Davor Ivo Stier nikada nije izravno potvrdio da će se kandidirati za prvog čovjeka HDZ-a. Ipak, u posljednjih je godinu dana u više navrata slao poruke iz kojih se dalo naslutiti da mu je ambicija baš takva. Najbliža najavi kandidature bila je njegova izjava nakon izbora za Europski parlament, kada je poručio kako je spreman raditi na ujedinjavanju stranke i birača. “Zašto ne i kao predsjednik stranke. Ali, što se toga tiče, kad dođe vrijeme unutarstranačkih izbora, dobit ćete moj vrlo precizan odgovor”, kazao je tada Stier, nakon čega se u javnosti njegova kandidatura za čelnu poziciju u stranci doživljavala kao gotova stvar.
Kandidaturi za predsjednika HDZ-a vodio je i sav raniji Stierov stranački angažman. Iako je i osobno snažno pridonio micanju Tomislava Karamarka i dolasku Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a, njegov razlaz s aktualnim šefom stranke započeo je prije više od dvije godine, nakon izbacivanja Mosta iz Vlade i stvaranja koalicije s HNS-om, s kojom se Stier nije mirio. Nastavio je s nizom kritika na račun smjera u kojem Plenković vodi stranku, što je kulminiralo njegovim istupom na izvještajnom saboru HDZ-a 2018. godine, nakon kojega je smijenjen i s funkcije političkog tajnika HDZ-a.
Rješenje zagonetke
Svi ti potezi vodili su samo jednom zaključku - Stier će na unutarstranačkim izborima pokušati preuzeti stranku. Sve do prije tjedan dana, kada je na zajedničkoj konferenciji za novinare objavio pakt za preuzimanje HDZ-a s Mirom Kovačem i Ivanom Penavom. U tom paktu za prvo mjesto se natječe Miro Kovač, za zamjenika predsjednika Ivan Penava, dok je Stier ostao kandidatom za potpredsjedničku funkciju.
VIDEO Miro Kovač, Ivan Penava i Davor Ivo Stier najavili kandidature
Zbog čega se Stier odlučio za tek treću po snazi razinu u HDZ-u? Kao rješenje ove zagonetke na prvi se pogled nameće pomisao da je pragmatično procijenio kako su šanse za preuzimanje predsjedničke funkcije minimalne. Znatno ih ograničava činjenica da se izbori u HDZ-u održavaju u trenutku dok Plenković obnaša dužnost premijera, što u stranačkom članstvu vjerojatno izaziva bojazan da bi njegovim micanjem s čela HDZ-a još jednom srušili vlastitu Vladu. S druge strane, Plenkoviću je podršku javno pružio velik dio čelnika HDZ-ovih županijskih organizacija, a riječ je o ljudima koji u velikoj mjeri, ako ga u potpunosti i ne kontroliraju, snažno utječu na HDZ-ov teren. U takvoj konstelaciji Stieru je lagodnija pozicija kandidata za potpredsjednika stranke, između ostaloga i zato što je potpredsjedničkih funkcija više pa je lako zaključiti da se na takvu funkciju lakše može dospjeti. A funkcija potpredsjednika nije mala stvar. Ona osigurava sudjelovanje i utjecaj u donošenju svih važnih odluka u stranci.
Kohabitacija sa stranačkim protivnicima u Predsjedništvu HDZ-a itekako bi mogla ograničiti Plenkovićevu moć kod, primjerice, krojenja lista za parlamentarne izbore koji su praktički pred vratima. No je li to jedini i ključni razlog Stierova “odustajanja” od ideje da osobno vodi HDZ? Teško. Prije svega, već spomenuta (barem deklaratorna) odanost HDZ-ova establišmenta aktualnom predsjedniku stranke ukazuje na potrebu blokovskog izlaska na izbore svih koji smatraju da Plenković stranku vodi u krivom smjeru i da je HDZ-u nužna promjena vodstva. Iako će sve ključne ljude stranka izabrati po načelu jedan član - jedan glas, ne može se zanemariti činjenica da u HDZ-u postoje relativno čvrsti klanovi koji očekuju namirenje svog kadra funkcijama na svim razinama stranke, a to nužno vodi “vezanoj trgovini”. U stranci će, doduše, zasigurno biti i onih koji će svoju šansu za pojedine funkcije tražiti kao “slobodni strijelci”, izvan blokovskih podjela. Neki će među njima vjerojatno i uspjeti, no za preuzimanje stranke ipak je nužan širi dogovor.
