Bivši izraelski predsjednik proglašen krivim za silovanje

Uzasni pokolj Armenaca je dobro opisao i saveznik Turske, njemacki diplomat Ludwig Maximilian Erwin von Scheubner-Richter, njemacki konzul u Erzerumu ...

01.01.2011. u 13:06h streptomicin® je napisao/la: … ------------------------- Nije bitno tko je bio na vlasti, kada, kako i zašto, kao prvo turska invazija Cipra desila se za Makariosovog života a ne poslje njegove smrti kao što si prvi puta napisao i tu sam te ispravio. “Zabrinutost“ Turske nije nikakv alibi, oni (Turci) su izvršili invaziju Cipra i to je povijesna činjenica, ako se opravdava turska invazija Cipra radi zabrinutosti oko manjine (40%) turaka koji su bili na na Cipru onda je srpska vojna avantura u Hrvatskoj a posebno u BiH i više nego opravdana, bili su “zabrinuti“. Za mene je i jedno i drugo čin agresije i nema tu nikakve razlike. ____________________________________________________________________ Netočnost oko Makariosove smrti je sitničarenje radi razvodnjavanja činjenice da je prvo grupa Ciparskih Grčkih oficira, školovanih i naoružanih u Grčkoj, i uz pomoć Grčkih specijalnih jedinica napravila državni udar na Cipru, što je 5 dana poslije udara izazvalo invaziju Turske na Cipar. Dakle, ne znam kako više da podcrtam: prvo je Grčka, preko svojih pulena napravila udar na Cipru s ciljem njegovog priključenja Grčkoj, pa je onda Turska napravila invaziju, s ciljem da to spriječi. Dalje, ako taj užasan pogrom Armenaca nazivamo genocidom, kako da nazovemo gotovo potpuni nestanak Turaka i muslimanskog življa iz svih zemalja nastalih iz Otomanske imperije: Bosne, Srbije, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Bugarske, Grčke, Sirije, Libanona, Egipta, Iraka, Armenije, Libije, Tunisa. Alžira..... ? A tu se takođe radi o nekoliko milijuna ljudi, možda i desetina milijuna, koji su isto tako prošli svoje Via Dolorosa, gdje su ih, na stotine tisuća, ubijali, pljačkali, silovali, izgladnjavali i šta sve ne. Hoćemo li biti pošteni, da i to onda nazovemo genocidom ? _____________________________________________________________________ Rat Somalije i Ogadena nema nikakve religijske konotacije. Točno je da je Somalija napala Etiopiju poslije pada Haile Selasija, ali to je bilo pod vođstvom i upravom SSSR, koja je prvenstveno naoružala Somalijsku armiju sa 250 T-34 i T-55, sa nekoliko stotina oklopljenih vozila i pedesetak aviona, od kojih je pola bilo, onda vrlo moderni MIG-21 Somalija je tada bila socijalistički orijentirana, i direktno sponzorirana od strane SSSR, a to oružje je dobila isključivo s razlogom da napadne Etiopiju i na taj način donese SSSR-u prevlast na Rogu Afrike, u jeku Hladnog rata One sekunde kada je SSSR prestao da oružjem snabdjeva Somaliju, i prebacio svoju podršku Etiopiji, rat je bio izgubljen za Somaliju. Ali drugo nešto je još upitno: kako i po čemu se to može nazivati kršćansko-muslimanskim ratom ? To je, po meni, zlonamjerno poturanje: U to doba Somalija je bila komunistička republika, pod sponzorstvom SSSR-a. A, religiozno, Etiopija jeste većinski kršćanska zemlja, ali ima i 33 % muslimanske populacije Tako da i sa te strane “napad muslimanske Somalije na većinski kršćansku Etiopiju“ – nije u dobroj namjeri intoniran _____________________________________________________________________ Takođe kao i agresija muslimanske Indonezije na kršćanski East Timor: The governments of the United States, Australia, and United Kingdom were supportive of Indonesia throughout the occupation. U.S. President Gerald Ford and Secretary of State Henry Kissinger met with Indonesian President Suharto on the day before the invasion and reportedly gave their approval for the invasion. Australia and Indonesia were the only nations in the world to recognise East Timor as a province of Indonesia, and soon afterwards began negotiations to divide resources found in the Timor Gap. Other governments, including Japan, Canada and Malaysia, also supported the Indonesian government. The invasion and suppression of East Timor\'s independence movement, however, caused great harm to Indonesia\'s reputation and international credibility Dakle, Indonezija je tražila dozvolu za napad, i dobilaje - od onih koji su se tada pitali. A ona je u to doba upravo prešla iz komunističke faze pod Sukarnom u prowestern vladu generala Suharta. Tako da je o religijskom kontekstu tih događanje je prilično neumjesno govoriti.

