U trenutku kad je veći dio svijeta opet uvučen u žestoku raspravu o ravnoteži sigurnosti i slobode, Kancelarka postavlja velike zahtjeve pred njemački narod, a preko njihova primjera također i pred nas ostale. Da iskazujemo dobrodošlicu. Da se ne bojimo. Da vjerujemo kako velike civilizacije grade mostove, a ne zidove, i da se ratovi dobivaju i na bojištu i izvan njega. Radije gledajući u izbjeglicama žrtve koje treba spasiti nego osvajače koje treba odbiti, ta žena odrasla iza željezne zavjese kladi se na slobodu. Oružje kojim zamahuje pastorova kći je milosrđe. Slagali se s njom ili ne, ona ne odabire lakši put. Vođe su na kušnji upravo tada kada ih njihov narod ne želi slijediti. Zato što od svoje zemlje traži više nego što bi se većina političara usudila, zato što čvrsto stoji nasuprot tiraniji kao i političkom oportunizmu, i zato što pruža postojano moralno vodstvo svijetu u kojem ga ima premalo, Angela Merkel je "Timeova" osoba godine.
Navedenim je riječima Nancy Gibbs, urednica američkog časopisa "Time", završila obrazloženje zašto se ovog tjedna na jednoj od najprestižnijih naslovnih stranica na svijetu našla njemačka kancelarka Angela Merkel. Titula osobe godine magazina "Time" gotovo da je ravna Nobelovoj nagradi za mir, utoliko više što se ne bira samo među pozitivcima.
U uži izbor ove su godine bili uvršteni i ruski predsjednik Putin, ponajviše zbog odlučujuće uloge u borbi protiv tzv. Islamske države na terenu Sirije, kao i iranski predsjednik Hasan Rohani zbog svoje umjerene i konstruktivne politike u radikalnom okruženju. Ali, na listi su se, isključivo kao negativci, našli i Donald Trump, milijarder koji se utrkuje za mjesto republikanskog kandidata na sljedećim američkim predsjedničkim izborima i želi se domoći Bijele kuće jašući na valu prostačke islamofobije i ksenofobije, kao i sam vođa terorističkog samoproglašenog kalifata Abu Bakr al-Baghdadi.
Trebalo je, dakle, odlučiti tko od navedenih više i jače oblikuje svijet današnjice: oni koji šire strah oružanim i verbalnim terorom ili oni koji mu se odupiru ne pristajući da način života i temeljne vrijednosti budu definirane i oblikovane mržnjom i strahom. Angela Merkel je pravi izbor nad kojim će se možda, barem na trenutak, u Hrvatskoj zamisliti oni koji su se voljeli hvaliti njezinim političkim savezništvom i demokršćanskom svjetonazorskom bliskošću prije nego su se okrenuli mađarskom premijeru Orbanu kao uzornom branitelju nacije i čuvaru kršćanske Europe bodljikavom žicom, pendrecima, oružjem i psima. Njima je Angela Merkel bila draga dok su mogli, ne mareći za kontekst teoretskih rasprava u kojima je izrečena, mahati jednom jedinom njezinom rečenicom o smrti multikulturalizma. Sada, kada Angela Merkel tvrdoglavo i nepopustljivo promiče čovječnost, velikodušnost i toleranciju, postala im je uzrok zabune i kaosa, naivna liberalka, gotovo neodgovorna ljevičarka. Kao da nije dovoljna pomutnja koju im je u konzervativnim glavama i blaženom vjerovanju u okoštale dogme svojim riječima i ponašanjem već izazvao i papa Franjo, sada im i njemačka kancelarka, najmoćnija političarka saveza europskih pučkih stranaka, ruši pješčane kule nacionalističkih fantazija izgrađene na drhtavim temeljima straha.
U opširnom obrazloženju navode se tri velika izazova pred kojima se, kao politička, kulturna i duhovna zajednica, našla Europa: rat u Ukrajini i pripojenje Krima Rusiji, potom grčka dužnička kriza te, naposljetku, dolazak više od milijun izbjeglica i imigranata s istoka.
Uz sliku Angele Merkel "Time" je istaknuo citat iz njenog govora koji je izrekla početkom ove godine u kontekstu traženja rješenja za ukrajinsku krizu: "Iznenađuje me kako ponekad znamo biti malodušni, i kako brzo gubimo hrabrost."
"Time" u obrazloženju ističe otpore na koje je Angela Merkel naišla i s kojima se i dalje bori. Donald Trump nazvao ju je luđakinjom. Na desničarskim demonstracijama u samoj Njemačkoj izvikuju joj da je izdajnica i kurva. Saveznici je straše pobunom naroda, a protivnici prijetećim ekonomskim kolapsom i kulturnim samoubojstvom. Popularnost joj je u jednom trenutku pala čak za 20 posto, ali ona nepokolebljivo ponavlja: "Wir schaffen das." "Mi to možemo."
Za razliku od Viktora Orbana, Angela Merkel ne govori o Bogu i kršćanskoj Europi, ali istodobno u nju vjeruje i brani je lavovski, daleko hrabrije od svih kukavica koji gromoglasno izvikuju ili potiho sikću svoj strah, šireći netrpeljivost i mržnju.
Među one prve ubraja se mladi katolički svećenik Jacek Międlar, nova ikona poljskih radikalnih nacionalista. Taj župnik iz Wroclawa proteklih je mjeseci držao govore na protuislamskim i antiuseljeničkim marševima po poljskim gradovima pred desecima i stotinama tisuća ljudi. Groteskna je to slika: mladić u svećeničkoj haljini koji urla i gestikulira na način stadionskih huligana. Na njegove urlike o velikoj katoličkoj Poljskoj, o Bogu i narodu, o svetom tlu i baštini, masa njemu sličnih odgovara psovkama. Pritom velečasni Międlar iskazuje vlastitu slabu vjeru kad izričito kaže da treba spriječiti dolazak većeg broja muslimana u Europu zato što je kršćanstvo preslabo da im se odupre. Srećom, u Poljskoj ima i drukčijih katoličkih svećenika koji su njegove stavove i način već nazvali pseudo i protukršćanskima. A i Międlar, baš kao i hrvatski violinist Ladislav Ilčić, onaj koji ne urla nego uglađeno sikće, reći će da samo govori istinu i da je zbog svog mišljenja izložen linču. Kukavice.
No, s još uvijek nesuđenim saborskim zastupnikom ionako ne treba ulaziti ni u kakve ozbiljne polemike nakon što je na HTV-u izjavio kako samo u Pakistanu ima 200 milijuna muslimana koji žele doći u Europu. Nema veze što je to milijun-dva više nego što u čitavom Pakistanu ima stanovnika. Sitnež je to bez vjere i ljudskosti koja se divi Orbanu. Uzalud. Osoba godine velika je i hrabra Angela Merkel.
