Vrhovni sud nije povrijedio ustavna prava Zdravku Mamiću kad je utvrdio da je diskriminirao homoseksualce, zabranio mu da daje takve izjave i naložio mu da se ispriča, odlučio je Ustavni sud. Mamić je osuđen jer je u intervjuu Jutarnjem listu rekao: “Ni u mojoj reprezentaciji gayevi ne bi mogli igrati.”
Uz to, rekao je da ne vidi gaya kako ide glavom na kopačku, ali ga vidi kao baletana, tekstopisca, novinara. Stoga su ga tužile Lezbijska organizacija Lori iz Rijeke, Zagreb Pride, Domino i Centar za mirovne studije.
Općinski i Županijski sud odbili su tužbeni zahtjev, ali ga je u povodu revizije Vrhovni sud usvojio. Odvjetnica Jadranka Sloković u ustavnoj tužbi istakla je kako je sloboda izražavanja jedno od temeljnih ljudskih prava i,koliko god se mi s tim ne slagali, ustvrdila je kako Mamić ima pravo reći što misli, biti i u krivu, pa i nekoga uvrijediti što još uvijek nije diskriminacija.
Zabrana diskriminacije, odnosno zaštita i promicanje jednakosti i dostojanstva sasvim su legitimni ciljevi zbog kojih je zakonom moguće ograničiti slobodu izražavanja, a u slučaju Zdravka Mamića to je za Ustavni sud bilo i “nužno u demokratskom društvu”.
Ustavni sud je prihvatio stav Vrhovnog suda da Mamićeva izjava nije vrijednosni sud utemeljen na stvarnim činjenicama, već da je kao tadašnji izvršni dopredsjednik Dinama htio potaknuti druge poslodavce u nogometu da prema homoseksualcima postupaju s predrasudama, čime je počinio izravnu diskriminaciju po osnovi spolne orijentacije.
Tako je presudilo vijeće pod predsjedanjem suca Antuna Palarića, a članovi su bili Mato Arlović, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan i Josip Leko, što znači da je odluka donesena jednoglasno jer da je netko bio protiv, odlučivali bi svi suci na sjednici Ustavnog suda.
Ja isto gayeve prvenstveno vidim kao novinare. Dapače, gotovo sve gayeve vidim kao novinare, i obratno. Isticanje slika novinara koji pišu kolumne uz njihove kolumne je samo potvrdilo moje viđenje.