Predsjednička kampanja u Americi primiče se svom velikom finalu. Drugim riječima, ono što smo do sada imali prilike pratiti bila je samo priprema za ono što slijedi. Prosječni Amerikanac, inače, malo mari za politiku i, po pravilu, počinje ju nešto intenzivnije pratiti tek nakon Dana rada, koji se u Americi obilježava prvog ponedjeljka u rujnu. Tada se počinje igrati s najjačim kartama i kreće prava zabava. A sve ono što smo dosad vidjeli obećava napetu igru do kraja i vrhunski politički okršaj, koji će se dugo pamtiti i prepričavati.
Istini za volju, da je bilo koji drugi američki predsjednik u izbornoj godini suočen s masovnim uličnim neredima, sveopćim kaosom oko pandemije i ekonomskom depresijom, bez obzira na njegove eventualne kvalitete, bilo bi razumno okladiti se na pobjedu njegovog izazivača. Jer, pravilo kaže da reizbor predsjednika ne ovisi samo o kvaliteti vođenja države, već u jednakoj mjeri i o općoj atmosferi u kojoj se izbori održavaju. No, unatoč “kokuznim” vremenima, Trumpove šanse za osvajanje drugog mandata u ovom trenutku ne čine se nimalo loše. Dapače.
Ne mali dio tih njegovih izgleda sadržan je u tome što mu je izazivač Joe Biden, oronuli muzejski eksponat vidno smanjenih kognitivnih sposobnosti. Da je Trump sam birao protukandidata ne bi boljeg izabrao, a njegovom se izboru otvoreno i nadao. Iako to mediji neće spominjati, važno je istaknuti da Biden nije u najboljoj formi i da ne nosi najbolje svoje lijepe godine. On je najstariji predsjednički kandidat u američkoj povijesti, u poznoj osmoj deceniji života, a ako pobijedi na izborima bit će najstariji stanovnik Bijele kući.
Biden je veteran Demokratske stranke, potpredsjednik u Obaminoj administraciji, čija karijera traje skoro punih 50 godina. U stranci je još od vremena kada je stranka okupljala zagovornike segregacije s juga, a ta duga “južnjačka” sjena prati ga do danas. U prilog tome govore i njegove brojne skandalozne izjave, poput one kada se hvalio kako dolazi iz “robovlasničke države” ili kada je vođu KKK Roberta Byrda nazvao “prijateljem, učiteljem i vođom”. Zbog izbora takve osobe za zamjenika svojevremeno je kritiziran i Obama, jer se smatralo licemjernim da “prvi crni predsjednik” ide u kampanju s “južnjačkom strategijom”.
A zamislite samo da je Trump nešto slično ikada napravio ili izjavio? Naravno, vrtjelo bi se danima na svim televizijama i po svim naslovnicama. Ili zamislite što bi se dogodilo da je Trump nekom crnom voditelju, kada mu se ne bi svidio smjer u kome ide razgovor, rekao: “ako nisi za mene, onda nisi crn”. Ili zamislite što bi bilo da je Trump crnom novinaru, u pokušaju da izbjegne odgovor na postavljeno pitanje “je li radio kognitivne testove”, insinuirao da se i on trebao testirati na drogu. Ali, Bidenu to prolazi i nitko od “medijskih aktivista” ne postavlja pitanje oko toga.
Umjesto toga, slušamo ga kako s telepromptera čita optužbe protiv Trumpa za “strukturni rasizam”. Mnogima djeluje komično i krajnje neprimjereno da baš on to izgovara, ne samo zbog njegovih izjava iz prošlosti, već i zato što nije jasno kako to Trump, koji je tri i pol godine na vlasti, može biti odgovoran za “strukturni rasizam”, dok on, koji je dio vlasti već 50 godina i koji je to već odavno trebao riješiti, eto, nije? I otkud sad opet rasizam u Americi, kad je glavna mantra prethodne administracije bila kako su Biden i Obama konačno pobijedili rasizam i omogućili da sve procvjeta?