Tuđmanov genom
No zašto Miro Kovač, a ne Davor Ivo Stier? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, prije svega valja imati u vidu činjenicu da je Kovač, za razliku od Stiera, prije više mjeseci jasno i nedvosmisleno najavio da će se kandidirati za predsjednika HDZ-a. Za to je trebalo određene hrabrosti i teško je sada očekivati od Kovača da pristane povući kandidaturu i prepusti vodstvo nekom tko nikada nije do kraja potvrdio namjeru da uđe u utrku za čelnu poziciju. S druge strane, trojac Kovač-Stier-Penava u obzir je morao uzeti i šanse koje bilo tko od njih ima u utrci za pojedine stranačke funkcije. Promatraču sa strane vjerojatno će se učiniti da je Stier tu bolji izbor. Javnost ga uglavnom percipira kao dosljednog političara, kojemu na prvom mjestu nije osobni probitak, dijelom konzervativnog, ali demokratičnijeg od mnogih u HDZ-u. No, bez obzira na Stierovu prepoznatljivost i vjerojatno veću prihvatljivost njegovih ideja biračkom tijelu izvan HDZ-a, u samoj stranci prednost, sva je prilika, ipak ima Miro Kovač.
VIDEO Davor Ivo Stier: 'Svijet se ne vrti oko mene, ali ni oko Andreja Plenkovića. Ovo su izbori za šefa države'
Dio članstva, naime, Stieru nikada nije oprostio činjenicu da je odigrao važnu ulogu u dolasku Andreja Plenkovića na HDZ-ov tron. Dovoljno se sjetiti promocije Stierove “Nove hrvatske paradigme”, direktne kritike na račun Tomislava Karamarka mjesec dana nakon parlamentarnih izbora 2015. godine. Stier je u ovoj knjizi sublimirao ideje koje je i ranije zagovarao, a svode se na zaključak da je današnje hrvatsko društvo u raspadanju, i to zbog nedostatka razvojne paradigme oko koje bi se okupljalo. Stier je zbog toga ponudio model koji podrazumijeva okupljanje svih relevantnih političkih stranaka, a da misli ozbiljno, dodatno je podcrtala činjenica da mu je na promociji knjige govorio Tonino Picula, SDP-ov europarlamentarac s kojim je u Bruxellesu razvio tijesnu suradnju. Stierova nova paradigma podrazumijevala je i jasnu demokršćansku usmjerenost HDZ-a, što danas može izgledati kao teorijska podloga za centrističku politiku Andreja Plenkovića. A upravo u takvoj politici mnogi u HDZ-u prepoznaju uzrok gubitka glasova na desnici i traže da se, kako je sročio Milijan Brkić, “dite vrati materi”.
Uz sve navedeno, Stieru se teško zaboravlja i to što je i nakon izbacivanja iz vrha stranke ostao u korektnim odnosima s Plenkovićem pa mnogi pamte rečenicu koju je navodno izgovorio nekoliko minuta prije nego što će ga Plenković maknuti s pozicije političkog tajnika. “Brkić ti radi o glavi”, prenijeli su stranački kuloari Stierovo upozorenje šefu stranke. O Stierovoj paradigmi kritički je prije svega nekoliko mjeseci govorio i njegov novi saveznik Miro Kovač, porukama kako Hrvatskoj ne treba nova paradigma, nego povratak na Tuđmanovu. Kovač je isticao kako HDZ nije i ne može biti samo centristička i demokršćanska stranka. HDZ-ov je genom, pojašnjavao je, zacrtao Franjo Tuđman na prvom općem saboru HDZ-a, kada je istaknuo da HDZ treba biti središnja demokratska državotvorna stranka u hrvatskom političkom životu te da u svom sastavu, uz središnjicu, mora imati i desnu i lijevu frakciju, koje će se nadmetati u oživotvorenju programskih ciljeva. A po porukama koje je trojac odaslao s konferencije za novinare na kojoj su objavili zajednički pohod na vrh HDZ-a, unutarstranačku kampanju gradit će više na Kovačevu, nego na Stierovu pogledu na perspektivu stranke.