Što bi bilo na Cipru mi neznamo ali je činjenica da su turci vojno intervenirali. Somalija je napala Etiopiju i to je također činjenica. Indonezija je također anektirala Istočni Timor, Tko je bio iza koga i opsktbljivao ih oružjem jee manje važno, da nije bilo gladi za tuđim teritorijima do tih vojnih intervencija ne bi došlo. A što se tiče nestanka turaka iz zemalja koje su vojno okupirali i bili u njima stoljećima i to je normalno, svi su turke doživljavali kao okupatore što su oni i bili, kao što ih nema niti u Saudi Arabiji, Kuvajtu i drugim zemljama nastalim raspadom turskog carstva, vojno su osvajali te teritorije i kolonizirali ih a onda su isto tako vojno i protjerani, u čemu je tu problem, i u Estoniji, Litvi i ostalim državama koje su kolonizirali Sovjeti uklanjaju se simboli okupacije a sigurno i nije ugodno biti Rus u njima

Odlazak Turaka ne bi se mogao nikako karakterizirati kao genocid ali je jedan oblik etničkog čišćenja, jest da su oni kao okupatori malo brinuli o domačem stanovništvu pa onda i nevidim da je potrebno proljevati suze za osvajačima koji su se povukli, to bi bilo kao da sada suze lijemo za Britanskim, francuskim ili bilo čijim drugim kolonizatorima koji su po osamostaljivanju i oslpbođenju morali napustiti zemlje Afrike i Azije, nije im tamo bilo mjesto i to je to.

