Američki predsjednik George Bush stavio je veto na zakon o financiranju
američkih trupa u Iraku za iduću godinu. To je učinio isključivo zbog
činjenice da su u zakon uneseni rokovi za početak, odnosno
završetak povlačenja američke vojske iz Iraka. Drugi je to
veto koji je Bush donio u svojoj predsjedničkoj karijeri. Kongresu,
koji kontroliraju oporbeni demokrati, poručuje pak da će veto stavljati
sve dok se ne izbace rokovi za povlačenje.
Kriza za 15 dana
No kako je riječ o važnom zakonu, neizglasavanje kojega bi moglo
dovesti američke trupe u opasnost, Bush je jučer pristao susresti se s
kongresnim liderima kako bi porazgovarali o kompromisnom
rješenju. Naime, svakoga mjeseca američka administracija
izdvaja 8,3 milijarde dolara za ratovanje u Iraku pa bi nedostatak
novca mogao za mjesec-dva ugroziti vojnike na terenu.
Kongresne službe tvrde da bi vojska nedostatak novca mogla početi
osjećati potkraj srpnja, no neki visoki dužnosnici Bushove
administracije tvrde da će problemi početi već za 15 dana.
Demokrati su spremni na pregovore i smatraju da bi kompromisno
rješenje moralo biti izglasovano najkasnije do početka
lipnja.
Bez tjeranja inata
Cilj demokrata nije inatiti se predsjedniku, nego postizanje kompromisa
koji bi omogućio kraj angažmana u Iraku uz uvjet da se prije
odlaska američkih vojnika poboljša sigurnosna situacija.
Demokrati se, iako su u zakon ugradili zahtjeve koji se tiču
stabilizacije stanja u Iraku, što je kao svoje ciljeve
zacrtala i administracija, s njom razmimoilaze i o tome što
bi trebalo poduzeti ako se oni ne ispune.
Demokrati se zalažu za to da se trupe u tom slučaju počnu povlačiti, a
Bush smatra da trebaju ostati sve dok se situacija potpuno ne
normalizira.
Kuloarske priče
Kongresnim kuloarima kruže različite varijante eventualnog kompromisa. Prema jednoj od njih, u slučaju neuspjeha operacija protiv pobunjenika američka bi se vojska trebala povući iz opasnih područja, ponajprije iz Bagdada i područja sjeverno od glavnog grada. Trupe koje bi se povukle s tih područja ne bi se vratile kući, nego bi bile raspoređene na mjesta gdje mogu postići dobre rezultate u borbi protiv pobunjenika. Na taj način vojnici ne bi bili izloženi opasnosti i pogibiji, a usto bi se mogao vidjeti i napredak na terenu. No teško da će to predsjednik prihvatiti jer on zahtijeva da se u zakonu uopće ne spominje povlačenje.