Andriukaitis: Europa baci 143 milijarde eura hrane godišnje. To je nemoralno i neodrživo!
Izvještaj Europskog parlamenta za smanjenje bacanja i povećanje sigurnosti hrane trebao bi biti dovršen i izglasan do ljeta 2017. Nakon toga Europska komisija, kao izvršno tijelo Unije, preuzima realizaciju mjera koje će Parlament predložiti.
Komentari 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
borzanice, nije ti eu najnaprednija zajednica na svijetu. nije to bila prije, pa ne bude ni sutra. najnaprednije zajednice ne bacaju viškove proizvodnje, kako bi zadržali razinu profita. isto tako ne bacaju sitnu ribu koju ulove u mrežu, jer jojjoj ionak više nema spasa, i treba je iskoristiti za hranu životinjama, a ne je bacati nazad u more, gdje će propasti (zaboravite da će od nje nešto biti, i da će druge ribe od nje imati koristi više nego što će se od tih ribica moći napraviti na kopnu). europski ribari također sudjeluju u krvoproliću nad morskim psima, režu im peraje, a trup bacaju u more. da, eu zakoni dozvoljavaju takvo što na otvorenom moru. eu, kao najnaprednija zajednica na svijetu, bi valjda trebala imati svoj stav i štititi svoje interese, a interes joj prije svega mora biti zdravo i stabilno susjedstvo, a eu je pomogla amerikancima razoriti svoje susjede, od prijatelja rusa napraviti neprijatelja. ne baca se tolko hrane, to je laž. borzanice, u tih 143 mlrd eura vrijedne hrane koja se tobože baca ti je najmanje 100 mlrd hrane koja završi na stolovima državica kao što smo mi, a da o afrikancima i ne govorimo. i to sve na crno, sa krivim deklaracijama, sve što prati ovaj crni lanac. tu je problem. gle, mi godišnje pojedemo tolko i tolko kruha, a tolko kao bacimo. proizvedemo tolko i tolko pšenice, navodno. postoji jedna ogromna razlika između evidentirane količine prodanog kruha, stočne hrane, i proizvedenih količina žita, te podataka o izvozu i uvozu. fali polovice proizvodnje!