Bušić: Da je Tuđman živ, on ne bi izručio Gotovinu Haagu

a

v

Samo je jedan veći od Sv.Save a to je Minisztar Savo Štrbac

r

28.04.2011. u 16:58h bjuri47 je napisao/la: 28.04.2011. u 16:38h zeljkonl je napisao/la: bjuri47,zar ti stvarno verujes u to?Ili 99% hrvata se slaze sa mnom da je stan otkupila skoro za dzabe!Pa ko je lud ne kupiti za 20 000 eura i onda ga moci prodati za 200 000?Imas li ti takvu mogucnostAko imas,onda ti se unapred izvinjavam ................................................................................................................................... Otkupljujem jedan takav stan (56 kvadrata) na 20 godina kao HRVI kao i neki nosioci stanarskog prava iz Jugoslavije...zasto bi mi bili povlasteni u odnosu na premijerku??PREMIJERKU???I cemu ti vjerujes??Svojoj pokvarenoj masti??Onome sto zelis ??I gadna ti je to zabluda o 99 % Hrvata..jel to bila neka anketa??Jel znas tko je ove godine pobijedio na izborima u Dubrovniku ,Šibeniku,Vrbovcu i Novskoj??Proguglaj malo ...ne zivi u neznanju.. .

kakva glupost....... pa, ćaća ih je sve opremao u Haag, sa sve vojnim počastima Što bi Gotovina bio izuzetak A i ovaj ohrndani terorist mi sada dođe kako sveti Ivan Zlatousti Šta on kaže - nepobitna je istina

