Moja punica Volga Drinić je nestala! – nervozno je pred policajca stao Bruno Belina.
– Kako izgleda vaša punica? S kim se druži? – pitao ga je strogim
glasom policajac Miro Beterić iz II. policijske postaje. Bruno je
odgovarao polako, detaljno na sva pitanja. Puničine navike dobro je
znao, jer živjela je u njegovu stanu u Španskom.
Koga briga!
– Zadnji trag gubi joj se 29. svibnja kad je otišla doktorici na
injekcije. Trpjela je bolove u leđima. S prijateljicama je nekamo
otišla, umirivala sam se. A onda su prolazili sati, dani. Nema poziva,
nema odgovora od policije. Susjedi je nisu vidjeli. Nitko – kaže
Borislava Belina, kći nestale. Ostalo joj je samo da gleda kroz prozor.
Možda se pojavi. Ni pas, veliki crni čupavac, više se nije mogao
umiriti. Ta, Volga ga je uvijek šetala.
– Prije dva tjedna Hitna je bila u naselju. Odvezla je neku gospođu –
doznali su od susjeda. Supruzi Belina toga su časa nazvali policiju,
rekli im za novi trag. Možda će pomoći u istrazi. Opet su pitali –
jeste li baš svuda provjerili?
A istina koja je danas isplivala na površinu zgrozila ih je. Volga
Drinić od 29. svibnja leži u OB Sveti Duh. Tog je dana doživjela
moždani udar, pala na cestu, a Hitna ju je odvezla. U ormarić pored
uzglavlja uredno su joj spremili dokumente na kojima jasno, čak
tiskanim slovima, piše adresa stanovanja.
Nikome od liječnika, sestara koje svakodnevno obilaze Volgu nije palo
na pamet obavijestiti obitelj. Koga briga! Danas smo se zajedno s
Berislavom ušetali u sobu na prvome katu. Skučenu sobu u kojoj leži
Volga. Usne joj bježe na jednu stranu, tanka kosa svezana joj je u rep,
a lijeva strana oduzeta. Preživjela je težak moždani udar. U sobu ulazi
sestra, grubo nas odguruje od kreveta i lagano dobaci: – Ipak ste
stigli.
Na čelu joj nema imena
– Zašto me niste nazvali? – pita je Volgina kći.
– Kaj bih ja vas zvala! Znate li vi koliko ljudi nikad ne pita za
svoje? Uostalom, na čelu joj nije pisalo čija je – povišenim glasom
odgovara kratko ošišana sestra. Tražimo liječnicu koja je Volgu primila
zadnjeg dana svibnja. – Razgovarala sam s vašom mamom i rekla mi je da
ima jednu kćer, ali nije mi rekla da vas obavijestim. Ja to ne radim.
To nije moj posao. Ako ste prijavili nestanak prije više od dva tjedna,
zakazala je policija – smirenim glasom odgovara doktorica Miljenka
Planjer. Zar nimalo etike, suosjećanja u toj bolnici? Dok priča, pored
nje stoje dva mobitela. Ni s jednog nije nazvala.
– Mama ide u toplice. Kriva je policija – ispratila nas je doktorica.
Policiju smo pitali zašto u dva tjedna nisu provjerili po bolnicama,
zašto je nisu pronašli? Nisu odgovorili. Ipak je Sveti Duh predaleko.
Udaljen je samo nekoliko uličica od postaje.
NEMAR U BIJELOJ KUTI
