Drugi mandat predsjednika Hvidre Petrinje obnaša Antun Pintar (53), hrvatski dragovoljac i, kada je najviše trebalo, profesionalni ratnik. Jedan mandat – za uhodavanje na sadašnju dužnost – bio je i zamjenik predsjednika udruge, u vrijeme čelnika Srećka Telara, piše magazin Oluja.
Pokretačka snaga
– Antun je glavni motor pokretač našeg djelovanja – kažu bez iznimke članovi udruge, jer su se uvjerili u silnu energiju i elan svoga predsjednika.
Nijedan dogovoreni i započeti projekt, čiju odgovornost provedbe preuzme Antun Pintar, neće zastati, zakasniti ni prestati. Tako je, uostalom, od njegove mladosti koju je proveo u rodnom Bjelovaru.
Antun Pintar izučio je za građevinskog strojarskog tehničara i ovo zanimanje presudno je utjecalo na njegov ratni put.
– U obranu sam se uključio vrlo rano, najprije potajno u popunu noćnih straža, a u lipnju 1991. godine i službeno samo postao dio Zbora narodne garde. Nadzirali smo kretanje oficira i podoficira JNA, izvlačili ročnike iz triju vojarni u Bjelovaru, držali te objekte u okruženju, a 29. rujna 1991. godine zauzeli smo sve tri s golemom količinom vojne tehnike, uz ostalo i 97 tenkova.
Oklopništvo Hrvatske vojske postalo je moje ratno mjesto, kao ciljač u tenkovima bio sam na Bilogori, u Lipiku i ostalim dijelovima zapadno-slavonske bojišnice. Poslije sam u Bjelovaru bio pripadnik namjenske oklopne satnije, a nakon akcije Bljesak prešao sam u 2. brigadu HV-a Grom i nakon Oluje postao Petrinjac – najkraće svoj ratni put opisuje branitelj Antun Pintar.
U Petrinju se u ljeto 1996. preselila i Pintarova obitelj – supruga Božica, s kojom se oženio sa 19 godina, i četvero djece: sin Ivan kojemu je tada bilo jedanaest, godinu mlađi Valentino, sedmogodišnja Ana Marija i najmlađi Matija, kojemu je tada bila godina. Iako ratni vojni invalid još od akcije Bljesak, Antun Pintar bio je aktivan u HV-u do 2003. godine.
– Dobio sam bolest pluća, u siječnju 2002. operirano mi je desno plućno krilo, u svibnju sam se vratio na posao, ali sam iz sustava izašao 2003. godine – govori Pintar o završetku profesionalne službe.
Za ozdravljenje pomogli su mu, tvrdi, brokula i cikla.
– Odbacio sam cigarete i alkohol i pet godina svakodnevno jeo sirovu brokulu iz vlastitog vrta, koristio domaću svježu ciklu i stalno pio čaj od imele. Znao sam dnevno pojesti i do dva kilograma ovog povrća, vjerujem u njihovu ljekovitost – kaže Antun Pintar.
Vozi u petoj brzini
Ozdravljenje od teške bolesti veže i uz duhovnost, istinsko iskustvo stečeno na desetodnevnom zavjetnom hodočašću pješice od Petrinje do Međugorja.
– Od 1. do 10. kolovoza 2007. godine sa sinom Valentinom, tada studentom šumarstva, prohodao sam 715 kilometara, noseći 52 kg težak ranac. Kad nas je uhvatila noć, spavali smo pod šatorom ili u crkvi. U koordinaciji toga napornog puta puno nam je pomogao Zdenko Šanić, dozapovjednik Imotske bojne. A do kraja života nosit ću u sjećanju prvu misu po dolasku u Međugorje. Mrtav umoran stajao sam blizu vidjelice Vicke. Odjednom sam osjetio duhovnu jakost, fizičku snagu, unutarnji polet, u mahu je nestalo svih mojih tegoba, kao da usred vrućeg ljeta nisam pješačio deset dana i jednu cijelu noć – svjedoči Antun Pintar.
Od tada bivši dopredsjednik i sadašnji predsjednik Hvidre Petrinje „vozi“ u petoj brzini. Najviše se našao u sportu, ne u rukometu koji je kao mladić igrao u Bjelovaru, nego u disciplinama prilagodljivim ratnim vojnim invalidima. Petrinjci su 15. prosinca bili domaćini završnice jedanaest momčadi u Maloj ligi viseće kuglane branitelja središnje Hrvatske, kojoj je Antun Pintar predsjednik i jedan od utemeljitelja.
U više takvih sportova svakoga rujna u Petrinji održavaju se susreti branitelja i prijatelja ratnih stradalnika, a po masovnosti i značaju, kažu organizatori iz Hvidre, nakon fešte u kolovozu u Čavoglavama, ovo je njihovo drugo po značaju okupljanje u Hrvatskoj. A u rujnu iduće godine u Petrinji se očekuje prvi dolazak Marka Perkovića Thompsona, doznajemo od branitelja Antuna Pintara.
>>'Zbog rezanja prava branitelja ići ćemo i do Strasbourga'
Sretan i dug život kolegi branitelju još jedan dolaz ljudske upornosti i volje ,i može se puno toga promjeniti .