Osnivač WikiLeaksa Julian Assange danas započinje možda i posljednju pravnu bitku u Velikoj Britaniji koja bi ga, nakon 13 godina borbe sa sudovima, mogla spasiti od izručenja Sjedinjenim Američkim Državama. Suočen je s ukupno 18 optužbi zbog objavljivanja tisuća dokumenata s oznakom tajnosti još 2010. godine i optužen da je u suradnji s obavještajnom analisticom američke vojske Chelsea Manning hakirao računalni sustav Pentagona i ukrao te objavio tajnu diplomatsku prepisku i vojne dokumente vezane za ratove u Iraku i Afganistanu.
Britanci su njegovo izručenje SAD-u odobrili 2022., nakon što ga je sudac isprva obustavio zbog zabrinutosti oko Assangeova mentalnoga zdravlja, odnosno opasnosti od samoubojstva u slučaju deportacije. Njegovi će odvjetnici, stoga, pokušati osporiti odluku o izručenju na dvodnevnome saslušanju tijekom utorka i srijede pred dvojicom sudaca na Visokome sudu u Londonu, i braniti ga tvrdnjama da je Assangeov progon politički motiviran te da je riječ o nedopustivome napadu na slobodu govora. Njegova supruga Stella prošli je tjedan, jer mu je zdravlje značajno narušeno u zatočeništvu, kazala da se radi o pitanju života i smrti.
Assangeovi mnogobrojni pristaše smatraju ga herojem protivljenja establišmentu te novinarom kojega se kazneno goni zbog otkrivanja zlodjela i navodnih ratnih zločina koje je počinio SAD. Posljednjih dana mnogi su u bijesu podigli glas zbog smrti oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog u ruskom zatvoru. Julian Assange nije mrtav, zbog čega slučajevi nisu izravno usporedivi. Međutim, okrutnost i drakonski uvjeti njihova zatočeništva više su nego usporedivi, kao i pokušaj dviju velikih svjetskih sila – Rusije u jednom slučaju i Sjedinjenih Država u drugom – da ušutkaju optužbe koje razotkrivaju državne zločine. Američka vlada proglasila je WikiLeaks državnim neprijateljem, a neki američki političari javno su tražili ubojstvo Juliana Assangea. Tko je, zapravo, Julian Assange?
VEZANI ČLANCI
Australac rođen 1971. odrastao je na Magnetic Islandu, otoku uz obalu Queenslanda, utočištu umjetnika i alternativaca. Djetinjstvo je provodio bez odjeće, u ribolovu, spavajući u kolibi s betonskim podom ili na plantaži ananasa. Šesnaestogodišnji enfant terrible počinje hakirati pod imenom "Mendax", a koju godinu kasnije počeo se baviti novinarstvom: pokrenuo je časopis International Subversive, a cijeli su mu sadržaj činili savjeti kako provaliti u telefonske sustave i besplatno telefonirati. Njegovo društvo, djevojka i nekoliko bliskih prijatelja, živjeli su – kako je i naslov knjige sugerirao – u podzemlju. Izlazili bi jednom tjedno i odlazili u lokalno kino, preodjeveni u likove iz filma Braća Blues. Assange je u to doba napisao jedno od prvih pravila supkulture: "Ne oštećuj računalni sustav u koji si ušao (to uključuje i njegovo rušenje); ne mijenjaj informaciju u tom sustavu (osim izmjene log-a da sakriješ tragove); i podijeli informaciju."
Tih je godina australska federalna policija pretresla njegov dom u Melbourneu, nakon što je prijavljen da je provalio u računala koja su pripadala nacionalnom sveučilištu, kanadskoj telekomunikacijskoj kompaniji Nortel i drugim organizacijama, sve preko modema. Dogodine je proglašen krivim po 24 točke optužbe za hakiranje, no pustili su ga zbog dobrog ponašanja nakon što je platio kaznu u iznosu 2.100 australskih dolara. Do 1991. Assange je stekao titulu najpoznatijeg australskog hakera. Potom se uključio u stvaranje jednog od prvih javnih pružatelja internetskih usluga u Australiji Suburbia Public Access Network. Za život je zarađivao radeći kao programer, kako bi si priuštio studij fizike i matematike na Sveučilištu u Melbourneu, a upisao je i filozofiju i neuroznanosti. Nikad nije diplomirao, a kroz godine studija provlačio se s minimalnim, jedva prolaznim ocjenama.
FOTOGALERIJA Ovo je jedini dvokatni most u Hrvatskoj i jedini koji na sebi ima kipove
WikiLeaks je postavio na svom kućnom serveru, a prvi materijali bavili su se izvansudskim ubojstvima u Keniji, odlaganju otrovnog otpada u Africi, priručnicima Scijentološke crkve, procedurama u Guantanamo Bayu, kao i prepiskom banaka Kaupthing i Julius Baer, a objavio je i video zračnog napada na Baghdad 12. lipnja 2007. godine. "Ako želimo radikalno promijeniti ponašanje vlasti, moramo razmišljati jasno i hrabro, jer ako smo nešto naučili, to je da se vlast ne želi promijeniti. Moramo misliti na one koji su tu bili prije nas i iskoristiti tehnološke promjene koje nam daju mogućnost da djelujemo na način na koji naši prethodnici nisu mogli", napisao je tada, tumačeći svrhu svoje zviždačke domene.