Što je bilo na Cipru, znamo točno: On May 3, 1974, Makarios sent the Greek government a letter that identified certain Greek military officers stationed in Cyprus as undermining the Cypriot government. The Greek regime responded that it would replace the officers in question. In a second letter on July 2, 1974 he demanded the withdrawal of all Greek officers in the island. Greek Foreign Minister Tetenes suggested, as a compromise, that Makarios personally select the replacement officers from a roster of Greek officers. On July 11, Glafkos Klerides visited Makarios in an unsuccessful attempt to promote a solution. On July 15, 1974 the Greek regime sponsored a coup d\'etat in Nicosia. Makarios fled and was replaced by Nikos Sampson, a Cypriot newspaper editor and politician. While addressing the UN Security Council on July 19, 1974, Makarios accused Greece of having invaded Cyprus and of posing a threat to all Cypriots, whether Greek or Turkish Cypriot. Under the terms of the Treaty of Guarantee, Britain, Greece and Turkey were entitled to sanction one, or more of the trio, to intervene militarily with the purpose of restoring peace to the island. At this time the Greek junta was imploding, and the British government was facing the constitutional uncertainty of a hung parliament; moreover, whilst in London, Makarios lobbied for the British military not intervene as a guarantor power. The invasion of Cyprus by Turkey happened on July 20, 1974, five days after the coup Podcrtao bih: Under the terms of the Treaty of Guarantee, Britain, Greece and Turkey were entitled to sanction one, or more of the trio, to intervene militarily with the purpose of restoring peace to the island. Što kaže da je, uvjetno, Turska i imala pravo da intervenira sa ciljem uspostavljanja mira na ostrvu - što se, opet, teško može nazvati agresijom O Armenskom genocidu: Otomanska imperija je trajala osam stoljeća i u njenom trajanju su bila stalna kretanja nevojnog stanovništva. Vjerojatno je to bilo i sa Armenskom grupacijom koja se u vrijeme masakra protezala od Sirije do Armenije. Ti ljudi, ni Turci, ni Armenci, a u Balkanskom slučaju ni muslimani - nisu bili vojnici, kako se implicira kompariranjem sa Francuskim i Engleskim vojnicima, bili su jednostavno civili koji su se naselili na ono što je tada bilo u okviru njihove države. Tako je bilo u svim onim pobrojanim zemljama, odakle su u tim godinama oko Armenskog masakra – i oni jednostavno nestali. Primjeri iz naših krajeva su čišćenje Srbije od islamskog življa od sticanja kraljevstva i potpunog osamostaljenja od Porte, domicilni otpor Austrougarskoj aneksiji 1878, Šantićeva pjesma “Ostajte ovdje” – namijenjena muslimanskom življu Hercegovine, koje je krenulo prema Turskoj poslije poraza(i represije koja je prevedena od te iste Austrougarske vojske), i još nebrojeno primjera. A u doba Balkanskih ratova, te tijekom I svjetskog rata to je dobilo dramatične razmjere gdje nitko nikoga nije štedio. Raspad Imperije i stvaranje nacionalnih država, pogodio je svaku nacionalnu grupu koja je negdje bila manjina. Stoga Artmenski masakr nije bio jedini, ali je, posigurno, najviše politički rabljen Stoga, nitko ne poriče da su Armenci preživjeli strahote, ali su ih preživjeli svi narodi tog područja, i, jednostavno nije fer to zvati genocidom za jedan narod ili etničku grupu, a pred drugima jednostavno zatvarati oči Tim prije što se to radi tendenciozno, stvarajući predtekst za neka buduća događanja, koja već najavljuju pojedini ekstremi, a koja će opet uključivati strahovita pomjeranja i pogrome određenih nacionalnih i vjerskih grupa Na kraju, Somalija i Indonezija su samo bile pijuni velikih sila koje su stajale iza njih, I njihovi puki izvršitelji, što je konkretno i navedeno, pa se to teško može dovesti u kontekst današnjih komparacija napada po religijskoj osnovi i stvaranja ubjeđenja da muslimani i islam nemaju pametnijeg posla neko da ubijaju kršćane I, po meni, ako nestane 35 % stanovništva jedne zemlje, što se desilo u Srbiji, Grčkoj I Bugarskoj u tridesetak godina – to je po meni takođe genocid I, samo da postavim jedno jednostavno pitanje: Koliko je vremena potrebo da netko bude na jednoj teritoriji, pa da tu teritoriju smatra domicilnom ? Stoljeće ? Pet ? Milenij ? Nikada ? Ili da prvo izračunamo kada je naša vlastita nacionalna grupacija negdje došla – pa od tada ?

