Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Biti prosječan vani je neprihvatljivo

26. siječnja 2008. u 11:30 803 prikaza
student-txt.jpg
Foto: Foto: Hrvoje Jelavić

Kao jedan od značajnijih problema visokog obrazovanja u Hrvatskoj ističe se nepokretljivost naših studenata i sveučilišnih profesora. Mobilnost, odnosno iskustvo studiranja i poučavanja u drugim zemljama, postala je prednost koju bi mnogi željeli upisati u svoj CV. Na žalost, takvim iskustvom, unatoč tome što smo na početku 21. stoljeća, mogu se pohvaliti samo malobrojni. Iako preciznih podataka na nacionalnoj razini nema, ipak, prema procjenama nekih izvora, samo 0,02 posto ili tridesetak naših studenata studira u inozemstvu, a samo ih je 0,3 posto (oko 450) uključeno u međunarodnu razmjenu. Zahvaljujući upravo međunarodnoj razmjeni, Denis Dermadi Bebek iskusio je studij u inozemstvu, i to ne bilo gdje, nego u Finskoj, zemlji koja je po kvaliteti svoga obrazovanja u samom svjetskom vrhu.

– Profesorica biologije na mom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu rekla mi je za natječaj Zagrebačkog sveučilišta o jednosemestralnoj stipendiji na Sveučilištu u Helsinkiju te me nagovorila da se prijavim. Nisam mnogo očekivao, ali Zagrebačko me sveučilište odabralo, a Sveučilište u Helsinkiju prihvatilo – prisjeća se Denis. U Finskoj je studirao na srodnom Fakultetu bioznanosti (Faculty of Bioscience). – Bila je to prva razmjena s Finskom i nisam znao gdje dolazim, što me čeka, no vidjevši kako je sve organizirano, sav strah se izgubio. Budući da je sustav studiranja u Finskoj također u procesu prihvaćanja bolonjskog procesa, nisu imali mnogo kolegija na engleskom jeziku, za usporedbu, kod nas nema kolegija na engleskom jeziku osim na nekoliko fakulteta, ali problem je ubrzo otklonjen jer su se kolegiji u dogovoru s profesorima počeli predavati na engleskom jeziku ako je bilo zainteresiranih stranih studenata. Studentima je omogućeno da se priključe istraživačkim grupama te rade praktične projekte – ističe Denis. Dodaje da je studiranje u Finskoj mnogo više okrenuto studentu nego kod nas te da im je ostavljena velika sloboda da biraju kolegije ovisno o svojim afinitetima.



Svi smo mi Europljani

 Svi studenti moraju imati i kolegije iz stranog jezika i s obzirom na to da je u Finskoj švedski službeni jezik, mora se polagati i švedski.
 – Život s internacionalnim studentima bilo je neprocjenjivo iskustvo, koje je samo po sebi, i bez akademskih mogućnosti koje su mi se otvorile nakon boravka u Finskoj, veliko životno bogatstvo. Često smo pričali o stvaranju EU i svi smo vidjeli upravo razmjenu studenata kao jedan zdrav put stvaranja europske svijesti. Nitko od nas nije izgubio osjećaj nacionalnog identiteta, uz to što smo bili Hrvat, Nijemac, Francuz, Talijan, ispred svega svi smo bili Europljani. Kad sam odlazio na razmjenu, mislio sam: bit će to jedan semestar, no ostao sam godinu dana. Radeći dva mjeseca u laboratoriju, dokazao sam se i omogućio si izradu diplomskog u istom laboratoriju – kaže Denis Dermado Bebek.

Njegov kolega Mihael Šutalo međunarodno iskustvo stjecao je na sasvim drugom kraju svijeta, u Singapuru. Za stipendiju na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru (National University of Singapore - NUS) odabrao ga je Ured za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu i tako je postao prvi hrvatski student na studiju u Singapuru. Ipak, o stipendiji je informaciju dobio na svom Ekonomskom fakultetu.