No, sve je to bila dječja igra u usporedbi sa onim što će tek uslijediti. U studenom 2010. WikiLeaks je počeo objavljivati dio od 251.000 američkih diplomatskih brzojava SAD-a, od toga je 40 posto označeno kao "povjerljivo", a nešto više od pest posto označeni su kao "tajni". Prema ocjenama brojnih analitičara na taj je način opasno ugrozio američku nacionalnu sigurnost. Neki od dokumenata podastrijeti su jasne dokaze o ratnim zločinima u Afganistanu i Iraku. Assange se branio izjavama da je objavljivanjem brzojava pokazao da su veleposlanici SAD širom svijeta "uključeni u špijunske aktivnosti koje pokazuju veliki pomak u smanjivanju vladavine prava u institucijama SAD pa ih zato mora objaviti". Objavljivanje diplomatskih brzojava neki pak smatraju iskrom koja je pokrenula Tunisku revoluciju, poput onih što su se odnosili na stupanj korupcije tadašnje vladajuće strukture. Magazin Time izabrao ga je za osobu 2010. godine.
VEZANI ČLANCI
- WikiLeaks je postao pobunjenička Aleksandrijska biblioteka. To je pojedinačna najznačajnija zbirka informacija, kakva ne postoji nigdje drugdje. Znate, naša civilizacija može biti samo toliko dobra koliko je naše znanje o toj civilizaciji. Jer je nemoguće reformirati ono što uopće ne razumijemo - kazao je Assange o svom internetskom “čedu” kojeg su se mnogi poželjeli riješiti, kao i njegova osnivača. Za prvi udar pobrinule su se banke. Nakon blokade privatnog računa, kompanija Visa onemogućila je donacije WikiLeaksu putem kreditnih kartica. No, ni tada nisu ušutkali Assangea: prodao je izdavačka prava za svoj životopis za više od milijun britanskih funti. Stoga su ga udarili ispod pojasa. Uhićen je u Londonu pod optužbom za silovanje dviju švedskih djevojaka. Pušten je uz jamčevinu, a izručenje u Švedsku dvije je godine čekao u kućnom pritvoru, a kada su iscrpljene sve pravne mogućnosti da spriječi mogućnost izručenja Švedskoj, pronašao je utočište u ekvadorskom veleposlanstvu.
- Ovdje živim u kontroliranim uvjetima, ali vi, izvan njega, živite u kontroliranom svijetu. Razmislite o tome - kazao je u jednom od intervjua.
No, ni ondje ne miruje. Prije tri godine njegova je internetska platforma objavila tajne dokumente o pregovorima u vezi s trgovinskim sporazumom TiSA između SAD-a, Europske unije i još 22 države. Istodobno je objavio i otkrića o Sporazumu o transpacifičkom partnerstvu TPP, pa i 60.000 depeša iz diplomatske službe Saudijske Arabije. Assange tvrdi da je WikiLeaks objavio više tajnih dokumenata nego cijelo svjetsko novinarstvo zajedno: "Ovim se ne želim hvaliti kako smo uspješni, nego ukazati kako je opasno stanje u ostalim medijima. Kako je moguće da je tim od pet ljudi uspio objaviti više tajnih informacija, na takvoj razini, nego cijelo svjetsko novinarstvo zajedno? To je sramotno."
Posljednjih 15-ak godina Julian Assange je dobio ukupno 24 priznanja i nagrada humanitarnih organizacija, te onih za slobodu govora, kao i novinarskih redakcija i organizacija. Zahtjev za njegovim oslobađanjem potpisale su desetine tisuća novinara, aktivista za ljudska prava i javnih osoba, među kojima su i oni iz Hrvatske.
Odbije li londonski sud argumente Juliana Assangea na saslušanju sljedeća dva dana, on bi mogao biti izručen SAD-u čim Velika Britanija to službeno odobri. Assangeov pravni tim spreman je takvu mogućnost i već priprema obraćanje Europskom sudu za ljudska prava, no postoji mogućnost da se izručenje obavi i prije nego li u Strasbourgu bude donesena odluka o zaustavljanju izručenja. Njegovi odvjetnici tvrde da bi, bude li izručen SAD-u, Assange mogao dobiti do 175 godina ukupne zatvorske kazne.
VIDEO Kaos u Haagu: U sukobu Eritrejaca palili se auti, ozlijeđeni policajci...
Svaka ali baš svaka država kažnjava to što je radio, hakiranje je kriminalna djelatnost pa makar to bila i neka jeftina igrica, krađa podataka isto tako, objava ukradenih podataka isto tako plus sabotaža i možda špijunaža. Što je očekivao kad je to napravio da će ga amerikanci pohvaliti kad je vec sam znao kako će pronaći, pa sam zna način kako se to radi. Bori se za slobodu ma bravo ako ga oslobode poživjet će možda mjesec dana i nešto će mu se dogoditi, Australija ne zahtjeva njegovu slobodu radi njega nego radi Australije počeo im je smetati jer država mora brinuti o svom državljanu pa i zbrinuti ga na kraju. Ekvador ga je štitio ali on kakav je nije mogao biti pristojan pa su ga potjerali, kako su amerikanci saznali tko mu je pomogao naravno on je to izdao. Ako ga izruče Americi poživjet će duže nego ako ga oslobode, ako ga ne bi uhvatili njegov način života bi ga davno već doveo do kraja.