Crnogorac izbacio goste: 'Srbi kod mene ne mogu jesti'

Smuk, ma moj prijatelju, ostarilo se, godine pice kao lude...da bilo je to davno kad sam sluzio vojsku, ima debelih 30-tak godina, ali svega se sjecam, kao da je jucer bilo..zapamtio sam dobro Pljevlja...cesto se nad gradom nadvijala magla od one fabrike..da li je jos tako, nemam pojma, bilo je i zenskih koje su se sa nama druzile...zamisli, vojnik i dolaze zenske na druzenje...to oni gore u kasarni nisu sebi mogli priustiti, ali mi koji smo bili dolje u toj famoznoj VOJNOJ POSTI, mi smo vise bili sa civilima..pa smo se onda cesto spustali u grad gdje se korziralo citavo vece.da bila su to lijepa vremena...sad kad to sve gledam iz ove sadasnje perspektive...jebiga, bilo je ljepse i bolje nego danas

Karambita Da, to je bilo zbog cementare, ali ona ne radi odavno, mislim neđe još od 1989-e. Na žalost, Pljevlja su ostala manje-više ista od kako si ti otišao. Bolnica ima i dalje onu ljubičastu fasadu :) Takođe, vojna fabrikaa više ne radi, ona ti je bila blzu. Vojne pošte takođe odavno nema, mislim na zgrafu đe si ti služio vojsku. Narod se i dalje šeta, iliti korzira centrom, kao kada si ti bio. Samo što sad ima dosta kafea, čitav centar grada i nema više onakvih magli :)

Smuk, sjecam dobro jednog dogadjaja...nedaleko od nase kucice gdje smo spavali i zajebavali se, zivjela je jedna crnogorska familija...covjek je pokosio sjeno..on, zena i cerka su to poceli kupiti, a nas nekoliko gledamo njih kako se muce...a mi se onako izlezavamo, gledamo ih, ma idemo im pomoci..ljudi da vam pomognemo da to brze zavrsite..moze momci, hvala vam..sve smo to spicili na brzinu, i kad smo zavrsili krenusmo nazad, kad ce gazda...ne, vi ce te sad kod nas da nesto pojedemo i popijemo...loza, piva, prsut i vise se ni ne sjecam sta je domacin iznio na sto, ali bilo je za nas vojnike kao nekakav san...to mi je ostalo u sjecanju i nikad taj dogadjaj necu zaboraviti

Smuk, ima jos jedan dogadjaj....razbolio sam se i pogodio u bolnicu preko ceste..trojica smo bili u sobi, dolazile su posjete, a meni niko...jedne prilike priupita jedan covjek svog prijatelja koji je lezao do mene, a ko vam je ovaj mladic..ma on je tu iz kasarne..covjek se nakon toga izgubio iz sobe i vratio nakon jedno 15-tak minuta sa vrecicom u ruci..vojnice, izvoli, ovo je za tebe...emti sunce, sjecam se da skoro nisam zaplakao od neznam ni ja kako bih nazvao te emocije...i sad kad ovo pisem, najezim se sjecajuci se tog dogadjaja...ma mnogo mi pozdravi moje Pljevljane..jako dobar narod

Nema problema. Pozdraviću. Da nema neka djevojčica, da je posebno pozdravim? Sad već vjerovatno žena :) Ja sam osnovnu i srednju školu završio u Pljevljima, tako da ću je naći nekako :D

Ma bila je jedna zenska, zvala se Azra, malo smo se zezali i nista vise....a ako slucajno poznas iz Pljevalja Bozovic Janka, ima i on sad oko 50-tak godina, bili smo zajedno u vojsci u Titogradu-Podgorica u kasarni Moraca. Znam da je tad imao problema sa kosom, i vec je u to vrijeme skoro bio ocelavio...ima jedno 1,80cm, plav

Karambita Ne znam Janka, na žalost :)