Srbi su najstariji panevropski narod

Lazes ko Mesic

. ...Haaški tužitelji vec odavno znaju da je pokojni hrvatski predsjednik snimao sve svoje službene i neslužbene sastanke na Pantovcaku i da se vecina njih potom prepisivala. Prvi zapisi tih razgovora stigli su do njih još za Tudmanova života. Noo ti dokumenti nisu mogli poslužiti kao službeni dokaz da su ratne operacije HVO-a dirigirane iz vrha Republike Hrvatske: transkripti su stizali u Haag ilegalnim kanalima, dok haaško tužiteljstvo smije operirati iskljucivo onim materijalom cije se podrijetlo može javno obznaniti. Ipak, kad je Franjo Tudman umro i kad je HDZ izgubio vlast, u Haagu su vec bili prilicno dobro obaviješteni da je sam Tudman prikupio najdragocjeniju gradu o ilegalnim politickim i vojnim aktivnostima HDZ-ova režima u susjednoj zemlji. Po transkriptima koji su nakon Tudmanove smrti dospjeli u javnost jasno se vidjelo da se njegova politika gradila kao dvostruki sistem, jedan namijenjen javnoj prezentaciji, a drugi – njegovim tajnim imperijalnim, megalomanskim, nerijetko i zlocinackim projektima i zamislima. Tako je Miroslav Tudman, u svojstvu ravnatelja HIS-a, pripremao Naletilicevo uhicenje kojim je medunarodnoj zajednici valjalo pokazati kako HDZ-ova Hrvatska kažnjava zlocin i kriminal, dok je Pašalic, na drugoj strani, nadgledao pripreme za njegov bijeg kojim je, uoci izbora, trebalo pridobiti hercegovacke birace. No, kako je sadržaj transkripata zaprijetio temeljitom demistifikacijom Tudmanova posthumnog kulta i , što je još važnije, preživjelih HDZ-ovih celnika, novoustolicena koalicijska vlada – kao protivnik detudmanizacije i zagovornik tzv. politickog kontinuiteta – donijela je odluku da svu tu gradu preuzima od njegova nasljednika Stipe Mesica. Vjerovalo se da ce se tako sprijeciti odljev dokumenata u novinske redakcije, ali i njihovo nekontrolirano izrucenje Haaškom tribunalu. Taj dio odluke, podsjecamo, potpuno je realiziran. Premda je naslijedio Tudmanovu predsjednicku titulu, Mesicu je pristup transkriptima potpunosti onemogucen. A drugi, mnogo znacajniji dio Vladina naloga istodobno je zaboravljen: transkripti koji su, dokazano, završili u privatnoj zbirci Tudmanova starijeg sina i danas su izvan dosega države. Kako je poznato, njih je Miroslav Tudman prisvojio u dosluhu s najbližim suradnicima svog oca koji su sami sebe proglasili službenim komisijama za sredivanje i popis predsjednikove ostavštine. U prvim danima nakon Tudmanove smrti dio je odmah preseljen u sjedište HDZ-a, dio je uništen, a 40-ak transkripata proglašeno je privatnom obiteljskim imovinom, kao argument da se uruce njegovu starijem sinu. Pravdajuci njihovu kradu, Miroslav Tudman je tvrdio da je rijec o bilješkama privatnih razgovora pokojnog Franje Tudmana koji se nacije ne bi smjeli ticati. Štoviše, štiteci svijetlu uspomenu na svoga oca, njegov stariji sin sve zatecene transkripte proglašava privatnim obiteljskim naslijedem, pa je cak pokrenuo sudski spor kojim traži da se svi oni ustupe obitelji pokojnog predsjednika. Istina je, dakako, drukcija. Postoji precizan popis – po imenima i datumima – transkripata koji su završili u privatnoj zbirci Miroslava Tudmana. Prema tom popisu – kojim haaško tužiteljstvo, ocito, raspolaže – prisvojio je zabilješke razgovora svog pokojnog oca s Ivanom Jarnjakom, tadašnjim šefom UNS-a, Miroslavom Šeparovicem, tadašnjim šefom HIS-a, Pavlom Miljavcem, posljednjim HDZ-ovim ministrom obrane, Ivicem Pašalicem, Markicom Rebicem, predsjednikovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost, i samim sobom, ne samo predsjednikovim sinom nego i visokim obavještajnim dužnosnikom. Nitko od njih nije ulazio u predsjednicki kabinet da bi cavrljao o temama koje nemaju nikakve veze s politickim pitanjima. Uostalom, neki od spomenutih Tudmanovih sugovornika jako se dobro sjecaju o cemu su s predsjednikom razgovarali upravo tih dana koji su ovjekovjeceni ukradenim transkriptima. Bila je rijec o ortackoj aferi oko Dubrovacke banke, o skandalu s bankovnim racunom Ankice Tudman, predsjednikove supruge, o Tihomiru Blaškicu, prvom haaškom optuženiku s cinom generala HVO-a. Utoliko je razumljiv haaški interes za transkripte koji su sklonjeni izvan dosega hrvatskih državnih institucija. U njima se vjerojatno doista kriju najvece i najmracnije tajne prvog desetljeca samostalne hrvatske države. To je paradoksalnije da je Vlada Republike Hrvatske silno inzistirala da se iz ruku sadašnjeg predsjednika države stenogrami presele u njenu nadležnost kako bi se time što bolje zaštitili važni državni dokumenti. Ali istodobno ignorira cinjenicu da je možda najzanimljiviji i najrelevantniji dio te grade ostao kod Miroslava Tudmana, privatnog gradanina koji nema nikakvih državnickih ovlasti ni odgovornosti. . .

