U velikom ratu Kosor-Josipović presudio je Josip Friščić

. .........Hvala ti Franjo............!!.....ha ha ha ha ha ha ha ha . . . . copy..sa stranica suda... .!!!! Markovic: Milosevic i Tudjman su priznali dogovor o podjeli BiH SLOBODAN MILOSEVIC i Franjo Tudjman su mi osobno potvrdili da su su na sastanku u Karadjordevu u ozujku 1991. dogovorili podjelu BiH izmedju Srbije i Hrvatske, izjavio je Ante Markovic kao svjedok optuzbe na sudenju Milosevicu pred Haskim sudom (ICTY). \"Imao sam informaciju o tome o cemu se razgovaralo u Karadjordevu. Milosevic i Tudjman dogovorili su da izvrse podjelu BiH izmedu Srbije i Hrvatske a dogovorili su moju smjenu jer sam im smetao\", rekao je Markovic, posljednji predsjednik vlade bivse SFRJ. Rekao je da se nakon toga sastao s Milosevicem, tada predsjednikom Srbije, u Beogradu i pokojnim hrvatskim predsjednikom Tudjmanom u Zagrebu, i da im je otvoreno kazao da zna za njihov dogovor. \"Jedan i drugi su mi potvrdili da su se dogovorili oko podjele BiH. Milosevic je priznao odmah dok je Tudjmanu trebalo nesto vise vremena\", rekao je Markovic odgovarajuci na pitanja glavnog tuzitelja Geoffreya Nicea. I pokojni hrvatski predsjednik i optuzeni Milosevic, po njegovim su rijecima smatrali da je BiH umjetna tvorevina a Bosnjaci izmisljena nacija jer se po Tudjmanu radilo o \"islamiziranim katolicima\" a po Milosevicu \"islamiziranim pravoslavcima\". Takodjer su smatrali da podjela BiH nece izazvati rat, jer su u toj zemlji u vecini Srbi i Hrvati a za Bosnjake su predvidjeli enklavu. Ocekivali su podrsku Europe jer ona ne zeli muslimansku drzavu, a Tudjman mu je rekao da ce se povijest ponoviti i \"Bosna saptom pasti\", rekao je svjedok. Markovic je rekao da je obojicu celnika upozorio kako ce to dovesti do rata, zrtava, izbjeglica i \"palestinizacije\" BiH i da ce biti \"krvi do koljena\" te najavio da ce se boriti protiv toga. Sa svojim je saznanjima nesto kasnije upoznao i pokojnog bosnjackog celnika Aliju Izetbegovica, koji mu je stavio na raspolaganje snimke presretnutih razgovora Milosevica i Radovana Karadzica o naoruzavanju bosanskih Srba preko JNA, u okviru tzv. plana RAM. Markovic je te cinjenice iznio na vladi ali je slovenski admiral Stane Brovet tvrdio da JNA nema nista s tim, rekao je. U sudnici je emitirana jedna od tih snimaka na kojima je svjedok prepoznao glasove Milosevica i Karadzica. Milosevic u lipnju 91. nareduje Karadzicu da \"mobilizira banjalucku grupaciju\" i krene na Kupres, te se javi generalu JNA Uzelcu za oruzje i helikoptere. Ante Markovic, koji je bio predsjednik vlade SFRJ od ozujka 1989. do ostavke u prosincu 1991., rekao je da u haskoj sudnici po prvi put nakon 12 godina iznosi svoja stajalista o tim zbivanjima. Govorio je o formiranju svoje vlade, programu stabilizacije i ekonomskih i politickih reformi koje su vodile uvodenju visestranackog sustava. Objasnio je protivljenje Milosevica i Srbije tim reformama koje su brzo dale uspjeha, inflacija je svedena na nulu, devizne rezerve su porasle na 11 milijardi dolara, vanjski dug je smanjen s 21 na 12 milijardi dolara. Milosevic je konstantno opstruirao vladu i reforme, rekao je Markovic, navodeci primjer masovnog povecanja placa u Srbiji, upada Narodne banke Srbije u platni sustav kada je \"opljackano\" 2,5 milijarde dolara. Markovic je govorio i o sudbini Ivana Stambolica, koji je nestao 1999. nakon sto je njemu u telefonskom razgovoru rekao da se mora politicki reaktivirati nakon bombardiranja NATO-a. SLOBODAN MILOSEVIC i Franjo Tudjman su mi osobno potvrdili da su na sastanku u Karadordevu u ozujku 1991. dogovorili podjelu BiH izmedu Srbije i Hrvatske, izjavio je u cetvrtak Ante Markovic kao svjedok optuzbe na sudenju Milosevicu pred Haskim sudom (ICTY). \"Imao sam informaciju o tome o cemu se razgovaralo u Karadordevu. Milosevic i