Sa završenim ratom i početkom mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja Jozo Stjepanović (52) odlučio je 1999. godine doći u Vukovar i tu nastaviti dalji život. Ostavio je siguran i dobro plaćen posao u Njemačkoj te zajedno s braćom u Vukovaru pokrenuo Pekarsko-trgovačko-ugostiteljski obrt “Stjepanović”. Posao je rastao i razvijao se tako da su vlastitim sredstvima otkupili objekt u kojem danas posluju. Danas zapošljavaju 18 radnika, a do nedavno su imali i 22 zaposlena.
Žena i sin se vratili u Njemačku
– Došao sam u razrušen i uništen grad. Razmišljali smo da će Vukovar poslije rata i razaranja krenuti naprijed i da će se maksimalno učiniti da se pomogne gradu kako bi stao na svoje noge. Nažalost, prevarili smo se– kaže Stjepanović.
Video - Simbol patnje Vukovara: Vodotoranj od razaranja do obnove
Objekt koji su kupili imao je šesnaest rupa od granata na sebi tako da im je Sanitarna inspekcija dala rok od 30 dana da saniraju oštećenja ili će ga morati zatvoriti. Obrt je radi ostvarenih rezultata dobivao i brojne nagrade među kojima i Obrtnik godine Grada Vukovara kao i najveće priznanje obrtnika u Hrvatskoj Zlatne ruke. Prije nekoliko dana, povodom obilježavanja Dana županije, dobili su i priznanje Vukovarsko-srijemske županije. Ipak, i pored svega Stjepanović je nezadovoljan i to ne krije.
– Razočaran sam sa svime što se radi i kako se radi. Iskreno, malo je pozitivnih stvari. Poslije svega žao mi je što sam došao u Vukovar i što sam napuštao Njemačku. Kakva je situacija, govori i to da su mi supruga i dva sina ponovno otišli za Njemačku. Bojim se da oni svoju budućnost više ne vide u Vukovaru, ali niti u Hrvatskoj. Ni sam ne znam što ću i kako dalje – kaže nam Stjepanović.
VIDEO Vukovar nekad i sad
Krivca prije svega vidi u državi koja, kako je rekao, nije učinila dovoljno za Vukovar da se poslije rata i razaranja oporavi i krene prema naprijed. Pojašnjava kako su se trebali obnavljati gospodarski objekti i otvarati radna mjesta, a ne obnavljati samo obiteljske kuće i višestambene zgrade koje su sada dobrim dijelom prazne. Gospodarski subjekti su ostali neobnovljeni te su tako trajno izgubljena brojna radna mjesta. Jedino riječi hvale ima za gradonačelnika Vukovara Ivana Penavu za kojega kaže kako se trudi maksimalno pomoći obrtnicima u gradu ali da su i njemu ruke vezane.
– Našim radnicima plaća nikada nije kasnila niti smo ikada kasnili sa plaćanjem državi. Međutim, sve teže je i teže. Administracija nas ubija, a država dere gdje god stigne i kako god može. Kolika je plaća radnicima tolika su i davanja državi. Stalno imamo nekakva davanja i to postaje nemoguće pratiti. Radio sam i u Njemačkoj tako da jako dobro znam kako se tamo radi i koliko je poslovanje tamo lakše i kolika su davanja prema državi, pojašnjava Stjepanović.
Nema podjela
Misli on da država hitno mora donijeti konkretne mjere da se pomogne Vukovaru i Slavoniji ili će tu u suprotnom vrlo brzo ostati prazni prostori.
– Ne vidim ja u Vukovaru nikakve podjele. I kod mene rade svi, a jedino je važno da ljudi žele raditi. Politika sve to tiska i po potrebi se ukazuje na ustaše, četnike i balije. To se radi samo da se prikrije nerad. Bolje bi bilo da donesu neke prave mjere da ljudi mogu raditi i zaraditi. Predlažem im da svima koji žive i rade u Vukovaru ukinu sva davanja prema državi. Neka pronađu načina da stimuliraju ljude da ostanu ovdje živjeti – rekao je Jozo Stjepanović.
Država maćeha umjesto majka