Sunce je pržilo na nesnosnih 40 stupnjeva. Iscrpljeni je Hrvoje sjedio u hladu autopraonice, uz njega je ležao bicikl. Dovezla su se do njega dvojica mladih biciklista iz Kanade. Vozili su od Istanbula do Mont Blanca, a Hrvoje iz Slavonije u norveški Nordkapp. Putevi su im se presjekli u Trstu.
– Tri smo dana putovali skupa, spavali uz rijeku, komarce i mrave – počinje ovaj 27-godišnji putopisac iz Vrbice nedaleko od Đakova. Neplanirano su skrenuli prema Veneciji. Visoke cijene, puno turista i kiša brzo su ih otjerali iz grada. Uhvatila ih je noć pa su prespavali – na benzinskoj crpki. Pljuštalo je. Izvadili su iz torbi svu hranu koju su imali i u trenu napravili pravu gozbu.
Salata u kontejneru
– Naučili su me kako preživjeti sa samo nekoliko eura dnevno. U trgovačkom smo centru kopali po otpacima hrane i našli potpuno svježe povrće pa smo napravili salatu – nastavlja. Večera je bila spremna kada su im se za “stolom” pridružile i dvije djevojke iz Mađarske. Baš su toga dana krenule “stopom” proputovati Europu.
– Imao sam uz sebe litru rakije koju mi je najbolji prijatelj donio za put i svi su se oduševili – smješka se Hrvoje. Siti, zaspali su jedni uz druge, “poslagani kao sardine”. Kada je sunce ponovno granulo, svatko je nastavio svojim putem. U avanturu na pedalama Hrvoje se otisnuo 20. srpnja iz svoje Vrbice. Na Nordkapp je stigao 6. listopada.
Prevalio je oko 4500 kilometara u dva i pol mjeseca. “Osvojio” je u Alpama četiri prijevoja viša od 2000 metara nadmorske visine. Najviši je Stelvio, koji mjeri 2758 metara. Društvo mu je kroz Alpe tri dana pravila Nizozemka Ellie, koja na leđima ima više od 70 godina. Biciklizam je njezina strast, govori Hrvoje, cijeli život, a ne popušta ni u “zlatnim godinama”. Obišla je lani Europu za dva mjeseca.
– Tisuću kilometara poslije sasvim smo se slučajno sreli blizu njezinog doma u Nizozemskoj i ostao sam kod nje dva dana kako bih se pripremio za nastavak puta – otkriva nam zanimljivost. Kroz drugi dio Alpa do Osla Hrvoje se vozio uz Rajnu, a biciklistička staza vodi cijelim putem do Rotterdama i nikada nije bio sam. Projurio je tako i pokraj dvojca iz Nünberga. Nisu mogli vjerovati koliko je brzo “stisnuo gas”.
– Požurili su, sustigli me i nakon kratke interakcije krenuli smo skupa dalje. Tek idući dan smo se “upoznali” jer, kada ste na cesti, ime i zanimanje kojim se bavite najmanje su bitni – prepričava.
S Hrvaticom na roštilju
Spavali su jedan dan uz Rajnu, a šatore su postavili uz ljude koji su roštiljali. Hrvoje je, onako usput, spomenuo kako govori jedino engleski i hrvatski, a njemački samo razumije. Gospođa u blizini upitala ga je odakle je, i to na hrvatskom.
I ona je rodom Slavonka, i to iz Hrvojeva susjedstva, iz Osijeka. Odselila se u Njemačku prije tri desetljeća.
– S tim sam momcima roštiljao u pola bijela dana u Bonnu, gdje je zabranjeno paljenje vatre. Cijelo su vrijeme pili pivo, kao da im je ono gorivo – šali se naš sugovornik. Upoznao je na tom potezu i zanimljivu djevojku u Nijmegenu.
– Umjesto jednog, ostao sam kod nje nekoliko dana. Lijepo sam se proveo – dodaje.
Tešku životnu priču čuo je u Danskoj. Boravio je kod djevojke kojoj su svi članovi obitelji s majčine strane preminuli od raznih tumora, uključujući i njihovu djecu. Ona sama ima problema sa zglobovima i liječnik ju je prije četiri godine upozorio da će u idućih šest mjeseci završiti u kolicima. Promijenila je od tada prehranu, sama uzgaja biljke kojima se bori sa zloćudnom bolesti. U toj bitki pomaže joj i nevjerojatan pozitivan stav.
– Nekada je jedva prelazila 500 metara, a danas bez problema napravi nekoliko kilometara u danu – fasciniran je ovaj mladić. I dok se u Trstu pržio na 40 stupnjeva, Hrvoje se u malom mjestu Tynset, na putu od Osla do Trondheima, tresao na minus četiri stupnja.
– Spavao sam u šatoru, a tu me i prvi put uhvatio snijeg. Zbog velikih problema s koljenom u Trondheimu sam posjetio liječnika koji mi je savjetovao da odustanem od putovanja jer je koljeno jako loše i nije siguran hoće li izdržati do kraja. Sjeo sam u vlak i jedan manji dio prešao njime jer su tada već dnevne temperature bile tek nekoliko stupnjeva iznad nule – opisuje. Između pojedinih naselja prelazio je i do 60 kilometara gdje nije bilo ničega osim sobova i koje kućice Saamija, norveških starosjedioca.
Kao da sam jučer krenuo
– Koliko sam bio umoran, govori i činjenica da sam zadnjih 30 kilometara do Nordkappa, po snažnom vjetru i uzbrdici, vozio više od pet sati – prikazuje. Osim avanturističke, putovanje ima i humanu notu i dio je projekta “Darujmo ružičasti život”. Prikuplja se tako novac za linearni akcelerator koji jednokratno zrači oboljele od raka dojke.
Na prodaju je stoga i bicikl na kojem je prevalio tolike kilometre, specijalni Giantov model Expedition AT1, jedini takav u Hrvatskoj. Sav novac od prodaje ići će također za projekt. Svoje priče i proživljene dogodovštine Hrvoje će ispričati i u novoj knjizi koju priprema, a svjetlo dana ugledat će već nagodinu.
Nije ovo, naime, prvo njegovo “pedaliranje” Europom. Premijerno je bilo prije samo godinu dana, a prevalio je tada 6000 kilometara. Krug oko Europe “ocrtao” je u stotinu dana.
– Izabrao sam najbolje priče i od toga napisao knjigu “Marijanov put” na kojoj sam radio oko četiri mjeseca – navodi. Vratio se u Hrvatsku avionom. Kada se prije nekoliko dana probudio, kroz glavu mu je prostrujalo: “Čovječe, pa zaista, putovanje je gotovo..”
– Nema više ustajanja rano ujutro, navlačenja tajica i nekoliko slojeva odjeće, nema više kiše, mokre majice i hladnih leđa. Ali nema više ni prekrasne prirode i krajolika koji oduzimaju dah, ni ljudi koji bi mi dopustili da prespavam u njihovu restoranu besplatno i još me ponudili večerom – uhvatila ga je sjeta. Ostala su pak neizbrisiva sjećanja i fotografije.
– A kao da sam jučer krenuo, kao da sam jučer odlazio od majke i prijatelja, kao da je jučer bio taj prvi dan u kojem me entuzijazam vodio kao muhu bez glave, samo nek’ se kreće, samo nek’ se ide – napisao je to Hrvoje na svojoj Facebook-stranici.
>> Živi svoj životni san - biciklom putuje od Tokija do Lisabona
