Ako želite znati kako bi mogla Hrvatska izgledati 2031., dođite u Čaglin, najsiromašniju općinu u Požeško-slavonskoj županiji! Slika Čaglina danas bit će za samo četrnaest godina prosječna slika Hrvatske ostane li uronjena u šutnju o gospodarskom propadanju i urušenom sustavu vrijednosti na svim razinama, koji mlade lišava perspektive i tjera ih na iseljavanje.
U Čaglinu živi 2723 stanovnika, prosječne starosti 50 godina, od kojih je četvrtina starija od 65 godina, a zaposleno ih je samo 258 (9,5%). Usporedbe radi, prosječna starost stanovništva Hrvatske je 42,4 godine, a ipak se ubrajamo u najstarije europske nacije.
>>Živjeti u Čabru: Ovdje se ne može navratiti, tu moraš doći namjerno
– Teško se živi. Mnogo je nezaposlenih, mladi odlaze jer ovdje nemaju nikakvu perspektivu. Radna mjesta se ne otvaraju i nema naznaka da će se stanje promijeniti – govori Josip Albert (67), umirovljenik iz Čaglina.
Jedina veća tvrtka u općini je Dom za starije i nemoćne u Ljeskovici s 80-ak zaposlenih. Imaju tri trgovine, ambulantu, knjigovodstveni servis, nekoliko jačih OPG-a, pa čak i udrugu mladih. Industrijska zona je prazna.
Albert je trinaest godina radio u Njemačkoj kao stolar, pa prima inozemnu mirovinu koja mu omogućuje dostojan život. Ali većina njegovih sugrađana ga nemaju. U Čaglinu je 48% stanovnika u riziku od siromaštva, naspram njih 29% u Hrvatskoj. U Čaglinu ni vozni red vlakova ne odgovara potrebama stanovnika, na što je u izvješću upozorila i pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
– Prije nekoliko godina ukinuli su nam i prugu. Sada imamo samo jednu liniju do Pleternice, dok prema Našicama i Osijeku vlakovi još ne voze. Mjesečne autobusne karte za Požegu su skupe i ljudi nemaju odakle platiti djeci prijevoz do škole – kaže o prometnoj izolaciji Željko Vidmar (53), koji je radni vijek odradio u policiji.
Jedna od tri Vidmarove kćeri radi u školi na zamjeni, druga studira, a treća ide u osnovnu školu. Odluku hoće li ostati u Čaglinu ili se otisnuti u svijet prepustit će njima, svjestan je da će se teško odlučiti za ostanak jer ovdje nemaju budućnosti.
Čaglin je imao status područja od posebne državne skrbi, ali su ga prije dvije godine izgubili. Matičnu Osnovnu školu Stjepana Radića u Čaglinu pohađa 180 učenika, područna škola u Sovskom Dolu lani je ugašena, a slična sudbina prijeti i ostalim trima područnim školama.
– Mladi odlaze radi školovanja i studija, a kako ih ovdje ne čeka nikakav posao, ostaju u Osijeku, Zagrebu, Slavonskom Brodu. Čak i da se otvore nova radna mjesta, pitanje je koliko bi htjeli prihvatiti težak i slabo plaćen posao, osobito školovani. Moja kći studira u Osijeku i sumnjam da će se vratiti u Čaglin – kaže Ivica Šulc (55), ugostitelj u seoskoj gostionici.
U Čaglinu je život zamro, plač novorođenčadi i svadbena zvona rijetko se čuju jer je, prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, 2015. bilo samo 12 rođenih i 16 sklopljenih brakova. Kao Čaglin danas i Hrvatska će izgledati sutra ako se i dalje bude neodgovorno vladalo ovom zemljom.
– Čitava Hrvatska bi u prosjeku mogla imati 2031. sliku Čaglina ako se nastave postojeći demografski trendovi – kaže demograf, prof. Anđelko Akrap. Naravno da to ne znači, dodaje, da će svi gradovi i općine biti kao Čaglin jer će, primjerice, Zagreb i dalje dobro stajati, ali Hrvatska u prosjeku neće.
Čaglin je na izdisaju, ali se još nada da za njega ima spasa. Načelnik općine Dalibor Bardač kaže da u projektima vezanim uz ruralni i regionalni razvoj ne zaostaju za drugima, ali svjestan je da su po standardu na samom dnu, što objašnjava dugogodišnjom zapostavljenošću. Proračun im je težak svega 2 milijuna kuna.
– Pokušavamo na sve moguće načine zadržati ljude ovdje. Razradili smo strategiju razvoja na resursima kojima raspolažemo. Imamo mnogo slobodnog poljoprivrednog zemljišta. Ali općina sama ne može stvarati radna mjesta – zaključuje Bardač.
>> Otišao u Njemačku za boljim životom, a onda se razočarao: Dao sam otkaz i vratio se kući!
to je kad nam naši političari zaborave da žive u svojoj zemlji.