Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

'Raspale su mi se cipele pa sam bos prehodao 120 km'

Ahmed Al Jaberi
: Drži me samo nada da će mi biti bolje. Kamo da se vratim, u rat i razaranje?
17. rujna 2015. u 16:28 17 komentara 4017 prikaza
Ahmed
Pogledajte galeriju 1/5

Stotina tisuća imigranata, isto toliko različitih životnih priča koje su svaka na svoj način dirljive i tragične. Svi oni kreću na put u potrazi za novim, sigurnijim i boljim životom ostavljajući cijeli svoj dosadašnji život iza sebe i ne znajuči što će im donijeti novi dan, ali i hoće li stići živi do obećane zemlje, s obzirom na to što sve prolaze na tom putu smrti. Priča 25-godišnjeg Ahmeda Al Jaberija, kojeg smo sreli na graničnom prijelazu Horgoš kako sa zamotanim stopalima leži na asfaltu gotovo nepokretan, ne razlikuje se od ostalih priča njegovih vršnjaka diljem svijeta. I on je kao i svi imao svoj životni san, završiti fakultet i stvoriti obitelj. Ali okrutni rat koji je u Siriji počeo prije četiri godine uništio mu je snove.

Posudio novac za put

Ahmed je pobjegao iz Haraste, predgrađa Damaska u kojem se svaki dan vode žestoke borbe, a ulice toga razrušenoga grada podsjećaju na ulice Vukovara 90-ih godina za vrijeme srpske agresije.

– Više nisam mogao živjeti u Harasti. Borbe u kojima je poginulo mnogo mojih prijatelja i rođaka vode se svaki dan. Samo mi je nekoliko ispita nedostajalo da završim studij arhitekture. Nadam se da ću uspjeti doći u bilo koju zapadnu zemlju i nastaviti sa studijem i početi novi život – govori Ahmed, koji je, za razliku od mnogih azilanata koji su imali dovoljno novca za put, novac za putovanje posudio od prijatelja, što mu i nije donijelo sreću jer su ga kriminalci pokrali na samom početku putovanja, zbog čega je Ahmed na mahove prehodao više od 120 kilometara kroz Tursku, Grčku, Makedoniju i Srbiju, i više i ne osjeća svoja potpuno izguljena stopala.

– Cipele su mi se raspale još prije ulaska u Tursku. Nisam imao novca da kupim druge jer su mi kriminalci koji su me prebacivali u Tursku ukrali sav novac – govori Ahmed pokazujući nam svoja zamotana stopala.

– Dio sam hodao, dio stopirao, a neki dobri ljudi su mi čak platili prijevoz autobusom i vlakom. Da sam morao hodati baš cijeli put, vjerujte mi da sad ovdje ne bismo razgovarali – s bolom u glasu govorio je Ahmed pokušavajući rukama pomaknuti noge kako bi se s asfalta pomaknuo na mekaniju travu.

– Moram vjerovati da će mi biti bolje jer me jedino ta misao održava. Danas su mi srpski liječnici pregledavali i premotavali stopala te su mi predložili da idem u bolnicu. No, bojim se da će, odem li u bolnicu i budem li ondje nekoliko dana, dotad biti zatvorene sve granice u Europi – govori Ahmed, koji i ne pomišlja na povratak u Siriju.

Govorim tri jezika

– Kamo da se vratim? U bratoubilački rat i razaranje? Borio sam se na jednoj strani, a moji školski prijatelji na drugoj. Možete misliti kakav je to osjećaj kada prijatelja s kojim si u školskim klupama dijelio dobro i zlo sada gledaš preko nišana?! Strašan je to osjećaj i nikome ga ne bih poželio. Gledate prijatelja i molite se da pogodi on vas jer vi nemate snage pogoditi njega – tihim je glasom govorio Ahmed napominjući kako je na svom putovanju, koje traje više od mjesec i pol, sreo mnogo ljudi koji su mu pomogli, na čemu im je jako zahvalan.

– Moram priznati i da je mnogo onih koji nas gledaju s prijezirom u očima, kao gubavce koji smrde, koji su niškoristi i teroristi... Samo da znate, među nama ima i liječnika, inženjera i sveučilišnih profesora. Ja ne dolazim u Europu prosjačiti. Želim raditi i zaraditi svoj kruh. Govorim tri jezika, uz arapski još i francuski i engleski, i samo me tri ispita dijele do diplome inženjera arhitekture – optimistično nam je ispričao svoju priču Ahmed koji se nada da će ipak uspjeti doći do obećane zemlje i u njoj ostvariti svoj san koji nije mogao ostvariti u Siriji.

>> MUP: Do 19 sati u Hrvatsku ušla 892 migranta. Volonteri: Izbjeglice su dehidrirane i izmučene

>> Hrvatski policajac umornim izbjeglicama pridržao dijete

INA Klub volontera
Volontiranje u Hrvatskoj
Filmska priča volontera iz domaće kompanije: 'U 10 godina smo prošli smijeh i suze'
Plitvička jezera
DOBRO DOŠLI!
Vikend putovanja i obilasci Hrvatske ne prestaju dolaskom jesni i hladnijeg vremena
  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • defektologlogoped:

    neka se vrati u siriju, tamo ce mu basar asad kupiti nove i slati ga u rat za bararsku armiju i basarsku siriju

  • t.zatopek882:

    Ponekad se pitam jeli Kukurikavci i ja živimo u istoj zemlji?! Ti kao da su pali s Marsa, uporno nas uvjeravaju da živimo bolje a kada se pojavi kakav problem odmah nestanu! Granica s Hrvatskom je očito ostala otvorena? Po ... prikaži još! čijem nalogu i tko je taj ministar koji smatra da smije dati dozvolu da u našu zemlju uđe tko hoće i kako hoće? Sramota! Na granicu treba rasporediti policiju i vojsku što prije i, zatreba li podignuti zid kao što su Mađari učinili! Kad bi naši građani znali onda bi vidjeli da to nisu izbjeglice, nego da je to planirana migracija u EU. Ekonomska emigracija! Te sve jadne izbjeglice su platile raznim krijumčarima po 10,000 američkih dolara da bi se dokopali EU, prave izbjeglice ne bježe u EU nego u prvu blisku zemlju gdje je mir. Oni se sasvim razlikuju od naših EU muslimana, ti ljudi se teško ili nikako ne integriraju u društvo EU zajednice. Je li se netko zapitao zašto svi ti ljudi ne idu i Saudijsku Arabiju, Emirate, Qatar, Kuvajt ili Iran?

  • Avatar Admin nabijem te
    Admin nabijem te:

    vau koja srcedrapajuca priča, a di su ti roditelji,obitelj,ostavil si ih u ratu,a nisi se pobrinul za njih!!?sramota!