Samo dvije osobe, djelatnici bivše Službe državne sigurnosti, pouzdano znaju gdje su završili posmrtni ostaci Andrije Artukovića. Udbaši su, kako doznajemo od osobe koja im je predala urnu s Artukovićevim pepelom, sjeli u auto koji je bio parkiran pred krematorijem na Mirogoju, i malobrojnim svjedocima koji su se tu zatekli rekli da idu na put. Nisu otkrili kamo, no dali su naslutiti da će se zaputiti prema Rijeci i negdje putem prosuti Artukovićev pepeo.
>>Radoslav Artuković, sin ministra NDH: Želim pokopati oca!
Budući da se s Artukovićevim lešom postupalo mimo postojećih propisa, naši sugovornici upućeni u zbivanja oko suđenja ministru iz Pavelićeve fašističke vlade i legislative koja je tretirala smrtnu kaznu, pretpostavljaju da su pojedinosti vezane za njegove posmrtne ostatke pohranjene u arhivi tajne službe, a da ne bi čudilo ni da su završile u Beogradu.
– Kao tužitelj morao sam, nakon što je Andrija Artuković umro, nazočiti obdukciji. Sjećam se da sam kod ravnatelja čekao preliminarnu dijagnozu. Kada sam to dobio, otišao sam, a Artukovićev leš ostao je u Zavodu za sudsku medicinu – prisjetio se tadašnji tužitelj Anto Nobilo. Što je dalje bilo s Artukovićevim posmrtnim ostacima Nobilo ne zna.
Sjeća se samo kako je područje Šalate, gdje se nalazio Zavod za sudsku medicinu, preplavilo policijsko osiguranje.
Artuković je do trenutka dok mu se nije rasuo pepeo bio pod posebnim osiguranjem. Jedan od specijalaca, koji je imao tu zadaću, kaže da se prostor zatvorske bolnice čuvao u dva prstena. Pojačano je bilo osiguranje u samoj bolnici, a šuma i cijeli prostor oko nje bili su preplavljeni naoružanim stražarima. Na isti način čuvalo se njegovo tijelo kada je prebačeno u Zavod za sudsku medicinu, pa su ga odande do krematorija prevozili specijalci tadašnjeg SUP-a. Tajna služba cijelo je vrijeme sve nadzirala, no iz prikrajka. Izravno su nastupili tek nakon što je Artuković kremiran, kada su preuzimali urnu s njegovim ostacima.
Osoba koja je upućena u pravnu regulativu iz toga doba kaže da tajna služba u "običnim" slučajevima nije imala nikakve ingerencije pri provođenju smrtne kazne. Pravilnik je nalagao da se formira komisija koja bi osuđenika izvela pred streljački vod. Tu je bio liječnik koji bi konstatirao smrt i onda bi se tijelo predalo pogrebnom poduzeću koje bi u noći iskopalo grobnicu i osuđenika pokopalo bez obilježja, da nitko ne zna gdje je pokopan.
– Nije bilo govora da bi se tijelo bacalo kao strvina – kaže naš sugovornik. Dodaje da se u Artukovićevu slučaju (da se postupalo po pravilima koja su vrijedila za sve ostale osuđenike na smrt) tijelo trebalo predati obitelji. Kaže da je tako trebalo postupiti jer, unatoč osudi, smrtna kazna nije bila provedena.
nakon prosipanja pepela, da li su dobro povukli vodu????