Bivša svjetska rekorderka: Neću odustati od svog stana u Zagrebu

U predratnoj soc-Hrvatskoj svakakva klatež je mogla doći do stana, samo ne Hrvati! Hrvati su morali dizati kredite (dok ih je još bilo-do 1985) i kupovati stanove a povlašteni (Srbi i komunisti) su ih dobivali da bi kasnije od plaće gradili vikendice na moru (ili unutrašnjosti)!

Mislim d aje ipak red da se sjetimo Vere Nikolić, poznate atletičarke koju je Zagreb primio i kojem je poklonila svoje sportske uspjehe. Vrijeme leti, ni ja nisam više mlad, a tek Vera... Puno sreće Veri u životu, za stan neka bude po pravdi, za sve drugo joj hvala...šteta što sve exYu medalje pripadaju Srbiji (reko Mateša) pa onda nema pravo na HR sportsku mirovinu)

Vratite joj i posao referenta za zgubidarenje u općini Dubrava...Svašta je ona bivša Juga uhljebljavala...i još bi sisali...

Ne zaboravimo da su obe yugoslavije kovane iz zagreba pa nisu bas srbi za sve krivi. I dan danas kuju.

Ma glavno da se sve medalje iz Jugoslavije pišu Srbiji.... pa neka od njih traži stan!!

Bilo je vrlo opasno prezivati se Milošević ili Mihajlović tih tragičnih devedesetih. Pitajte, ujkani naši najdraži, pitajte ljude koji su imali muda i ostali. Velika je bila mržnja među bolesnicima na brdovitom Balkanu, a vidimo i da vam je "puno dobra" donijela. Kako je drugačije i mogla skončati država stvorena na mržnji? Upravo krepava. Puno prekasno.

chemica U Beogradu nisi smio da tražiš croatia baterije za tranzistor:)))

Kad su četnici haračili, klali, silovani, raketirali ubijali nedužne civile, hrvate - nije Nikolićka pobjegla jer se bojala za svoj život radi nas hrvata - ona aje pobjegla jer se bojala da njezini četnici i nju ne ubiju. U Srbiji se nije vodio rat pa se je skolinila kod njih i gledala kako oni čine zločine "po njenoj Hrvatskoj"....heheheheh! Neka ostane tamo kuda je izbjegla. Ne vjerujem da ima puno onih kojima ona ovdje nedostaje. Da su njezine namjere dobre i plemenite bar jednom riječju osudila bi Vukovar, Skarnju.....ali to nije napravila!

Vero, ostani tamo gdje jesi i gdje pripadas. Uzivaj u svojoj domovini, medju svojim ljudima a nas Hrvate i nasu domovinu ostavi nama. Nemoj pokusati ukrasti ono sto nije tvoje i sto te ne pripada. Taj stan u Zgb. ostavi nama hrvatima jer je nas. Mi ga volimo i nedamo ga tebi. Ti ga ne volis, ni ne pripada tebi.

Sad bi svi srbi nazad u Hrvatsku po neku nekretninu, posao, pa ako moze da im se da i 5-10 tisuca eura za pocetak. A '91 svi su bjezali zbog " prijetnji, tel. poziva, otkaza". Malo morgen, sto bi rekao mili i dragi im Sloba, bjezali su oni zbog suradnje sa udbaskim sluzbama, nikad nisu ni rijeci rekli u korist drzave koja im je sve pruzila. A danas samo traze..... I necinjenje je zlocin, osobito u ratno vrijeme. Medjutim ono sto je najtragicnije za Hrvatsku......nisu svi takvi otisli.

Heroji pogrešnih ratova Heroji onih ratova gde su vrhovni komandanti bile ličnosti nedorasle svom položaju. Epilog takvih ratova je uvek traćenje ljudskih života, novca, materijalnih dobara a na kraju i heroja, čija su dela zaboravljena samo zato što su imalili nesreću da ratuju u ratu u kome im je vrhovni komandant bila budala. Jedan od najklasičnijih primera tog fenomena je major Milan Tepić, čovek koji je '91 do kraja branio magacin JNA u Bedeniku, Hrvatska(ogromno skladište oružja, municije i eksploziva). Kada je shvatio da sam sa nekolicinom vojnika neće moći više da izdrži u odbrani, svojim vojnicima je naredio na odu, a on se digao u vazduh sa celokupnim skladištem i oko 200 Ustaša koji su tada ušli unutra. Nikada neće biti poznat kao Stevan Sinđelić, samo zato što mu je komandant bio Milošević a ne Karađorđe... „Jedanput ljudi daju reč, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao reč da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško." (Major Milan Tepić) http://sr.wikipedia.org/wiki/Милан_Тепић

