Al Fashir i njegovih 900.000 stanovnika drže kao taoce paravojne Snage brzog djelovanja (RSF) već 14 mjeseci. Hrana i gorivo ne mogu ući u grad, a stanovništvo zbog toga trpi, piše SkyNews. Paravojna Snaga brzog djelovanja (RSF) drži glavni grad Sjevernog Darfura u 14-mjesečnoj opsadi – blokirajući ulaz hrane i goriva u područje, prisiljavajući 900.000 njegovih stanovnika na gladovanje. Cijeli je grad trenutno militarizirana zona dok sudanska vojska i Zajednička zaštitna snaga Darfura odbijaju napade RSF-a koji pokušava zauzeti posljednji glavni grad u regiji Darfur koji još nije pod njihovom kontrolom. Rijetki snimci poslani Sky Newsu iz Al Fashira pokazuju ulice prazne od automobila i ljudi.
Preostali stanovnici grada kriju se od dnevnog granatiranja u svojim domovima, dok volonteri voze na magarcima kroz grad i dijele malo hrane koju uspiju pronaći. ‘To je doista monstruozno’ novinar Muammer Ibrahim poslao je Sky Newsu glasovne snimke iz grada. „Situacija je monstruozna,“ kaže. „Zaista je monstruozna. „Tržnice su prazne od hrane i djelomično uništene granatiranjem. Civili su ubijeni na tržnici, samo prije nekoliko dana. Ljudi su pobjegli s područja tržnica, ali granatiranje se nastavlja i u stambenim dijelovima. Svaki dan čuje se o 10 ili 12 civila ubijenih u napadima.“ Njegov glas zvuči plitko, oslabljen teškim uvjetima, a u pozadini se čuju pucnjevi. „Zbog intenzivnih borbi ljudi ne mogu sigurno tražiti bilo što za jesti, ali nema ni ničega što bi mogli kupiti za svoj novac. Tržnice su iscrpljene. Stotine tisuća ljudi ovdje prijeti potpuni kolaps zbog gladi,“ kaže. „Od pada kampa Zamzam uvedena je potpuna blokada bilo kakvih prehrambenih zaliha u Al Fashir. Zatvorila je sve putove za dolazak hrane i zaliha.“ RSF je u travnju opljačkao kamp za raseljene osobe Zamzam, pogođen glađu, smješten 12 km južno od Al Fashira, nakon što je vojska povratila kontrolu nad sudanskom prijestolnicom Kartumom.
Ujedinjeni narodi vjeruju da je u napadima ubijeno najmanje 100 ljudi, uključujući djecu i radnike humanitarnih organizacija.
Većina od pola milijuna stanovnika kampa Zamzam pobjegla je u druge dijelove zemlje tražeći sigurnost. Stotine tisuća njih sada su stisnute u šatore na rubovima Al Fashira, potpuno odsječene od humanitarne pomoći. Osvojivši kamp, RSF je dodatno zaoštrio opsadu i zatvorio posljednju preostalu opskrbnu rutu. Konvoji pomoći koji pokušavaju ući u Al Fashir od prošle godine nailaze na vatru RSF-a. „Već između lipnja i listopada 2024. nekoliko kamiona bilo je zaustavljeno i spriječeno od strane Snaga brzog djelovanja da stignu do svojih odredišta, Al Fashira i Zamzama,“ kaže Mathilde Simon, koordinatorica projekta u Liječnicima bez granica. „Spriječeni su jer su prevozili hranu do tih destinacija.“ „Početkom lipnja pokušao je doći još jedan konvoj UN-a u Al Fashir, ali nije uspio, a pet humanitarnih radnika je ubijeno. „Od tada nijedan konvoj nije uspio stići u Al Fashir. Vode se pregovori o dovođenju hrane, no do sada nisu bili uspješni.“
Obitelji pribjegavaju jedenju životinjske hrane kako bi preživjele. Videozapisi koje su Sky Newsu poslali volonteri prikazuju ekstremnu patnju i oskudicu, s iznemoglom djecom koja sjede na tankim slamnatim prostirkama na tvrdoj zemlji. Zajedničke kuhinje jedini su im izvor preživljavanja, nudeći tek male obroke kaše od sorga stotinama tisuća starijih muškaraca, žena i djece koja se suočavaju s glađu.
Sada se postavlja pitanje je li glad u potpunosti zahvatila Al Fashir nakon pada kampa Zamzam i pojačane opsade RSF-a. „Nedostatak pristupa onemogućio nam je daljnje procjene koje bi nam pomogle bolje razumjeti situaciju, no već je u prosincu 2024. glad potvrđena od strane IPC-ove komisije za reviziju gladi u pet područja,“ kaže Mathilde. „Već je u kolovozu 2024. potvrđena u Zamzamu, no proširila se i na druge kampove za raseljene osobe, uključujući Abu Shouk, a već je bila predviđena i za Al Fashir.
„To je bilo prije više od osam mjeseci, a znamo da se situacija u potpunosti pogoršala i stope pothranjenosti su apsolutno katastrofalne.“ Blagajnik hitnih odgovornih službi Al Fashira, Mohamed al Doma, vjeruje da svi znakovi upućuju na glad. Morao je pješačiti četiri sata da bi pobjegao iz grada sa suprugom i dvoje male djece nakon što je proveo cijelu godinu u opsadi i pružao podršku stanovnicima dok su zalihe i financijska sredstva iščezavali. „U Al Fashiru vlada prva stopa gladi. Sve osnovne životne potrepštine nisu dostupne,“ kaže. „Nedostaje hrana, nedostaje prehrana i nedostaje sklonište. Temeljni uvjeti za ljudski život nisu ispunjeni. Ništa nije dostupno na tržištima – nema hrane ni posla. Nema poljoprivrede za samodostatnost. U Al Fashir ne ulazi nikakva pomoć.“ „Sve to upućuje na potpunu glad.“