Tudjman dogovorili su da izvrse podjelu BiH izmedu Srbije i Hrvatske a dogovorili su moju smjenu jer sam im smetao\", rekao je Markovic, posljednji predsjednik vlade bivse SFRJ. Rekao je da se nakon toga sastao s Milosevicem, tada predsjednikom Srbije, u Beogradu i pokojnim hrvatskim predsjednikom Tudjmanom u Zagrebu, i da im je otvoreno kazao da zna za njihov dogovor. \"Jedan i drugi su mi potvrdili da su se dogovorili oko podjele BiH. Milosevic je priznao odmah dok je Tudjmanu trebalo nesto vise vremena\", rekao je Markovic odgovarajuci na pitanja glavnog tuzitelja Geoffreya Nicea. I pokojni hrvatski predsjednik i optuzeni Milosevic, po njegovim su rijecima smatrali da je BiH umjetna tvorevina a Bosnjaci izmisljena nacija jer se po Tudjmanu radilo o \"islamiziranim katolicima\" a po Milosevicu \"islamiziranim pravoslavcima\". Takoder su smatrali da podjela BiH nece izazvati rat, jer su u toj zemlji u vecini Srbi i Hrvati a za Bosnjake su predvidjeli enklavu. Ocekivali su podrsku Europe jer ona ne zeli muslimansku drzavu, a Tudjman mu je rekao da ce se povijest ponoviti i \"Bosna saptom pasti\", rekao je svjedok. Markovic je rekao da je obojicu celnika upozorio kako ce to dovesti do rata, zrtava, izbjeglica i \"palestinizacije\" BiH i da ce biti \"krvi do koljena\" te najavio da ce se boriti protiv toga. Sa svojim je saznanjima nesto kasnije upoznao i pokojnog bosnjackog celnika Aliju Izetbegovica, koji mu je stavio na raspolaganje snimke presretnutih razgovora Milosevica i Radovana Karadzica o naoruzavanju bosanskih Srba preko JNA, u okviru tzv. plana RAM. Markovic je te cinjenice iznio na vladi ali je slovenski admiral Stane Brovet tvrdio da JNA nema nista s tim, rekao je. U sudnici je emitirana jedna od tih snimaka na kojima je svjedok prepoznao glasove Milosevica i Karadzica. Milosevic u lipnju 91. nareduje Karadzicu da \"mobilizira banjalucku grupaciju\" i krene na Kupres, te se javi generalu JNA Uzelcu za oruzje i helikoptere. Ante Markovic, koji je bio predsjednik vlade SFRJ od ozujka 1989. do ostavke u prosincu 1991., rekao je da u haskoj sudnici po prvi put nakon 12 godina iznosi svoja stajalista o tim zbivanjima. Govorio je o formiranju svoje vlade, programu stabilizacije i ekonomskih i politickih reformi koje su vodile uvodenju visestranackog sustava. Objasnio je protivljenje Milosevica i Srbije tim reformama koje su brzo dale uspjeha, inflacija je svedena na nulu, devizne rezerve su porasle na 11 milijardi dolara, vanjski dug je smanjen s 21 na 12 milijardi dolara. Milosevic je konstantno opstruirao vladu i reforme, rekao je Markovic, navodeci primjer masovnog povecanja placa u Srbiji, upada Narodne banke Srbije u platni sustav kada je \"opljackano\" 2,5 milijarde dolara. Markovic je govorio i o sudbini Ivana Stambolica, koji je nestao 1999. nakon sto je njemu u telefonskom razgovoru rekao da se mora politicki reaktivirati nakon bombardiranja NATO-a. (Izjave Ante Markovic kao svjedok optuzbe na sudenju Milosevicu)

♪♫♪♫ KOMŠIJE ♪♫♪♫ Hrvat mora dozvat se pameti i zapamtit tko Hrvatskoj prijeti. Primali smo Srbina k\'o brata, da nam stavi omču oko vrata. Srbin stalno u Hrvatsku seli, velikoj se Srbiji veseli. Naseljava Hrvatsku ustašku, da napravi od njeje zemlju vlašku. Svetosavlje stoljećima prijeti, hoće zemlju Hrvatsku oteti. Srpstvo pljačka, ubija i tuče, ruše, pale, siluju i muče. Zapad šuti, Srbi napadaju, i bezdušno tuđe otimaju, pale crkve, domove i škole, a Hrvate protjeruju gole. Hrvat vječno braniti se mora, dosta nam je četničkog terora. Deset posto devedeset tlači, vidjet čemo tko će biti jači. Hrvat seli u Australiju, Srbin u Srijem, Istru i Slavoniju. Podmuklo je Srbin planirao, kako bi nas jednom protjerao. Treba čvrsto postaviti međe, u Hrvatsku da Srbin ne prijeđe. Ako Srbin želi doći blizu, mora tražit od Hrvatske vizu.

