Analitičari o cijenama plina: Godinama ćemo morati čekati da se cijene vrate na uobičajene razine

Zemni plin je bio preskup za mjerila naše kupovne moći i prije pandemije te rusko-ukrajinskog rata. Dokaz je što je krahirala plinofikacija Dalmacije, iako su probijeni magistralni plinovodi prema Zadru i Splitu. Izostala je ulična mikromreža jer nije bilo interesa kućevlasnika, a institucije, gospodarski subjekti i obrtnici su odmah u startu bili suočeni sa znatno višom cijenom nego za građanstvo. Time su otpadali kućni priključci, koje nose sa sobom velike troškove i od toga skoro pa ništa. Sad je još gore odnosno 2000 m3 zemnog plina, koliko treba nekom tipičnom domu godišnje je preko 1200 eura, s trendom daljnjeg poskupljivanja. Neki potrošači, kao Rijeka, su dodatno morali platiti jer su lokalni distributeri u problemu ili stečaju. Zaključno, najgore po narod je što u stopu prate cijene plina i poskupljivanja peleta i drva, tako da ni to više nije isplativo kao opcija za grijati veći dom.

Zeleni i nerazumno oslanjanje isključivo na Rusiju napravili su svoje. Ne vidim zašto bi neke zemlje krenule prodavati veće količine plina EU, kada im EU otvoreno govori da ih za koju godinu neće trebati. Onda im je bolje održavati dobre odnose s dugoročnim kupcima od kojih će živjeti slijedećih 50 godina... A tko je financirao zelene i dio političara u Njemačkoj (i ne samo tamo) dobro pokazuje ova energetska kriza koja je pogodila samo Europu... Da se malo više ulagalo u istraživanja nafte i plina, da se nisu namjerno blokirali neki plinovodi i naftovodi, sada ne bismo pričali o ovome... A zeleni su napravili nevjerojatnu štetu, nije to prvi put, povijesna greška im je djelovanje protiv nuklearne energije. Tada su ih financirale naftne kompanije, interesantno je kako nitko ne istražuje od kuda danas dolazi najviše novaca. Indikativno je da su Njemački zeleni plin bili proglasili zelenom tranzicijskom energijom...

Europa je riješila svoj problem jer je prešla na LNG trzište. Kako je tu bila novi kupac, morala je istisnuti neke stare ( siromašne ) kupce koji nisu mogli platiti tu veču cijenu plina. To su u prvom redu Pakistann i Bangladeš koji su dovedeni u jako tešku - bezizlaznu - situaciju. Tako se ovo “ rješenje “ energetskih problema za EU może pretvoriti u nočnu moru zajednoce ako ( kada ) milijuni ovih osiromašenih Azijata krenu prema “ spašenoj “ EU.

Što bi mi da nam nema naših dragih analitičara, ne bi imali za što se brinuti.

Da ako preživimo ova rat, ili ako NATO (USA i EU) ne započnu neki novi.