Lazes ko Manolic

Srpstvo se brani u Kninu

Lazes ko Cicak

Lazes ko Puhovski

. . ........Haaška subpoena za Miroslava Tudmana Tužiteljstvo traži da MIROSLAV TUDJMAN... preda transkripte ocevih razgovora koje je ukrao nakon njegove smrti: vjeruju da bi uz pomoc njih uspjeli dokazati Pašalicevu ulogu u ratu u BiH Prema izvorima u diplomatskimtskim krugovima, tužiteljstvo Medunarodnog kaznenog suda za ratne zlocine zatražilo je od hrvatske vlade 40-ak transkripata razgovora pokojnog predsjednika Franje Tudmana što ih je s Pantovcaka, u prosincu 2000., ukrao njegov sin Miroslav. Službeni dopis s takvim sadržajem stigao je u Hrvatsku još u listopadu 2001. Kako pak nadležna državna tijela Republike Hrvatske nisu ucinila ništa da realiziraju haaški nalog, Miroslav Tudman dobit ce, po svemu sudeci, subpoenu – obvezujuci sudski nalog – da Medunarodnom kaznenom tribunalu osobno isporuci ostavštinu svoga oca. Pretpostavlja se da bi upravo tih 40-ak transkripata moglo poslužiti kao dokazni materijal da je nekolicina bivših HDZ-ovih prvaka poticala, odobravala i prikrivala ratne zlocine u Bosni i Hercegovini. Ukradeni transkripti navodno privatnih razgovora odnose se na Tudmanove razgovore s tadašnjim šefovima tajnih službi Miroslavom Šeparovicem, Markicom Rebicem, Miroslavom Tudmanom te Ivicem Pašalicem i Pavlom Miljavcem o Tihomiru Blaškicu te aferi Dubrovacka banka i bankovnom racunu Ankice Tudman Interes Haaga za Pašalica Isti izvori tvrde da je, štoviše, haaško tužiteljstvo prilicno sigurno kako medu njima postoji grada iz koje je moguce rekonstruirati podzemne politicke veze izmedu Ivica Pašalica, tadašnjeg predsjednikova savjetnika, i haaškog optuženika Mladena Naletilica, osnivaca i neslužbenog zapovjednika jedne od specijalnih jedinica HVO-a koja je u javnosti poznata pod nazivom Kažnjenicka bojna. A Pašalic je u Haagu u ovom trenutku jedna od vrlo znacajnih tema, otvorena istragom o tzv. paralelnoj liniji zapovijedanja izmedu Zagreba i nekadašnje Herceg Bosne. Kako tvrde isti izvori, u Haagu se vec sada zna da je Pašalic bio vrhovni pokrovitelj plana o Naletilicevu bijegu iz zagrebackog pritvora. Prema scenariju koji je haaškim tužiteljima poznat, Naletilicevo oslobadanje trebalo je izvesti u travnju 1998., kao simuliranu otmicu u tobože potpuno samostalnoj režiji njegovih sljedbenika. Plan je nacinio Ivan Andabak, nominalni zapovjednik Kažnjenicke bojne, uz financijsku potporu bliskog rodaka Gojka Šuška, tada vec teško bolesnog ministra obrane. Nakon otmice iz bolnice, Naletilica je trebalo transportirati u Boliviju gdje bi mu se zameo trag. Plan je propao zahvaljujuci MUP-u. Informacije o planiranom bijegu stigle su do Ivana Penica, tadašnjeg ministra unutarnjih poslova, koji nije imao pojma da je sam Tudman dao zeleno svjetlo za takvo rješenje “slucaja Tuta”, komunicirajuci s njegovom grupacijom posredstvom svog politickog savjetnika. Izvijestivši predsjednika o dojavama MUP-ovih doušnika u krugu Naletilicevih prijatelja, pojacao je policijsku kontrolu nad rizicnim pritvorenikom. Prica je procurila i do novina pa je operacija postala neizvediva. Haaški tužitelji s razlogom pretpostavljaju da transkripti koji su danas kod Miroslava Tudmana sadržavaju mnogo više pojedinosti o Tudmanovim i Pašalicevim politickim odnosima sa sadašnjim haaškim optuženikom. To ih ne zanima samo kao potencijalni dokaz o Naletilicevim politickim nalogodavcima nego i kao potencijalni izvor informacija o organizatorima mnogo uspješnijeg nestanka drugog haaškog zatvorenika, Ante Gotovine. Zato nastoje prisiliti hrvatsku Vladu da ucini ono što je vec davno trebala uciniti u interesu novije hrvatske povijesti: da provede vlastitu odluku o preuzimanju cjelokupnog predsjednickog arhiva a Miroslava Tudmana natjera na povrat transkripata koji mu nipošto ne pripadaju. U suprotnom, i aktualna hrvatska Vlada i Miroslav Tudman mogli bi dobiti status suucesnika u ometanju pravde i prikrivanju zlocina. .

. ....bušić je jednostavno jos jedna karikatura iz Bosne.... . .

Ko je ovaj teletabis. Ubica i otmičar, a heroj u Hrvatskoj??? Sačuvaj me Bože ovakve zemlje i ovakvog naroda