S obzirom na najavu da će s izaslanstvom u kojem će biti Slavko i Ivo
Goldstein pohoditi ubrzo Bleiburg, ljeto je za Zorana
Milanovića dinamično: jedan vikend u Srb, drugi na Bleiburg, a viđen je
i na Golom otoku! Tako još nitko nije ljetovao. Pere li to šef SDP-a
fleke glede neviđenog političkog gafa, odlaska u Srb i davanja alibija
proslavi onog ustanka koji se službeno ne slavi jer povijest pokazuje
da se radilo o četničkoj pobuni ili se pak događa čudo na ljevici?
Zasad Milanoviću i Goldsteinu valja srdačno mahnuti rupčićima s
autobusnog kolodvora jer je put delegacije SDP-a plus obitelj Goldstein
polaganje političke mature hrvatske ljevice. Nakon što je došao u Srb
posluživši kao alibi da se četnički pokolj iz 1941. nakon svega treba
obilježiti, nakon što je Hrvatskoj u lice rekao da želi voditi državu,
ali da mu je osnivač Jugoslavije važniji od čovjeka koji je stvorio
modernu Hrvatsku, Milanović izlazi na zadnji jesenski rok maturalnog
ispita koji će pokazati jesu li to bili gafovi ili politički program.
Ako ide na Bleiburbg kleknuti da bi konstatirao da se tu na žalost
dogodio zločin, ali je ostatak Titove politike uglavnom pozitivan, onda
se tu radi o drugorazrednom političkom lopovluku, o intenciji da se
priznavanjem zločina na Bleiburgu zapravo kupuje pravo da se brani ono
što je slijedilo. Pitanje je imaju li se Milanović i Goldstein snage
suočiti s onim što profesor Jurčević zove "produženim Bleiburgom"?
Ako Milanović ide na Bleiburg kako bi započeo detitoizaciju ljevice, pa
će nas ubrzo izvijestiti o strahotama tzv. produženog Bleiburga, mislim
na otimanje privatnog vlasništva, na likvidacije obrtnika i seoskih
kulaka, na nacionalizaciju svega što im se prohtjelo, mislim pritom i
na upoznavanje javnosti o metku u čelo za gotovo 40 hrvatskih novinara,
mislim na detitoizaciju glede javnog publiciranja činjenice da je
Titova Jugoslavija ubila više od 600 svećenika, mislim na detaljno
upoznavanje javnosti što je sve Crkvi oteto kako bi informacija o tome
da danas Kaptol gradi crkve bila upotpunjena.
Mislim i na 70 hrvatskih iseljenika što su batom, metkom ili žicom
ubijeni izvan zemlje, čime se jasno manifestirao državni terorizam. U
tim razmjerima to nije radila ni Moskva nakon Staljina. Mislim i na
javnu publikaciju činjenice da je Titov ceh i 30 tisuća političkih
zatvorenika. Mislim i na stotinu tisuća smijenjenih, dakle na
cipelarenje ostavljenih Savkinih pristaša nakon 1971. i koju riječ o
njihovim svjedocima optužbi, tužiteljima i onima što su avanzirali na
njihovoj koži.
Ako ste tim putem krenuli, momci, imate pune ruke posla.
Ako u tom kontekstu obitelj Goldstein prati Milanovića, kao
povjesničarsko-izdavačka kuća detitoizacije ljevice, ako će nam sad
podariti istraživanja o, primjerice, stradanjima Židova u Jugoslaviji,
statistiku o otetoj imovini, ako je ovo prigoda da nam otkriju sudbine
poniženih Židova što su mahnito bježali iz Titove zemlje potpisujuću
pod prisilom da sve ostavljaju Titovoj Jugoslaviji, onda se šampanjac
za taj stupanj vjerodostojnosti, za pravu i punu istinu o 45 godina,
već hladi.
Ako je put na Bleiburg put nakon kojeg će se Milanović spustiti u
prašne podrume komunističke arhive gdje zacijelo ima natuknica o
seniorima zločincima komunističke ljevice pa će fascikle odnijeti
odvjetništvu, a onda svakih 30 dana pitati premijera Sanadera, DORH i
predsjednika Mesića tko od njih ne dopušta procesuiranje zločina za
koje su podastrti dokazi, tada valja oprati još jednu čašu za
šampanjac. Jer posjetiti Bleiburg nakon 63 godine znači pognuti glavu
na mitskoj livadi hrvatske smrti i doživjeti istinsku katarzu.
Ako dakle Milanović hoće obaviti posao koji Sanader unatoč europskim
preporukama odbija obaviti već drugi mandat, jer se želi dopasti svim
profilima ljevice, zanemarujući desni birački korpus, zahtjeve Crkve
kao i punu povijesnu istinu, ako će Milanović odraditi povijesni posao
detitoizacije zemlje, zašto mu ne zapljeskati? Glede novokomponirane
Goldsteinove teze da idu na Bleiburg "jer je svaki zločin
zločin", moram priznati da je to posuđeni slogan kojim je nedavno mahao
profesor Jurčević tražeći ukidanje Titova trga u Zagrebu.
Ako je zločin zločin, onda su likvidatori i organizatori
križnog puta i ostalih stratišta nakon 1945. zločinci, a ne heroji. Ako
Goldstein ide na Bleiburg da bi rekao: eto mjesta tužnog zločina ratnog
revanšizma, ne odmotavši rolu s popisom daljnjih zločina među kojima je
Bleiburg tek najveći, mi tapkamo na području manipulacije.
Pupovac je komentirajući Milanovićev posjet Bleiburgu izjavio: "Ma
skoro sam rekao, ako je zbog toga išao u Srb, bolje da nije dolazio."
Parafrazirajući Pupovca: Ako idete u Bleiburg da biste efektno oprali
Milanovićev gaf s legitimiranjem Srba, bolje da ne idete.
VRIJEME APSURDA
Velika matura