Hvala ti Franjo što si nas oslobodio četničkog i velikosrpskog zla: ♪♫♪♫ AKCIJA LJETO \'95 ♪♫♪♫ Ratno ljeto devedeset pete akcije su vojne poduzete. Hrvatska je vojska na Dinari, za Dom sveti gine i krvari. Bihać gori od srpskih granata,anata, narod gladan, izmučen od rata. Unproforci gledaju sa strane, narod nema oružja nit\' hrane. Ako Bihać osvoje četnici, sve će poklat zloglasni krvnici. Hrvatska bi bila ugrožena, a velika Srbija spojena. Vrhovnik je mudro postupio, povijesnu odluku donio s BH-vladom potraži zaštitu, potpisuju sporazum u Splitu. Hrvatska je u Bosni legalno s HVO-om napreduju stalno. Muslimani da su prije htjeli, ne bi Srbi Bosnu zauzeli. Tu Hrvatska u pomoć priskače, zaustavi četničke koljače. Bosnu brane hrvatski sinovi, Srebrenica da se ne ponovi. Nisam pjesmu htio pisat\' prije, da se vojna tajna ne otkrije. Knjigu mi je Gotovina dao slavni vitez što je napisao. General je Ante Gotovina zapovjednik Dinarskih planina. HV slavnu i HVO vodi od četnika da nas oslobodi. Hrvatske su jedinice vojne, pukovnije i udarne bojne, gospodari Dinarskoga spleta puni volje snage i poleta. Na Dinari hrvatski vojnici, od Cetine gledaju četnici. Prije kuće palili su naše, a sad sami sebe protjeraše. Gotovina vojsku rasporedi, novi napad na četnike slijedi. Vojsku vode preko Staretine, na vrhove Šatora planine. Hrvatska se vojska učvrstila, Glamoču se s leđa približila, na redu je Bosansko Grahovo i Strmica mjesto Duićevo. U Grahovu Srbi srbovaše sve Hrvate davno protjeraše. Državu su u državi htjeli, nagradu su pravu doživjeli. Vodi \"Pume\" general Korade, sve Zagorce i vitezove mlade. Uz njih kreće i Četvrta splitska, proslavljena brigada gardijska. General je Krstičević dični zapovjednik hrabri i čelični. Još \"Pauci\" generala slavnog Matijaša borca legendarnog. Udariše hrvatske bitnice, raketama tuku nemilice. Grahovo su brzo osvojili, sve puteve Kninu zatvorili. Rascijepiše srpske tvorevine, \"Republiku Srpsku\" od \"Krajine\". Pobjeda je vojske i časnika, na redu je Oluja velika. Vitezovi po Grahovu šeću, dan se čeka kada na Knin kreću. Hrvatska se na Drini brani, gdje se legu orli i gavrani. Za Glamoč se teške borbe vode, od četnika da grad oslobode. Romić vodi gardijsku s planina, iz Glamoča goni dušmanina. Filipović, general čuveni, zbor gardijski vodi suvremeni. Kad HVO gange zapjevaše, strah u kosti četniku zadaše. Šezdeseta gardijska u stroju, Davor Dodig pukovnik u boju. Pukovnik je Mandić na sve strane diverzante vodi odabrane. Svaki vitez spreman umrijeti, zato bježi okupator kleti. Sve Hrvatske jedinice naše, za slobodu velik prilog daše. Sada Glamoč živi u slobodi i HVO neka brigu vodi. Branitelji domovine naše mnogi od njih za dom život daše. Sve junake valja poštovati, poginule vječno spominjati. Štujem našeg slavnoga vojnika, sve časnike, štujem Vrhovnika. ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥

. ..........Hvala ti Franjo............!!.....ha ha ha ha ha ha ha ha . ......