Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 0
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Predrag Matić Fred, ratnik s Trpinjske ceste, ruši mitove

Čekali smo čudo do bijega zapovjednika

vuk_fred_tx.jpg
import
17.11.2006.
u 15:22
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Fred, ljutiš li se ti na nas?, pitao me jedan od mojih zapovjednika nakon što sam se vratio iz srpskog logora. Pogledao sam ga u oči i znao sam da o tom odgovoru ovisi moj odnos s nekim od prijatelja iz rova. Jasno da se ljutim, odgovorio sam. Nisam mogao protiv sebe, protiv istine, jer sam uvjeren da jedino ona veličanstvenu obranu Vukovara može takvom i održati  započinje priču Predrag Matić Fred, čovjek koji je na Trpinjskoj cesti uništio devet tenkova, a nakon rata objavio knjigu "Ništa lažno", po mnogima najpoštenije napisano djelo o obrani grada koji je postao simbolom obrane cijele Hrvatske.

Jedina istina
 Znate li koja je jedina istina o obrani Vukovara? To da se mali broj ljudi odupro golemoj sili. Ona silna pretjerivanja o 600 uništenih tenkova, 18 tisuća ubijenih neprijateljskih vojnika, 36 tisuća ranjenih, to su smiješni podaci. Vukovar nije i ne smije biti Kosovo. Pazite, prema mojim spoznajama, koje donosim i u knjizi, u gradu je bilo 1800 branitelja od kojih nisu svi bili u borbi.

Ubijeno je do tisuću neprijateljskih vojnika i uništeno stotinjak oklopnih vozila. Zamislite kako ispada smiješan podatak o neprijateljskim gubicima kad se govori da smo imali 50 tisuća metaka na raspolaganju. To znači da je svaki pogađao  tvrdi Matić i dodaje da u svojoj knjizi donosi 370 imena, od toga 350 branitelja.

 Desetak se ljuti na mene  smješka se i sliježe ramenima, u stilu "to je njihovo pravo". Ni kad se dođe do tako škakljivih tema, Matić nema dvojbi, niti dlake na jeziku.
 Samo mi Hrvati možemo okaljati Vukovar i to smo, što pretjerivanjima, što "legendama", svih ovih godina i činili. A sve je počelo 13. studenoga 1991. godine kad su se moji zapovjednici potajice, u okrilju noći, počeli izvlačiti iz Vukovara na sigurno.

Zadnji tenk
Iz toga je proizašla i priča da je grad pao 18. studenoga, a ja sam još 19. uništio zadnji tenk. Sve je bilo gotovo 20. studenoga, kad su nas opkolili i kad smo bacili oružje. Bili smo toliko iscrpljeni i rezignirani da nismo uopće razmišljali što će biti s nama. Dokad smo vjerovali u čudo? Do bijega zapovjednika, do tada smo čekali da će se odnekud začuti truba konjice koja dolazi upomoć  Matić jednostavno želi preskočiti logoraške dane.

Danas kada stigne u Vukovar, najviše se sam voli provozati ulicama, obići mjesta na kojima ga zvuk, boja ili neki sitan detalj vrati u 1991. Kaže da ne treba ljude siliti na suživot, da za neke stvari mora proteći vrijeme i da će doći na svoje. Kad Srbi počnu navijati za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, onda suživot u Vukovaru neće biti samo parola.

 Volio bih, naravno, da u ratu nisam bio, ali danas ni za čim ne žalim. Nema tog novca za koji bih prodao iskustvo i sjećanja  zaključuje Matić.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata