Znate li koliko košta litra vode iz slavine?" Političarka Zelenih Rosemarie Heilig ovo pitanje rado postavlja svojim sugovornicima kada je riječ o opskrbi pitkom vodom u Njemačkoj. Ona time želi ukazati na to koliko je ova najvažnija potrepština jeftina. Dok mineralna voda iz supermarketa košta najmanje 13 centi po litri, konzumna cijena pitke vode iz slavine, primjerice u Frankfurtu na Majni, iznosi tek 0,2 centa za istu količinu.
"Po mom mišljenju voda za piće je prejeftina", naglašava Heilig. "To je naše najdragocjenije dobro i zato ga moramo znatno odgovornije koristiti."
Ova političarka aludira na problem koji podjednako pogađa komune i lokalne dobavljače: klimatske promjene koje dovode do sve većih varijacija rahzine podzemnih voda. Tijekom nekih dana, u određenim regijama, vode za piće jedva da ima dovoljno. U Njemačkoj saveznoj agenciji za okoliš očekuju da će se u budućnosti "više grupa korisnika natjecati za prirodni resurs kojega je sve manje". U fokusu su topli, sušni ljetni dani, koje industrija vodoopskrbe naziva danima najvećeg opterećenja. Broj tih dana, smatraju meteorolozi i klimatolozi, u budućnosti će se povećati. A to ima negativne posljedice na opskrba pitkom vodom, piše Deutsche Welle.
Neke općine već su morale uvoditi zabrane: primjerice, građanima više nije bilo dozvoljeno punjenje bazena pitkom vodom, pranje automobila ili se zalijevanje travnjaka smjelo obavljati samo kišnicom. Naime, tvrtke koje se bave vodoopskrbom stanovništva tijekom kritičnih dana ne mogu osigurati potrebne količine vode, jer vlasti određuju granične vrijednosti razine podzemnih voda na lokalnoj razini, ispod kojih se ne smije ići.
Komunalne službe gornje Saske (OVAG), koje, između ostalog, opskrbljuju šire područje Frankfurta pitkom vodom, u prošlosti su iz ekoloških razloga u nekoliko navrata morale smanjiti količine za isporuku. Da bi mogle dugoročno isporučiti dovoljno vode metropoli poput Frankfurta na Majni, opskrbljivač se pobrinuo za veći sustav cjevovoda. Primjerice, 2016. godine postavljen je novi cjevovod koji je nužne količine vode osiguravao kod drugog opskrbljivača iz središnje Saske. Troškovi izgradnje iznosili su 13 milijuna eura.
Komune i komunalna poduzeća za vodoopskrbu zbog klimatskih promjena moraju se dugoročno pripremiti za veće troškove. Njemačko udruženje za plin i vodu (DVGW) ljetos je od svojih članova pokušalo saznati koliko će oni biti visoki. U istraživanju je sudjelovalo više od 100 vodoopskrbljivača širom zemlje. Rezultat: u proteklih deset godina su te kompanije potrošile 400 milijuna eura na prilagođavanje novim klimatskim prilikama. U idućih deset godina očekuje se da će ti troškovi iznositi oko 1,2 milijarde eura - tri puta više.
Taj novac je potreban za izgradnju novih bunara i s time povezano priključivanje novih izvora pitke vode, za nove cijevi, za proširenje postrojenja i rezervoara za skladištenje vode, kao i za obuhvatniji okolišni monitoring. "Sve to košta. I na kraju potrošači moraju platiti ove dodatne troškove", kaže član odbora OVAG-a Joachim Arnold.
I za Karla-Ulricha Rudolpha je povećanje troškova na prvi pogled razumljivo. Ovaj znanstvenik je na čelu Instituta za okolišnu tehnologiju i menadžment na Sveučilištu Witten/Herdecke i brine se za provođenje projekata opskrbe pitkom vodom na više kontinenata: „Ako je rečeno da se moraju osigurati kapaciteti za skladištenje vode kako bismo prebrodili duga sušna razdoblja, onda su svakako nužna dodatna ulaganja."
Rudolph, međutim, kritizira to što su neki vodoopskrbljivači u Njemačkoj već duže vrijeme poduzimali malo toga. Na taj način su, kako naglašava, nastali zastoji u saniranju kapaciteta, "jer novac koji je prikupljen od naknade za vodu nije reinvestiran". Dotrajale vodovodne cijevi, kaže još, nisu efikasne.
Kako bi se dugoročno ublažila napeta situacija s pitkom vodom, sve više općina u Njemačkoj razmišlja o tome kako se voda može uštedjeti ili koristiti dva puta. Postoji nekoliko stambenih zgrada u kojima se kišnica ili voda iz tuša ponovo koristi za ispiranje zahoda - nakon što je prethodno pročišćena."
"To u svim novim područjima za gradnju mora biti obveza”, kaže političarka Zelenih Rosemarie Heilig, koja je i službenica u sektoru za zaštitu okoliša u Frankfurtu. „Ne ide da svaki put kada odemo u zahod potrošimo 15 litara pitke vode. To je besmisleno", kaže ona. Međutim, sustavi za ponovno korištenje vode povećavaju troškove stanarina i za stanare i za vlasnike objekata, jer se u zgradama mora instalirati dodatni vodovod. Voda će, bez obzira na koji se način bude upotrebljavala, u vremenima klimatskih promjena svakako biti skuplja.
sve dok je litra mineralne vode skuplja od litre mlijeka koju isporuči farmer, neće biti dobro. sve dok mi trošimo 100-ak litara dnevno po osobi, neće biti dobro. u africi prežive i sa 2 litre dnevno. nama je 100 skoro pa premalo. klimatske promjene su priča kojom se želi opravdati silna poskupljenja koja slijede. godišnja količina oborina je manje više ostala ista, malo se promijenio režim, što je statistički očekivano, kao što je očekivano i da će se mijenjati i dalje, negdje u jednom negdje u drugom smjeru. šteta da imamo jako malo starih ljudi koje se pita o tome, što se oni sjećaju iz svoje mladosti. rekli bi vam puno toga, o snijegu do kraja ožujka, snijegu u svibnju, ali i mrazu početkom rujna, sušama... nije klima nešto što se promijeni u 20-30 godina. kad bi čovjek bio kriv za to, onda bi netko mogao upitati i kako to da nitko ne spominje da je možda i kisika manje.. jer spaljivanjem nafte, plina, ugljena, drva, troši se i kisik. ako se co2 povećava u atmosferi, onda je kisika manje... ako ga nije, znači da nečija tvrdnja nije točna. vode ima dovoljno, i previše, samo je razbacujemo. mi auto peremo vodom za piće... vrt zalijevamo vodom za piće... dvorište peremo vodom za piće... u wc-u svoje otpatke ispiremo vodom za piće... tuširali bi se svaki dan, mada nismo vodozemci ni ribe, imamo kožu... zbilja smo bogati, a...