Živimo u svijetu koji je po nekim bitnim kriterijima fundamentalno različit od onoga prije pedeset godina. Za razumijevanje stvarnih mehanizama njegova funkcioniranja treba uzeti u obzir kako kumulativ svekolikog napretka kroz povijest, tako još i više sve ono što se dogodilo u zadnjih dvadesetak godina. A desilo se uistinu mnogo toga. Svijet oko nas promijenio se toliko da neki dosadašnji recepti za postizanje gospodarskog rasta moraju biti modificirani. Recepti koji su uzimani iz udžbenika napisanih prije trideset godina, koji uglavnom oslikavaju svijet kakav je bio neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Ovo pogotovo vrijedi za neke ekonomske teorije, posebice teorije o faktorima ekonomskog rasta. Lako za teorije, no što je s mogućnostima rasta ovdje kod nas, u Hrvatskoj, danas i sutra?
Fundamentalno novi svijet
Taj rast je ugrožen. Ne zbog kratkoročnih nedaća prouzročenih svjetskom gospodarskom i financijskom krizom, već zbog dugoročnih trendova koji se naziru nakon analize naših sposobnosti da konkuriramo u suvremenom svijetu. A on, svijet, je pozornica, ne susjedne zemlje. Hrvatska, recimo to otvoreno, nije pripremljena za tu utakmicu. Dapače, umjesto napretka pokazuje nazadak. Koliko god se mi obmanjivali da je drugačije.
Hrvatskoj prijeti sudbina brojnih otoka, poput Visa. Stanovništvo je s Visa otišlo trbuhom za kruhom jer na otoku nije bilo egzistencije uz tada dostignuti i prihvatljiv minimum potreba, koje su se bolje mogle zadovoljiti drugdje, pa makar i na drugom kraju svijeta. Odlazilo se vjekovima, reći ćete, što je u tome novo? Nova je „efektivna udaljenost“ svijeta u koji se odlazi. A ta nova udaljenost skokovito je smanjivana upravo u posljednjih dvadesetak godina.
Strahovito ubrzanje napretka računala i telekomunikacija fundamentalno je promijenilo svijet. Brzi internet dostupan milijardama ljudi znači promjenu načina života, načina učenja, kupovanja, komuniciranja, itd. Društvene mreže samo su dio toga, ali takav koji iz dana u dan iznenađuje novim fenomenima i promjenama u stvarnim odnosima među ljudima. Ništa nije isto kao prije. Generacije su nekako postale prilično udaljene jedna od druge. U svakom pogledu. A mi se pretvaramo kao da nije tako. Ili uopće nismo svjesni dubine promjena.
Dolazimo do surove istine. U suvremenom svijetu gospodarski rast će se sigurno dešavati. S Hrvatskom ili bez nje. Ali Hrvatska može opstati samo ako generira rast i kod sebe. Inače će nestati. Kako? Najprije će otići najbolji i najpoduzetniji. Za njima oni koji će izgubiti posao koji su im davali oni prvi. Ostat će samo onaj tko nema izbora.
Današnja mladež je deset puta mobilnija od nekadašnje. Nema nekadašnjih elemenata ovisnosti o zavičaju i obitelji, oni se ponesu sa sobom. Dostupan i jeftin telefon, video telefon, internet, elektronska pošta koja stiže u sekundi na drugi kraj svijeta, a paket sadrži i fotografije i knjige i nacrte i glazbu... sve te blagodati suvremenog razvitka tehnologije de facto su promijenile fundamentalne karakteristike svake lokalne društvene zajednice.
Pođimo od za nas pozitivnog primjera. Bob Benmosche, glavni direktor američkog AIG-a, osiguravateljskog giganta, dobar dio godine radi iz Dubrovnika. E-mail stiže istovremeno u New York bio poslan iz Hartforda ili s Lapada. A čovjek obožava svoj mali vinograd na Pelješcu. I napravio je veću reklamu za Hrvatsku nego... Ono kada je rekao Obami i američkoj javnosti (usred krize) da pričekaju malo dok on obavi berbu na Pelješcu...
No, ima poslova koji se ne mogu obavljati od kuće, gdje god ta kuća bila. Ljudi, kvalitetno obrazovani, danas puno lakše odlaze na to kilometrima vrlo udaljeno novo radno mjesto, jer „sve ostalo“ od kuće stiže optičkim kabelom – omiljene novine (portali), televizijski kanali, slika uživo od kuće, što god poželite.
Samo dvije mogućnosti
U takvom svijetu samo su dvije mogućnosti. Ili ćemo prihvatiti suvremena pravila i po njima urediti svoju državu, ili ćemo se kao narod rasplinuti po cijelom svijetu. Naglasak je na „urediti svoju državu“. Oni drugi svoje uređuju. Ekonomski razvitak će se dešavati samo u njima. Kapital će kroz investicije dolaziti samo u njih. Zaposlenici će slijediti kapital. Spojit će se samo u uređenim državama. Sjećate li se one iz socijalizma zbog koje se išlo u zatvor – „Proleteri svih zemalja, ujedinite se – zborno mjesto Zapadna Njemačka“!
A rješenje je maknuti ove s vlasti i onemogućiti Karamarku bilo kakav oblik bavljena politikom, odnosno bilo kakav oblik pojavljivanja u društveno-političkom životu Republike Hrvatske !