Za početak Grčka i Turska se ne vole da ne kžem mrze, nakon Prvog Svijetskog rata i raspada Otomanskog carstva na teritoriju današnje Turske ostalo je živjeti oko milion Grka, dio se vratio u Grčku u \'20-ima u nekom obliku “razmjene stanovništva“ u kome je i oko pola miliona Turaka napustilo Grčku. Pojama “Istambulski pogrom“ je vezan za etničko čišćenje preostalih 120 tisuća Grka u \'50 im godinama XX st da bi današnji broj bio oko 2.500 Grka. Na Cipru su nemuslimani tj Grci činili skoro 80% stanovništva, velika večina su bili Grčki pravoslavci ali tu je bilo još i Maronita, Armenaca i nešto Grka katolika, spominjanje grčke vojne hunte koja je željela pripojenje Cipra je točno, oni su imali takvih ambicija kao što je turska vojna hunta i marionete od predsjednika tih godina željela dio Cipra i dans smo tu gdje jesmo, nakon turske vojne invazije Cipra taje otok podjeljen na dva dijela. A po pitanju Armenaca i genocida koji je nad njima izvršen 1915 god je skoro sve rečeno, 1,5 miloina ljudi je pobijeno u roku od godinu dana i to je genocid, što se tiče svih ostalih kolonizatora svi su jednako prolazili nakon što su te kolonizirane i vojno pokorene zemlje proglasile nezavisnost, ia Alžira su se Francuzi vratili u Francusku, iz Indnezije Nizizemci natrag u Nizizemsku (a meu njima i tebi toliko drag Wilders kao potomak plantažera), o Britancima nema potrebe niti govoriti, pa su tako i turski naseljenici padom carstva i povlačenjem turske vojske otišli za njima. Šteta da nije i u XVI i XVII st bio nekli Šantić da napiše ”Ostajte ovdje“ kada je počeo masovni egzodus Srba prema Hrvatskoj i Mađarskoj koji je usljadio kao rezultat turskog “milosrđa“ koji su neturski narodi nazivali zulum, dakle viši porezi za nemuslimane (apartheid), novačenje za janjičare (ili danak u krvi) kao i često spominjanje “pravila prve bračne noči“ kojima se poglavito Srbima nabija na nos to da su turski age i begovi legalno silovali njihove žene kroz 500 godina, pa zar je za očekivati da se nakon 500 godina takvih sustavnih zločina taj srpski narod neče osvetiti? I ne samo srpski nego se sve to dešavalo i u Grčkoj, Bugarsko, Rumunjskoj i svi turski doseljenici su znali što se dešavalo i povukli su se sa vojskom da ne dožive sudbinu neturskog stanovništva koje se počelo svetiti okupatorima. Ako svi smatramo da je nestanak koonijalnih posjeda zapadnih zemalja nešto što je normalno i to podržavamo onda je i nestanak simbola turske okupacije Balkana i nestanak simbola okupaacije nešto što je normalno i što treba pozdraviti, nemojmo raditi iznimke jer vojno osvajanje Balkana i kolonizacija Afrike, Azije i Amerike su isti procesi i reakcija domicilnog stanovništva na simbole tih okupacija je normalna, neki su imali tu sreću da se toga oslobode prije XX st neki su se oslobodili poslje Drugog Svijetskog rata ali su se svi osječali jednako pod okupacijom i njihove su reakcije bile jednake prestankom okupacije i stvaranjem nacionalnih država. Danas se među potomcima indijanaca posebno u nekim državama Južne Amerike javlja osječaj nacionalizma i vračaju se običajima svojih predaka i to je njihovo pravo, to što se to nekima ne sviđa i pokušavaju se otcijepiti i zadržati svoje bjelačke privilegije je nešto drugo, pa imamo i primjer jednog Hrvata po porjeklu koji je morao pobječi sa svojim istomišljenicima jer i bolivijski indiosi imaju prava na svoju zemlju, neki u tome uspiju neki ne ali osobno mislim da svi narodi imaju pravo da žive po svojim pravilima, nama se njihovi običaji i zakoni nemoraju sviđati ali to je njihovo pravo i njihov problem.

