Nagodbom Petra Čobankovića s USKOK-om bivši ministar ne samo da se izvukao od mogućeg zatvora nego i preznojavanja pred javnošću u sudskoj pozornici i povećanih troškova odvjetnika. Sankcija od 720 sati rada za opće dobro psihološki je puno blaža i od onoga što su proteklih godina trpjeli deseci tisuća radnika koji su mjesecima radili, a nisu primali plaću. No Čobanković, za razliku od tih radnika, ima osiguranu lijepu budućnost. Unatoč osudi, Čobanković će, ako i ode iz Sabora, kako je najavio, još šest mjeseci dobivati punu zastupničku plaću, a onda još šest mjeseci pola plaće. Istodobno će odraditi otprilike tri i pol mjeseca, i za taj rad neće dobiti plaću.
Grč u želucu
Je li to primjerena sankcija koja će svakog ministra koji se nađe u Čobankovićevoj poziciji potaknuti da ne potpiše nešto što je društveno štetno, kao što je u njegovu slučaju bila kupnja precijenjene zgrade u Planinskoj. Podsjećamo, cijena koju je Čobanković potpisao kod njega je, kako je sam rekao, izazivala grč u želucu. “Nisam zadovoljan što mi se to uopće desilo, ali nažalost dogodilo se”, kazao je. A što se dogodilo bivšem ministru? “Možda nisam bio dovoljno spreman da u danom trenutku kažem ne, ja to neću napraviti”, kazao je Čobanković. Nije imao hrabrosti jer se bojao za svoju poziciju pa je svojim potpisom radije omogućio da se potajice zavuče ruka u džepove poreznih obveznika. Izrečena sankcija Čobankoviću dopušta čak i da nastavi karijeru saborskog zastupnika jer je tek osuda na kaznu veću od šest mjeseci zatvora kazna zbog koje bi mu po sili zakona prestao mandat.
Isplati li se “intelektualni” kriminal u odijelu s kravatom, čak i kad je riječ o milijunima, ili stav USKOK-a u Čobankovićevu slučaju ispunjava i funkciju generalne prevencije? Za razliku od Ivana Drmića koji, unatoč tomu što je osuđen za korupciju, i dalje obnaša dužnost “uvaženog” saborskog zastupnika, Čobankoviću osobni minimum osjećaja časti i političke odgovornosti ipak ne dopušta da i dalje obnaša tu dužnost te je odlučio napustiti politiku. Doduše, prekasno, nakon što je prevario i birače pretvarajući se da je nevin pa je još i prije ni godinu dana govorio kako će odraditi svoj zastupnički mandat “časno i pošteno”.
Dobro za sve
Nagodba je s gledišta države, pa i pravde, efikasno sredstvo koje smanjuje troškove suđenja, ubrzava procese. Okrivljeniku je cilj nagodbom ublažiti kaznu, skratiti muke suđenja, riješiti se neizvjesnosti te smanjiti troškove. Primjerice, nagodba u slučaju dr. Drage Rubale primjer je što znači dobra nagodba za državu, okrivljenika i osjećaj pravde. Ni Dragi Tadiću nagodbe preostalih optuženika u slučaju pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda nije u bitnome otežao položaj. Kolegij državnih odvjetnika svojedobno je zauzeo stav da se nagodbama ne smije ublažiti ionako blaga kaznena politika. Doduše, baš slučaj Tadić primjer je koji optuženima govori da se ne treba uvijek pristati na nagodbu jer Tadiću su nuđene dvije i pol godine zatvora, a on je zasad nepravomoćno osuđen na dvije godine.
>> Čobanković: Odoh u vinograd, a stižu i poslovne ponude
Nema tu kazne koja bi bila primjerena tom zločinu! Narod grca u dugovima i jedva preživljava,da bi ovakvi omogućili krađu milijuna i radili za opće dobro!? Za čije opće dobro će on raditi? Naroda kojeg je pokrao? Molim vas,ovo spada u kategoriju viceva!