U predvečerje 13. svibnja 1990. maksimirski stadion gotovo je pun. Čeka se utakmica Dinamo – Crvena Zvezda, derbi nekadašnje jugoslavenske nogometne lige koji je odlučivao o prvaku Jugoslavije. Mjeseci koji dolaze pokazat će da je to bilo posljednje nogometno prvenstvo države koja se nepovratno raspadala.
Služba državne sigurnosti toga je dana obilježavala “Dan Udbe”. Hrvatska demokratska zajednica tjedan dana prije pobijedila je na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj. Utakmica nije nikada odigrana jer su prije početka izbili sukobi među navijačima Crvene zvezde Delijama i Dinama Bad blue boysima. Neviđeno nasilje na Maksimiru preselilo se na gradske ulice. Letjelo je kamenje, komadi betona, stolice, policija je vadila palice, vodene topove, suzavce, pa čak i pištolje. Mrtvih samo čudom nije bilo, ozlijeđeni su se brojili, njih 138. Većina navijača reći će da je toga dana počela srpska agresija na Hrvatsku.
Globalna TV mreža CNN utakmicu je uvrstila među pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet, međutim o tom povijesnom događaju hrvatska djeca ne uče u školi, o njemu nije napisana nijedna knjiga, do sada nije snimljen nijedan film. Do sada, jer iz produkcije Večernjeg lista i Intermedije stiže dokumentarni film “Domovinski rat je počeo na Maksimiru” koji će večeras u 21 sat biti prikazan na Prvom programu Hrvatske televizije.
Napad na Zvonu Bobana
U ovom dokumentarnom filmu svjedoci otkrivaju da je kaos na Maksimiru toga dana bio pomno pripreman, a film iznosi dokaze o diverziji u organizaciji, naoružanim Udbinim agentima na stadionu i misterioznom sastanku navijača i policije.
– Poduzeo sam sve ne bih li gotovo 25 godina poslije do najsitnijih detalja rekonstruirao događaj. Razgovarao sam sa sudionicima tog događaja sa svih strana: navijačima, policajcima, pripadnicima službe državne sigurnosti, novinarima, nogometnim dužnosnicima, analitičarima. Onima iz Hrvatske, ali i Srbije, Dinama, ali i Zvezde – kaže scenarist i redatelj filma Miljenko Manjkas.
Do kojih je spoznaja došao tijekom istraživanja, tko je organizirao taj kaos na stadionu?
– Zagrebačka policija do tada je osiguravala stotine sličnih i opasnijih masovnih okupljanja. Zašto je situacija izmakla kontroli i pretvorila se u pravi kaos, u kojem je policija tukla sve pred sobom, samo ne one samo ne one koji su započeli nerede? Previše indicija ukazuje da su neredi bili planirani: slovenski izvori i predsjednik Milan Kučan, vrh policije na čelu sa Srbinom Petrom Đukićem, pripadnici Hrvatske policije i obavještajne službe – kaže Manjkas, koji dodaje da je dosad bilo nepoznato da su na stadionu, čak i na travnjaku, odnosno na klupi za rezervne igrače, toga dana sjedili naoružani kileri tadašnje jugoslavenske tajne službe.
U filmu to potvrđuje i bivša policijska nomenklatura, ali i arhivske videosnimke. Iznimna je i važnost snimke, prvi put prikazane u javnosti, na kojoj je vidljivo da policajac napada Zvonimira Bobana. – Svijet je obišla slika mladog reprezentativca Bobana kako nasrće na policajca. Međutim, slika na kojoj policajac najprije palicom brutalno i bez razloga napada Bobana ostala je skrivena u videoarhivama. Nekome je bilo u interesu da ona ne bude prikazana – otkriva Manjkas, kojeg pitamo je li Domovinski rat uistinu počeo na Maksimiru, kako sugerira naslov filma.
– Činjenica je da su rezultati istrage ostali nepoznati, da za kaos nikada nitko nije odgovarao te da ozbiljna rekonstrukcija uzroka nereda nikada nije napravljena. Moj je zadatak bio prikupiti sve dostupne činjenice koje bi mogle potvrditi ili demantirati tu tvrdnju, ponuditi ih javnosti. A je li Domovinski rat počeo na Maksimiru, zaključit će na kraju gledatelji – kaže Miljenko Manjkas koji, nakon dokumentarnog serijala “Jugoslavenske tajne službe” te sedam filmova iz “Ciklusa političkih dokumentaraca” Večernjeg lista, privodi kraju novi projekt, igrano-dokumentarni serijal “Međugorje – tajna Gospinih ukazanja”.
Međugorje – novi projekt
– Međugorje je neosporno najveći fenomen ovih prostora, a mene je zanimalo što to desetke milijuna ljudi iz cijelog svijeta potiče da prijeđu tisuće kilometara kako bi se popeli na kameno brdo i spustili na koljena – kaže Manjkas koji se u novom filmu bavi ukazanjima još od 24. lipnja 1981. godine, pa sve do današnjih dana. Sugovornici su i međugorski vidioci, šestero djece, danas odrasli ljudi koji nikad nisu promijenili svjedočenje o svojemu iskustvu unatoč pritiscima. U filmu govore o iskustvima s Gospom, doživljajima raja, čistilišta i pakla kamo ih je Gospa povela, svojim promišljanjima o vjeri i životu, križu koji nose i kušnjama kojima su izloženi. Duh Međugorja danas je jači no ikada prije, tvrdi autor još jednog, nedvojbeno, dokumentarnog bestselera.
To je bilo tako tipično za srbe. Iza leđa policije i vojske nagledavati se i provocirati a onda kad se dobije po nosu iz daleka cendrati o nepravdi, protjerivanju, ustašama i slično. Tako tipično i tako jadno čak i za njih.