Nove reakcije političkog vrha izazvao je odvjetnik Anto Nobilo inzistiranjem da posljednja haaška presuda otvara pitanje odgovornosti Hrvatske za štetu koju su počinili pripadnici HVO-a u BiH. Premda, nakon što je za Jutarnji list rekao kako je “sasvim izvjesno” da će žrtve zločina te postupke protiv RH i dobiti, jučer je za Novi list – iako misli da je u pravu – dodao kako treba “otkloniti još neke dileme, poput pitanja zastare”. Dogovorio je još jedan sastanak s logorašima iz BiH u siječnju, do kada će osvježiti svoja znanja iz međunarodnog prava te konačno odlučiti.
Hrvatska kontrolirala HVO
Nobilo ključnim drži što se u obrazloženju haaške presude navodi da je Hrvatska, odnosno njezin vojni i politički vrh, imao kontrolu nad HVO-om pa će se stoga zločini HVO-a tretirati kao da su ih počinili pripadnici HV-a. Odvjetnik Željko Olujić potom je za Večernji list ustvrdio kako presuda šestorici Hrvata ne daje pravnu osnovu za traženje odštete od RH. “Ne može se na temelju obrazloženja haaške presude, i to u kojoj je utvrđena objektivna odgovornost, tražiti odšteta. Bilo bi jedino moguće da je netko izravno sudjelovao u počinjenju nekog kaznenog djela ili za to izdao naredbu”, rekao je Olujić. Potom je i premijer Andrej Plenković ustvrdio da nema pravnog temelja za tužbe logoraša iz BiH protiv RH, pa je Nobilo u Novom listu ustvrdio da bi Plenković “morao malo poraditi na svojim pravnim savjetnicima”. Sada smo za mišljenje tražili odvjetnicu Vesnu Alaburić, braniteljicu Milivoja Petkovića u Haagu.
– Moje je mišljenje da presuda u predmetu Prlić i drugi ne krije nikakvu dodatnu ni posebnu pravnu osnovu da logoraši i bilo tko od žrtava i oštećenika u ratnim zbivanjima u BiH ostvaruje naknadu štete od RH. U toj presudi nema ništa novo u odnosu na presude protiv Tihomira Blaškića, Darija Kordića, Mladena Naletilića i nekih drugih Hrvata iz BiH zato što je već u tim predmetima utvrđeno da je sukob između HVO-a i Armije BiH bio međunarodnog karaktera zbog involviranosti Hrvatske. A to je utvrđivano po nekoliko kriterija, između ostaloga i po kriteriju kontrole. Sud je u skladu sa standardom koji je utvrđen u predmetu Duška Tadića utvrđivao postojanje tzv. opće kontrole. Taj je standard puno blaži od standarda efektivne kontrole koji je Međunarodni sud pravde utvrdio u predmetu Nikaragve protiv SAD-a kad je utvrđivao odgovornost države za ratna zbivanja u drugoj zemlji. Haaški tribunal rekao je da tako visoki standard nije potreban kada utvrđuje kaznenu odgovornost pojedinaca zato što je karakter sukoba, međunarodni ili unutarnji, bitan samo zbog pitanja primjenjuju li se Ženevske konvencije ili ne. Tako je u presudi Prlić, kao i u ranijima, govoreno o općoj kontroli, a nema ni jedne jedine riječi da bi Hrvatska imala efektivnu kontrolu nad konkretnim događanjima i pojedincima ili bilo kojem od detencijskih centara u BiH. Zato ova presuda ne daje nikakvu novu osnovu za tužbe protiv RH – tvrdi i Alaburić.
Dodala je i da u parničnom postupku kaznene presude obvezuju sud samo u pogledu kaznene odgovornosti konkretnog pojedinca za konkretni zločin i to se nikako ne može širiti, pogotovo ne na odgovornost države o kojoj se odlučuje po drugim kriterijima.
– Dobar je primjer predmet Martić u kojem je Tribunal utvrdio postojanje udruženog zločinačkog pothvata i involviranost beogradskih vlasti u sukobe na području Hrvatske, ali Sud pravde nije utvrdio odgovornost Srbije za zločine počinjene u Hrvatskoj – objasnila je Alaburić.
Odštete u Crnoj Gori
O dosuđivanju odšteta u Crnoj Gori Hrvatima iz crnogorskih logora kaže: – To je savršeno normalno jednako kao što bi bilo da BiH daje odštetu svima koji su bili zatvoreni na bilo kojoj od tri sukobljene strane na teritoriju BiH. U tom kontekstu ističem da je HVO u vrijeme kad su činjeni zločini bio sastavnica oružanih snaga BiH. Prema tomu, ako za zločine pripadnika HVO-a na teritoriju BiH netko treba plaćati odštetu, onda je to BiH, kao što bi Hrvatska trebala plaćati odštetu za zločine pripadnika HV-a na teritoriju Hrvatske – rekla je Alaburić koja iznad svega ističe kako žrtve svih zločina imaju pravo na odštetu.
– Ali je jako važno da znamo tko je dužan platiti štetu. U predmetu Prlić nije ni za jednog pripadnika HV-a utvrđeno da je počinio zločin na teritoriju BiH. Da jest, onda bi se moglo govoriti o odgovornosti RH za konkretan zločin – kaže Alaburić.
Nobilo se specijalizirao za obranu svih onih koji žele zlo Hrvatskoj. Smeće orjunaško.