Sjećamo se kako su Hillary Clinton kako bi odbacila sumnje o svom zdravstvenom stanju dali da u studiju otvori teglu s krastavcima. Tako su sada Bidenu, kako bi otklonili sumnje o njegovoj psiho-fizičkoj kondiciji, dali da vozi bicikl oko kuće. Što tek reći za njegove nedavne izjave poput: “Ja sam Joe Biden i natječem se za senatora”, ili, pak, “na ovim izborima ću pobijediti Joe Bidena”? Izgleda da ni mediji ne mogu više “pokriti” sve Bidenove “gafove”, pa su sada smislili kako je širenje vijesti o Bidenovoj demenciji “ruska propaganda”.
Dok mediji s jedne strane oslikavaju Bidena kao simpatičnog dekicu koji zrači razumijevanjem i povjerenjem, dotle, s druge strane, postoji čitava lista žena koje optužuju Bidena za seksualno uznemiravanje u javnosti. Svi se sjećamo kolika se medijska prašina podigla zbog snimka Trumpovog pričanja “muških priča” u autobusu, ali sada povodom Bidenovog predatorskog ponašanja prema ženama, ne vidimo nigdje feministe i borce za ženska prava. To samo pokazuje kako se kod tih pokreta radi isključivo o ideološki motiviranoj radikalnoj političkoj agendi, a ne o zaštiti ženskih prava i dostojanstva.
Štoviše, Bidena se pokušava profilirati kao velikog zaštitnika žena. Tja, zar nije izabrao ženu kao kandidatkinju za potpredsjednicu? Koliko je Biden autentičan zagovornik kulture ženskih prava lijepo ilustriraju njegove riječi, kada kaže kako “nitko ne smije podizati ruku na ženu”, te kako “mi moramo promijeniti maskulinističku kulturu”, da bi dodao - “i udarati, udarati, udarati”. Još je skandaloznija javna šutnja o Bidenovim nasrtajima na djevojčice u javnosti, koje, slično odraslim ženama, ima običaj neprimjereno pipkati i njuškati im kosu, ali vidimo kako opet nitko ne staje u zaštitu tih djevojčica, iako su te uznemirujuće snimke svima poznate.
Ako pogledamo Bidenovu političku agendu, vidjet ćemo po pravilu kako on danas kritizira nešto što je do jučer sam predstavljao - osim ako i to nije posljedica njegove senilnosti? Nekad zagovornik “fracking” tehnologije, a danas pravi pravcati borac protiv klimatskih promjena. Autor krivičnog zakona, na temelju kojeg je policija dobila velike ovlasti i financijska sredstva, i koji je zbog svojih strogih odredbi oko lakših kaznenih djela u zatvore strpao na tisuće Afroamerikanaca, danas kralj Antifa i zagovornik rezanja prihoda policiji. Jedan od zakonodavaca i implementatora oštrih antiimigracijskih politika i deportacija, danas je veliki kritičar izgradnje Trumpovog zida, koji meksičku granicu želi prepustiti mafijaškim kartelima.
Mnogi se stoga pitaju - tko je uopće Biden? Onaj stari ili ovaj iz kampanje? Dok deklamira parole iz arsenala radikalne ljevice ovaj vječni srednjostrujaški aparatčik s istaknutim sentimentima prema “starom jugu”, nudi sliku ideološkog Frankensteina “nove ljevice”. Ironija je da je ljevica, koja se obično ističe pričama o sjajnoj budućnosti, sada istaknula kandidata koji jedino može pobuditi nostalgiju za zaboravljenom prošlošću. Kako se njegova budućnost može okončati svakog trena, teško da i njegovo prizivanje budućnosti kod ikoga može probuditi entuzijazam.
Bidena je sklonost davanju bizarnih izjava u javnosti i ranije stajala predsjedničkih ambicija, a sada je tome pridodano i staračko “gubljenje”. Otuda je opravdan i Obamin strah kako bi se stari Joe mogao “osramotiti” u kampanji i upozorenje suradnicima da “ne potcjenjuju Bidenovu sposobnost da zabrlja stvari”. Njegovo se zaključavanje u podrum i bacanje ključa do izbora stoga čini jedinom sigurnom strategijom za njegovu eventualnu pobjedu. Ili, pak, da unaprijed izbore proglase neregularnim, za što se izgleda pripremaju, svjesni da Biden u regularnim uvjetima protiv Trumpa nema nikakvih šansi.
Biden može pobijediti Trumpa samo masovnom prijevarom prilikom glasovanja putem pošte. Zbog toga Demokrati inzistiraju upravo na tom obliku glasovanja.