– U Singapuru sam studirao na Poslovnoj školi NUS-a (NUS Business School). Samo je Sveučilište prema međunarodnim ljestvicama među najboljima u Aziji i Pacifiku, a u prvih 30 je i na svjetskoj razini. Poslovna škola pripada krugu 30 najboljih poslovnih škola u svijetu. Sve ovo osjeti se na svakom koraku  i iskustva koja sam tamo stekao uistinu su neprocjenjiva. Akademski je sve na vrhunskoj razini i sve je podređeno studentima – tvrdi Mihael. Prema njegovim riječima, studenti su jako odgovorni, motivirani, marljivo rade za svaki pa i najmanji zadatak.

Uvijek biti bolji od drugih
– Kolege se cijene, ali uvijek postoji želja biti bolji od drugih. Biti prosječan je jednostavno neprihvatljivo – kaže Šutalo i ističe da su studenti nositelji inicijative i da su im zaposlenici i profesori uvijek spremni pomoći i na raspolaganju.



– Ne može se, na primjer, dogoditi da profesor nije u svom uredu u vrijeme konzultacija, a da studenti o tome nisu obaviješteni. No, i profesorima je puno lakše jer je broj studenata koje imaju mnogo manji nego kod nas, pa se mogu svakome posvetiti. Ja sam, na primjer, na kolegijima sjedio s 12 do 20-ak drugih kolega. Kada vas na prvom predavanju profesor pozdravi imenom i prezimenom jer je proučio vaš životopis i vidio vašu sliku, odmah počnete graditi drukčiji pristup njegovu kolegiju. Kampus je vrhunski opremljen, a za vrijeme ispita knjižnice rade 24 sata sedam dana u tjednu, a dok učite, donose vam lunch pakete, vodu, slastice – prepričava svoje iskustvo Mihael Šutalo, poslovni analitičar konzalting kompanije A.T. Kearney.

Prorektor Zagrebačkog sveučilišta prof. dr. Ivan Šimonović kaže da u njihovu programu razmjene trenutačno tristotinjak naših studenata studira u inozemstvu, a isto ih je toliko iz različitih zemalja na zagrebačkim fakultetima. – Broj sveučilišta s kojima imamo ugovor o razmjeni studenata povećava se iz godine u godinu. Dosad je bio problem premali broj kolegija na engleskom jeziku, a ubuduće će se to promijeniti. Novost je da će, osim medicine, od iduće godine kompletnu nastavu na engleskom imati FER i ekonomija. Osim toga, svaki će fakultet imati poneki kolegij na engleskom. Tako će se svakom strancu moći ponuditi semestar kod nas koji će mu biti  priznat kod kuće – objašnjava Šimonović. Prema njegovim riječima, u razmjeni studenti najčešće odlaze u  zapadne zemlje – Austriju i Njemačku, a puno manji broj ih ode, primjerice, u Francusku ili Ameriku. Osim preko svog sveučilišta, studenti koji žele studirati u inozemstvu pomoć mogu dobiti i od tvrtke BHV education.

Traženo hotelijerstvo
– Prvi studenti preko nas su u inozemstvo otišli 1999. godine, a od tada ih godišnje ode po dvadesetak. Na početku su se najčešće tražili studiji ekonomije, međunarodnih odnosa i diplomacije, a danas su najatraktivniji i dalje ekonomija, zatim informatika i hotelijerstvo – objašnjava Gordana Kolenko, koordinatorica u tvrtki BHV education.

Najčešće odredište prije je bila Amerika, a većina onih koji su otišli više se nije vraćala. Danas su puno poželjnija jeftinija europska sveučilišta, a sve veći broj mladih vraća se nakon završenog studija. Zanimljivo je također da se zna gdje što treba upisati – primjerice, hotelijerstvo u Švicarskoj, informatiku u Irskoj, ekonomiju u zemljama engleskog govornog područja, a dizajn u Italiji ili Londonu. Studiji u inozemstvu su skupi, posebno u Americi gdje jedna godina košta i po 40-ak tisuća dolara.