Ova diskusija postaje pomalo besmislena: pokušaji potenciranja fragmenata u biti iskrivljava pravu sliku svih tih događaja koji su se dešavali, pa ne vjerujem da ću se, poslije ovoga upuštati u dalju diskusiju. Ali, da sada krenemo redom: Na teritoriji Otomanske imperije je tijekom 8 stoljeća njenog života jedan povelik broj domicilnog stanovništva prihvatilo islam iz ovih ili onih razloga, isto kao što je na teritoriji današnje Hrvatske katoličanstvo prihvaćano od 7 do 12 stoljeća. S time da su u Otomanskoj imperiji ostavljane na miru(relativno) druge religije, dok se danas u Hrvatskoj gotovo ništa ne zna o Perunu i društvu staroslavenskih bogova, do tada preovlađujućih u Hrvata. Tako, da se ogroman broj muslimanskog življa, a i turskog u zemljama pod Otomanskom upravom moglo smatrati domicilnim, stoga ne stoji teza da su okupatori, i da moraju napustiti određeni teritorij onoga momenta kad prestanu da budu većina. Na isti način su i Hrvati došli na danađnje prostore Hrvatske, ili Srbi na prostore Srbije , i tako dalje – da li to znači da veće pravo na Hrvatsku imaju Italijani, kao direktni nasljednici Rimljana koji su ovdje bili prije dolaska Hrvata, ili Albanci, kao direktni potomci Ilira, koje su, opet, protjerali prvenstveno Rimljani ? Dalje, kakva je razlika između novačenja za janjičare ili novačenja za bilo koju feudalnu vojsku u Europi tog doba ? Po meni, nikakva. Kasnije se to, recimo na primjeru Austrougarske, institucioniziralo uvođenjem obaveznog novačenja u vojsku - novina koja do Mladoturske revolucije nije bila poznata u Otomanskoj imperiji. Selektivni porezi , pravo prve bračne noći su postojali u svim Europskim zemljama, nisu samo bili eskluzivno pravo begova – pročitaj spise o Hrvatskim velikašima iz doba Gupca , kao primjer. Pa ne znam da im se nešto svetilo za to. Pominjanje srpskog egzodusa je malo maliciozno: U vrijeme rata Habzburgške monarhije i Otomanske imperije 1687 – 1691 20.000 Srba se pridružilo Habsburgškoj vojsci, ratovalo s njom protiv Turaka, čak su i Skoplje osvojili i spalili. Porazom Habzburgovaca, povukli su se i oni sa njima, a pridružile su im se i njihove obitelji, negdje ukupno oko 70.000. Dakle, to sa zulumom veze nema, ili je bio obostrani. To je u povjesti poznato kao seoba Srba pod Arsenijem Čarnojevićem. Usporedbe, sa Francuzima, Englezima, Nizozemcima su takođe maliciozne: drastična je razlika između feudalnih osvajanja i kolonijalnih osvajanja. Feudalna osvajanja su išla i bračnim i drugim ugovornim vezama, dozvoljavala miješanje stanovništva i njegov protok, ovako ili onako – za razliku od kolonijalnih osvajanja, gdje je strogo podijeljeno na okupirane i okupatore s vojskom. A napuštanjem kolonijalnih sila svojih dotadanjih posjeda, nisu svi išli natrag. Natrag su išli oni koji su gubili silne privilegije, prosti puk je ostajao – kada mu je bilo ekonomski isplatnije I danas po Indiji, Singaporeu, Malaji, Hong Kongu ima ne mali broj, pretežito Engleskog pučanstva. Cipar: On i danas ima samo oko 20 % Turskog pučanstva, ogromnu većinu i dalje čine Grci, te nešto manjina. Cipar je do 1878 pripadao Otomanskoj imperiji, dakle Turskoj. Onda ga je, do osamostaljenja, preuzela Engleska. Grčka nije, u moderno vrijeme, nikada vladala tim otokom E, sada kako je ostao taj omjer od 20 % Turaka i 70 i kusur % Grka, nije jasno: da li su Englezi tiho provodili etničko čišćenje u korist Grka, ili Turci nisu bili toliki zulumćari i nisu toliko trijebili nemuslimanske narode, a niti ih prisiljavali na promjenu vjere – ne zna se točno. Ali jedno se zna sigurno: Grci su pokušali pripojiti otok Grčkoj, nakon toga je došla Turska invazija. Da nije bilo tog Grčkog pokušaja, ne znamo da li bi bilo i Turske invazije Cipra. I to je fakat Armenci: Oni jesu doživjeli strahovit masakr, to nije sporno. Ali u to vrijeme stvaranja nacionalnih država na tom prostoru, da li je to bio izuzetak i za jednu zemlju nastalu na tom dijelu svijeta ? Armenci nisu bili masakrirani u Armeniji, nego u Turskoj. Ako su druge države imale pravo da etnički sebe očiste od onih kojih je manje, zašto to pravo onda ne bi pripalo i Turskoj ? Jedina zemlja koja u potpunosti nije doživjela etničko čišćenje , iako je bilo pokušaja – je BiH, zahvaljujući tome da je njen narod bolje znao da živi jedni s drugima . Ali sada, u ovo moderno vrijeme, ni njoj se više ne piše dobro: etnički se nasilno pregrupirala, znamo čijom zaslugom – tako da joj budućnost nije sjajna. Zahvaljujući pomahnitalom nacionalizmu, koji u naravi uvijek generira ovakve događaje diljem svijeta. Na kraju: migracija je bilo i biće ih uvijek. Pitanje je samo da li se onaj tko je negdje došao mora bojati i za vlastiti i za život svojih potomaka, jer će se jednog dana naći neka budala koja će ustvrditi da je on okupator, došljo koji nema prava, mrski neprijatelj, onaj koji uništava srce tradicionalnog društva, okupator islamske ili kršćanske civilizacije... Dosadašnja povjest nam govori da su sve šanse da baš tako bude