Americki osvajaci medalja, placaju porez na osvojene nagrade na novcani dio koji je oko 25000 za zlato ali i na samu medalju (oko 200) naravno nikome ne pada na pamet da im daje stanove na racun poreznih obveznika. Ovi nasii pa i ovi koji nisu nasi traze puno vise.

Znači to je nova formula kojom se pravda zločin genocida etničkim čišćenjem Srba iz Hrvatske? Pre se govorilo da Srbi nisu etnički očišćeni nego su pobegli jer su se bojali kazne zbog toga što su učestvovali u oružanoj pobuni protiv Hrvatske. Međutim, takvom "argumentu" je smetala činjenica da je najveći deo Srba etnički očišćen iz hrvatskih urbanih sredina gde nije bilo govora ni o kakvom oružanom ustanku. Ja sam dugo čekao da se ovome doskoči i evo dočekao sam! Dakle, Srbi iz hrvatskih gradova nisu etnički očišćeni, nije tačno da su dobijali otkaze i da im se anonimno i neanimno pretilo, nego su pobegli jer su sarađavali sa UDB'-om, a protiv Hrvatske, pa su se bojali kazne? Svaka vam čast, lopovska.

thekurchula I necinjenje je zlocin, osobito u ratno vrijeme. Medjutim ono sto je najtragicnije za Hrvatsku......nisu svi takvi otisli. Jel' bi i ti, stan, malo love za pocetak i posao. Nazalost, ne moze jer si spalio i potrosio sve '91 pa sad cuclaj kamen.

Legendarna Vera Nikolić,sramota da ne može do svoga stana! Kako je to teško onda anonimcima?

Vera Nikolic se svrstala uz Radu Serbedziju i Miru Furlan, te otisla za Srbiju. Dobro je neki dolje primijetil ; svi su oni cekali da padne samostalna Hrvatska, a onda bi oni dosli iz Beograda dijelit pravdu svojim kolegama. zna se da joj je muz bil KOS-vac. Posto nije rodjena u Hrvatskoj, nema niti bilo kakvo pravo na nekakve stanove.nogom u guzicu i marsch u Srbiju za koju je osvajala medalje (jer se Srbiji pripisuju).Nek joj Srbija da sportsku mirovinu !

Kao na primjer, Pero Kvrgić, Mirjana Rakić, Lazo Goluža, Hrvoje Šprajc, Arsen Dedić, Massimo Savić, Goran Karan, Dražen Petrović, Jasmin Stavros, Jovica Paliković, Vojko Sabolović, Vojo Šiljak.... S popisa treba izostaviti Massima Savića jer je on Bokelj, ali treba dodatii i ostatak obitelji Dražena Petrovića (brat, otac, majka), Ninu Badrić, Srpkinju iz okolice Gline, srbijanskog glumca Radu Markovića koji je nedavno u Hrvatskoj i umro, srbijanskog glumca Đokicu MIlakovića koji se pred sam rat preselio iz Beograda u Zagreb kad je otišao u mirovinu vidjevši što njegovi sunarodnjaci spremaju (umro u Hrvatskoj prije nekoliko godina), književnik MIrko Kovač, Emiliju Kokić, a u mojoj zgradi i u naselju ih je bilo više nepoznatih od kojih su poneki i laprdali velikosrpske priče i svi su ostali u Hrvatskoj.

Ostali i su i u Hratskoj i u svojim stanovima ili kućama, da nadopunim. Tko ne vjeruje neka provjerava, lako je provjeriti za ove poznate.

dadadaaa teta je vera tako postena i dobra i tako fina dajte joj treba joj mozda joj nas ivica jos konpnira hvalo spjev sto je tako finnaaaaaaa konpnira hvalo spjev sto je tako finnaaaaaaa

Oteto-prokleto....