Najnoviji slučajevi pedofilije u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, tj. među klerom otkrili su neke važne stvari i za samu Crkvu i mnogo šire. Kao prvo, nedvojbeno je da je pedofilija jedan od najtežih zločina i zakonski bi je trebalo sankcionirati najstrožim kaznama, jer su žrtve djeca.
Sam zločin pedofilije tim je teži ako se dogodi u Crkvi, ako se radi o svećeniku zlostavljaču, jer je su svećenici, s jedne strane, posvećene osobe snagom sakramenta, a s druge, najčešće osobe od najvećega povjerenja ljudi koji ih okružuju. I premda među svećenicima statistički nema više pedofila nego u nekim drugim profesijama i zvanjima, njihov je zločin, gledano i ljudskim i Božjim očima, upravo iz ovih razloga višestruko teži.
Stoga je i Crkva, nakon skandaloznih slučajeva prikrivanja pedofila (osobito u SAD-u) odlučila postrožiti mjere i urgentno rješavati svaku prijavu spolnog zlostavljanja maloljetnika. Upravo to se dogodilo i u Splitu i na Hvaru. U Splitu je crkvena istraga završena u roku dva mjeseca. Prema propisima, nakon što su zaprimile prijavu, crkvene vlasti u Splitu ispitale su svjedoke i tražile njihove pismene izjave, ispitali zlostavljača, zaključili slučaj na razini mjesne Crkve i poslali rezultate u Kongregaciju za kler, a budući da se radi o redovniku i generalu njegova reda u Rim.
Dakako, prema strogim pravilima, svećenik je odmah po primitku prijave suspendiran. Crkve svoju istragu vodi neovisno od državnih vlasti, s kojima, dakako, blisko surađuje. No, zanimljivo je da je u Splitu istraga ekspresno završila u Crkvi, ali još nije u policiji i državnom odvjetništvu, zašto teško je odgovoriti. Također, valja napomenuti da za pedofiliju u Crkvi nema zastare. Redovnik će biti najstrože kažnjen. Bit će mu oduzet klerički status i bit će izbačen iz reda. Nekome se to, možda, čini blagom kaznom u odnosu na zlodjelo koje je počinio petorici zlostavljanih, ali u Crkvi kažu da tom kaznom on, zapravo, posve gubi svoj identitet i profesiju, tj. praktički, ostaje bez egzistencije. Hvarski biskup također je zaprimio prijavu za zlostavljanje maloljetnice i postupio je u ekspresnom roku.
Njegova istraga je još na početku, ali suradnja s obitelji zlostavljanog djeteta i s policijom bila je promptna. Sve to govori da Crkva doista postupa i brzo i rigorozno u ovakvim slučajevima. Čuje se, također, da su splitski i hvarski slučaj toliko ogorčili neke biskupe da će svećeničko zlostavljanje maloljetnika biti i tema sljedećeg biskupskog zasjedanja, jer je neupitno da svećenici zlostavljači nanose nemjerljivu štetu i žrtvama i samoj Crkvi. I svaki slučaj treba biti odmah detektiran i s njime se odlučno obračunati. A da Crkva u Hrvatskoj za to ima i volje i snage, pokazala su ova dva najnovija slučaja, koja su po crkvenim pravilima i propisima procesuirana u najkraćem mogućem roku.
Kad Crkva planira početi pokazivati tu snagu? Čeka da narod počne primjenjivati njene metode javnog spaljivanja?