Danas u cijeloj Europi samo postoje spomenici na stare mnogoboške vjere jer je kristijanizacija Europe završena u XI st. Rimsko carstvo se raspalo i danas je taj teritorij naseljen različitim etničkim skupinama koje su iskoristile taj trenutak i doselile se u taj prostoe, ali postoje i oni koji su bili rimski robovi tj nerimljani koji su raspadom carstva dobl slobodu i ostali u ovim krajevima. Uvjek je nakon povlačenja osvajačke vojske stradavalo stanovništvo koje je sa okupacionim snagama došlo i tu nije ništa sporno, stradali su svi i okupatoti i kolonizatori koji su imali nesreću izgubiti rat i posjede. Janjičari su bili profesionalna vojska i u njima je bio ključ uspjaha turske vojske i kada su i europske zemlje počele primjejivati taj sustav ratna se sreća okrenula. Za pravila prve bračne noči ima i nešto zapisa a koliko se to masi svidjelo potvrđuju i česte seljačke bune po Europi. Dolaskom Turaka i njihovim prodiranjem na sjevero zapad se mjenjala i struktura stanovništva i to je povijesna činjenica jer do XV st zapadno od Bospora muslimana gotovo da i nije bilo, a što se tiče nestanka turaka u ovim krajevima ono je rezultat straha turskog življa od osvete, isto su tako nestali i sa arapskog poluotoka krajem Prvog Svijetskog rata. Naravno da je dio i ostao, ostali su i tako po Indiji pojedini Britanci ali to s prije iznimke nego pravila a i sve se dešavalo decenijama kasnije kada su se i promjenila neka nepisana pravila.

A pitanje etničkog čišćenja BiH je vrlo jednostavno za objasniti, ti su krajevi došli pod vlast jedne mulitietničke kraljevine koja je u svome sastavu imala Austrijance, Mađare, Čehe, Slovake, Rumunje, Poljake, Slovence, Hrvate, Talijane i koga sve ne i njima je to bilo nebitno. Migracija je jedno a okupacija drugo, ali danas imamo apsurdnu situaciju da imigranti koji su stigli u Europu i imaju strašno visoki natalitet pokušavaju nasilno promjeniti zakone i običaje koje su zatekli i to počinje ličiti na neku puzajuču okupaciju ili potihu islamizaciju a moje je demokratsko pravo da mi se to ne sviđa i da tražim pooštravanje zakona o imigrantima i to da oni poštuju zakone i običaje država u koje su se doselili, to bi bio minimum poštovanja koje treba očekivati.