– Velike i bogate zemlje, primjerice Švedska, svojim studentima koji se uspiju upisati na prestižna inozemna sveučilišta plaćaju studij. To bi trebala činiti i Hrvatska, posebno za studije kojih kod nas još nema ili nisu dovoljno razvijeni – kaže Kolenko.

Ubrzano odrastanje
Iskustvo studiranja u Americi doživjela su dva naša sugovornika, Karlovčani – 28-godišnj Davor Dupljak  koji je na na Virginia Techu 2002. godine završio  financije, odnosno ekonomiju, a nakon toga je završio MBA na Sveučilištu Millersville 2005. godine u Pennsylvaniji, i Martina Stojkić sa zvanjem magistra fiziologije i znanosti vježbanja (master degree in Exercise Science). Studirala je na Wichita State University u Wichiti, Kansas. Dupljak ističe da ga je studiranje u Americi, u koju je otišao s 18 godina, izgradilo  kao osobu i pomoglo mu da se osamostali i sazrije puno prije svojih vršnjaka.

– Suočen si s novom okolinom te se na nju moraš što prije i što bolje adaptirati da bi opstao i znao se nositi s problemima. Po meni, to je najveća prednost studiranja u inozemstvu, a što se tiče čisto školskoga plana, vjerujem da su studenti koji završe fakultete u Americi puno spremniji ući u poslovni svijet nego bilo gdje drugdje – ocjenjuje Dupljak, koji trenutačno radi u Hypo Leasing Steiermarku u Zagrebu. Puno je više praktičnog rada i poslovnih situacija nego samoga štrebanja, a studenti s diplomama američkih sveučilišta, po njegovu mišljenju, prilagodljiviji su i spremniji za nove izazove i situacije.

Martina Stojkić Waazize radi u Gradu Karlovcu u Upravnom odjelu za europske integracije, a sa suprugom živi kod roditelja.
– Moje iskustvo iz Amerike samo je pozitivno. Iako sam oduvijek bila relativno samostalna i snalažljiva, puno sam naučila u tih osam godina života jer nemate obitelji i morate se osloniti na sebe. Za vrijeme faksa, sve četiri godine, uspjela sam svaki dan trenirati barem 2 puta, ići na predavanja, učiti i dobivati jako dobre ocjene. Imala sam vremena i za druženje i izlaske s prijateljima, ali i rad, jer sam si magisterij morala platiti sama – prisjeća se Martina. Misli da kod nas fakulteti nisu dobro organizirani kao vani i neshvatljivo joj je da profesori konzultacije imaju samo jednom tjedno.


'Finci mi nude poslijediplomski'

– Odlaskom van u svakom se pogledu otvaraju nove mogućnosti. Iz osobnog iskustva znam da je broj razmijenjenih studenata na Sveučilištu u Helsinkiju deset puta veći nego na Sveučilištu u Zagrebu. Prvo što treba osigurati jest da student bude zaštićen, tj. da mu se priznaju kolegiji koje je slušao i polagao na razmjeni. Ja nisam imao mnogo problema nakon povratka, no kod nas sve još ovisi o profesoru, odnosno različito je od profesora do profesora. Pozvao bih se na činjenicu da je razmjena studenata, a i profesora, način na koji bi se mogla poboljšati kvaliteta studiranja kod nas, ali i s našim iskustvom pridonijeti poboljšanju nove sredine u koju dolazimo – kaže Denis Đermadi Bebek, kojem su dva laboratorija ponudila da se k njima vrati na poslijediplomski studij.

Podijelio mišljenja
Na blagajni vam prebrzo skeniraju namirnice i ne stignete ih pospremiti? Muškarac otkrio trik za takvu situaciju
Gorenje
Održavanje rublja
Mirisali su majice ispitanika nakon sat vremena intenzivnog treninga: Majice zapečatili u plastične vrećice kako miris ne bi isplahnuo