Što se tiče kandidature Ivana Penave na funkciju zamjenika, ona je posve logična jer bi bilo neobično da se na obje čelne funkcije u paktu kandidira kadar iz Ministarstva vanjskih poslova. Tu se, očito, vodilo računa da snažno pozicioniran bude „terenski“ čovjek, pri čemu ne treba zanemariti činjenicu da Penava uživa prednost na simboličkoj razini zbog same činjenice da obnaša funkciju vukovarskog gradonačelnika. Penava je, uz to, prepoznat i kao jedan od rijetkih koji su se otvoreno sukobljavali s Plenkovićem, i to na temi procesuiranja ratnih zločina. Da vukovarski gradonačelnik ima velike izglede doći na funkciju zamjenika predsjednika HDZ-a pokazuje i srdačan doček splitskih HDZ-ovaca na skupu na kojem su se čelnik županijske organizacije Blaženko Boban i gradonačelnik Andro Krstulović Opara izjasnili da će podržati Plenkovića za još jedan mandat na čelu HDZ-a. Unatoč ranijim naznakama da bi Stier mogao u utrku za predsjednika HDZ-a, političkog analitičara Ivicu Relkovića nije iznenadila njegova odluka da se natječe za potpredsjednika.
– Stier je uvijek djelovao kao čovjek koji bi morao promišljati budućnost HDZ-a. Prirodna mu je pozicija pozadinskog kreatora politike stranke, ne u negativnom smislu, kao nekog tko vuče konce iz sjene, iza leđa javnosti, već kao svojevrsnog ideologa, što je tehnički pozicija političkog tajnika stranke, ne nužno i operativnog lidera – kaže Relković.
Drži da je Stier po političkim uvjerenjima zapravo puno bliži Andreju Plenkoviću nego Miri Kovaču. Da nije bilo Plenkovićeve odluke da se ide u koaliciju s HNS-om, Stier bi, uvjeren je, na sadašnjim unutarstranačkim izborima bio tandem s Plenkovićem. Relković argumentira kako i Plenković i Stier zagovaraju profiliranje HDZ-a kao demokršćanske stranke, ne više pokreta, odnosno zajednice kakvom ju je napravio Franjo Tuđman. Iako je suglasan da bi Kovačev profil mogao biti privlačniji za dio HDZ-ovaca, Relković upozorava da bi članstvo na ovim izborima moralo razmisliti i o perspektivi HDZ-a na državnim izborima koji slijede.
– Ako Kovač i može dobiti HDZ-ov teren, pitanje je je li on rješenje koje bi potvrdila šira publika koja se zove birači. Čini mi se da bi više birača izvan HDZ-a mogao privući Stier, budući da je u javnosti prepoznat kao umjereno desni političar čiji je credo demokršćanski. Za Kovača je pak nejasno što u stvari predstavlja – tumači Relković.
Namirivanje suradnika
Zanimljivo je i da je u čitavoj priči oko izbora u HDZ-u u drugi plan pao Stierov poziv na obračun s klijentelizmom u vlastitim redovima. Da je tomu tako, pokazuju i informacije o potencijalnim kandidatima za vodeće funkcije iz tima Andreja Plenkovića. Čini se da se aktualni predsjednik stranke koncentrirao isključivo na to da kadrovski odgovori na udare zdesna. Zbog toga, uostalom, Ivanu Penavi planira suprotstaviti Tomu Medveda, ministra branitelja s impresivnim ratnim putom. Kadar prepoznat kao desniji istura se i na druge važne funkcije, a Plenkovićevi najbliži suradnici, primjerice Gordan Jandroković ili Davor Božinović, uopće se ne spominju kao potencijalni kandidati za bilo što. Što, naravno, ne znači da će doista ostati bez funkcija, jer se dobar dio važnih pozicija, primjerice ona glavnog tajnika stranke, popunjava imenovanjem, ne u neposrednim izborima. Priča o obračunu s klijentelizmom tako je za sada potpuno izvan fokusa izbornih aktivnosti u HDZ-u. A pitanje je koliko je tu stranku na izborima koštalo odmicanje od desnice, a koliko joj je birača leđa okrenulo upravo zbog visoke percepcije klijentelizma i korupcije. Ne treba zaboraviti da je dobar dio HDZ-ovih birača još 2015. godine glasao za Most i time osigurao čak 19 mandata opciji koja je tada još uvijek glasila kao centristička. Fokusiranje isključivo na ideološka pitanja u unutarstranačkoj kampanji značilo bi da je HDZ u potpunosti odustao od preispitivanja vlastitog kadra, pogotovu gradonačelnika i načelnika općina, što bi pak značilo da je zatvorena i priča o novoj profilaciji HDZ-a – upozorava Relković.
Kako god, tko god pobijedio u HDZ-u HDZ sigurno gubi parlamentarne izbore jer iza Plenkovića i njegove vlade ostaje korupcijska pustoš. Čak ni za vladavine notornog Sanadera nije bilo toliko korupcije, klijentelizma i stranačkog uhljebljivanja kao kod Plenkovića, po odnosu prema korupciji sve smo bliže Africi nego Danskoj.