Nisam se mislio dalje javljati, ali ne mogu da odolim da ne kažem nešto o imigraciji: Svi ti imigranti koji su došli u Europu, došli su potpuno legalno, u skladu sa zakonima zemalja u koje su došli i u kojima žive, a na osnovu potreba tih zemalja za, uglavnom, nekvalificiranom radnom snagom. Svi oni uglavnom poštuju zakone zemalja u kojima žive, sa nešto većim procentom kriminaliteta, koji je svojstven siromašnijim dijelovima društva. Prebacivati im visok natalitet, donošenje vlastitih običaja, pozivati na puzajuću islamizaciju je demokratsko pravo stanovnika tih zemalja, ali koje ih ujedno delegitimira kao demokrate u smislu ljudskih prava kojima se cijela Europa diči. Jer poštovalac ljudskih prava ne može biti onaj koji fundamentalne osnove, kao pravo na religiju, pravo zbora I govora, jednostavno – zabranjuje. To je izbor Europe. Takav izbor je zadnji puta napravila u ekonomskoj krizi 30-tih prošlog stoljeća. Ja znam da i danas se na imigrantima primjenjuje puna snaga zakona zemalja u kojima se nalaze, i da one ilegalne vrlo prilježno vraćaju u njihove matične zemlje. Stoga bih zaključio: demokratsko pravo svakog društva je da uradi ono što može za svoju korist, pogotovo ako je u tom momentu bogatije, kapacitativnije i jače. Jedino je pitanje da li se svi ti postupci mogu podvesti pod moderno shvatanje demokracije I poštovanja ljudskih prava. Ono što ne može, jednostavno se svrstava u nedemokratska društva Objašnjavanje etničkog čišćenja BiH dolaskom pod vlast jedne multietničke kraljevine, jednostavno ne stoji. Ona je preuzeta multietnička, i pored odlaska 200.000 muslimana prema Turskoj, većinom inteligencije što je imalo još dodatne reperkusije na tu etničku grupu. A prvi popis stanovništva u BiH pod Austrougarskom 1879, nakon odlaska, prisilnog ili ne, onih 200.000 muslimana, je pokazao da ima 40 % muslimana, 45 % srba i 15 % hrvata . Dakle, ništa je više nisu Austrijanci napravili multietničkijom nego što je već bila. Jedino što je došla masa Čeha, Mađara, Poljaka I ostalih stanovnika Austrougarske monarhije, koji su u novoj državi tražili posla i svoje mjesto pod suncem. A koji, za razliku od onih pominjanih Turaka I muslimanskog življa, nisu morali da se povuku, niti su ubijani po padu i povlačenju Austrougarske iz BiH.

Ja nisam pisao o onima koji pštuju zakone zemalja u kojima žive nego o onima koji te zakone ne poštuju i onima koji bi te zakone mjenjali u skladu sa šerijatom, također pozdravljam strože propise i zakone o imigrantima jer Europa je premrežena islamistima a kao odgovor na njih počinju se pojavljivati i ultra desničari, a ako desnica maršira onda kosti pucaju. A što se tiče slobode vjeroispovjedi to je pravo svakog pojedinca, samo isto tako je i dužnost svakog pojedinca da ne pokušava nametati svoju vjeru i svoje zakone, osobno nemam ništa protiv obveze burki ili idžaba u zemljama bliskog istoka, ali me smetaju ovdje, protiv sam skidanja križeva po školama jer je to dio europske tradicije, danas križ u učionici, sutra raspelo uz cestu a prekosutra križ sa katedrale, e pa protiv toga jesam.

Moram priznati da mi je odbojno gledati demonstracije islamista na kojima se poziva na neko “izlječenje zapada“ koristeči zakone o slobodi govora a istovremeno islamisti sve rade da iste zakone i suspendiraju, licemjerno zae ne? I onda po završetku demonstracija onako skrušeno odu po socijalnu pomoć ili u džamiju po vehabijsku dnevnicu. Ako su takve prikaze budčnost Europe i zapada onda mi je pomisao na neke križare i Papu Urbana riješenje problema, biti će brutalno ali nije niti protivnik neko cviječe, ako se imigranti detoniraju po europskim gradovima onda je lakše iseliti imigrante nego iseliti gradove, zar ne?

vrlo iskren i poučan stav

danas si sinaj, sutra betlehem, a nakon toga gaza

Rezo Pa Amerkenjci se samo troše bespotrebnim ratovima. Njihovo gospodarstvo ovakvim tempom može najdalje do 2017. godine Na Zapadu se radi rezanje vojnih troškova. Sad se upuštaju u rat protiv Libije. Kopaju si rupu bez dna.

Drago mi je da ovaj lik nije katolik.

orisis, zaslužio je.

A sada pozdravi i čestitke, želim svima Sretnu Novu Godinu

lijepo je biti samouvjeren......

...i, šta ti je to: smijeće ?