Jeste li ikad pomislili kako je za samo osam sati moguće vlakom prevaliti dionicu od 2.300 kilometara? Toliko je, naime, vremena potrebno vlakovima koji voze novom kineskom željeznicom koja je danas puštena u rad da pređu put od 2.298 kilometara od glavnog grada Pekinga do grada Guangzhou. Ujedno je to najduža brza željeznica u svijetu.
Nova je željeznica tako skratila putovanje između ova dva grada za više od 20 sati, a vlakovi koji njome prometuju dosežu brzinu od 300 kilometara na sat.
Željeznica prolazi kroz 28 gradova u šest provincija i može prevesti 200.000 putnika dnevno.
Cijena karte za put od Pekinga do Guangzhou iznosi 137 dolara za drugi razred te 437 dolara za prvi razred.
>> Velika ulaganja u željeznicu i luke
Lijep projekt na čemu svaka čast Kinezima. Dakle od 90 tisuća kilometara pruga imaju ukupno tri linije visokih brzina ukupne duljine nekih tri tisuće kilometara. Nije ni to loše, ipak mi se čini pretjeranim na temelju tri posto željezničke mreže izvoditi zaključke. Puno je zanimljivije pogledati kartu te iste mreže na engleskoj Wikipediji. Neka mi netko objasni kako je to moguće da u zapadnom dijelu te zemlje nema ničega. Valja se prisjetiti da su i Sovjeti imali svemirski program i dva desetljeća kasnije svejedno propali. Ne vjerujem da će se to dogoditi Kini, no ipak je smješno na jednom ovakvom projektu suditi o kvaliteti te države. A što se tiče Hrvatske, mi smo glavninu svoje mreže izgradili za Austro-Ugarske. Od Splita južno u dvadesetom stoljeću nismo izgradili ništa, do Istre moramo preko Slovenije, a najbolja veza, i to ona s istokom, nije čak ni dvokolosječna u cjelosti. Dakle, problem je ipak malo stariji od nezavisnosti, mada ako i vlade nakon Milanovićeve budu odustajale od projekata kao što je nizinska pruga, neće se ništa promijeniti.