Šušak i društvo Mladicu dali milijune maraka \"Naš cilj je Banovina iz 1939., ako to ne postignemo, nastavljamo rat\", zapisao je Mladic Praljkove rijeci. On uvjerava Mladica da da je sporazum Tudmana i Izetbegovica samo formalan, donesen na inzistiranje Amerikanaca, kako bi se dodvorili islamskom svijetu Ratko MladicRatko MladicCijeli rat, od 1992. nadalje, general Ratko Mladic sastajao se s hrvatskim generalima, dogovarao prekide vatre, isporuke oružja i nafte i zajednicku borbu protiv Bošnjaka. Dio dnevnika Ratka Mladica objavilo je Haaško tužiteljstvo kako bi ga koristilo kao dokaz protiv Jadranka Prlica, Slobodana Praljka i ostalih celnika Herceg-Bosne kojima se sudi u Haagu. Kako prenosi Jutarnji list, Mladic je u svom dnevniku ostavio bilješke sa susreta s Praljkom, Prlicem, Antom Rosom, Milivojem Petkovicem i drugima, vecinom u madarskom Pecuhu ili Njivicama u Crnoj Gori. Mladic se 1992. na jednom od sastanaka susreo i s hrvatskim ministrom financija Jozom Martinovicem koji je tu funkciju obavljao u Vladi Franje Gregurica od kolovoza 1992. Preko Joze Martinovica išlo je financiranje Herceg-Bosne i nakon što je u kolovozu 1992. iz Vlade prešao u Privrednu banku. Uz Gojka Šuška i Hrvoja Šarinica on je bio potpisnik racuna u Austriji i clan Upravnog odbora RH Alan preko kojeg je kupovano oružje. Financijski najteži sastanak bio je onaj od 8. srpnja 1993. s Milivojem Petkovicem u Njivicama, u vrijeme sukoba Hrvata i Bošnjaka. Petkovic je do kraja srpnja 1993. bio nacelnik Glavnog stožera HVO-a, a tada ga je zamijenio Praljak. Mladic je zabilježio da je u zamjenu za oružje i \"ucinjene usluge\" položeno 1,191.246 tadašnjih njemackih maraka te dvije cisterne dizela. Dogovoreno je da Hrvati 8,092.032 marke plate u roku od tjedan dana. Sav taj novac došao je, naravno, iz Hrvatske, jer se u to vrijeme HVO financiralo direktno iz Zagreba. Prvi sastanak koji je Haško tužiteljstvo izdvojilo je onaj od 5. listopada 1992., kad se Mladic u Pecuhu našao s delegacijom Hrvatske i Herceg-Bosne. Hrvatsku je tada predstavlja Slobodan Praljak koji je tada bio pomocnik ministra obrane Gojka Šuška. Praljak od Mladica traži da srpske snage prekinu granatirati Slavonski Brod. Hrvati iz Jajca Srbima ce dati struju, a oni ce im zauzvrat pustiti vodu. Praljak (ako je vjerovati dnevnickim bilješkama) predlaže Mladicu obustavu sukoba, javlja Jutarnji. Istodobno je Praljak Mladicu objasnio i da Hrvatima nije u interesu, rat ce prestati dogovorom Hrvata i Srba, a prava opasnost su Muslimani. \"Naš cilj je Banovina iz 1939., ako to ne postignemo, nastavljamo rat\", zapisao je Mladic Praljkove rijeci. On uvjerava Mladica da je sporazum Tudmana i Izetbegovica samo formalan, donesen na inzistiranje Amerikanaca, kako bi se dodvorili islamskom svijetu. Posljednja bilješka s tog susreta su Praljkove rijeci: \"Treba iseliti Hrvate iz Vojvodine.\" .

Ribnik Mene opominješ, što je OK, ali sam pridonosiš spamanju, što Josipovićevim četnicima odgovara.

.. . .............Hvala ti Franjo............!!.....ha ha ha ha ha ha ha ha .........HA HA HA HA HA . ....\'Pustili smo Arkana za milijun maraka\' Josip Boljkovac Gost Aleksandra stankovica u emisiji Nedjeljom u bio je bivši ministar unutarnjih poslova RHH Josip Boljkovac . \'Protiv presude nemam ništa, ali me asocira na dogovor. Bez obzira na nepravomocnost presude Glavaš nije mogao bez kontrole prijeci granicu i otici u BiH. Dodao je da bi se prvo trebalo riješiti pitanje dvojnog državljanstva. Ustavnim pro.mjenama treba sprijeciti bijeg u BiH, rekao je Boljkovac. . Dodao je da se takva presuda se ne može donijeti bez utjecaja politike no uvjeren je da su kao suodgovorni za zlocine u Osijeku 1991. trebali biti procesuiran i Vladimir Šeks. Cinjenicu da nitko od svjedoka na sudenju za \"garažu\" i \"selotejp\" osim njega nije teretio Šeksa smatra tragicnom i vjeruje da je posrijedi dogovor. . \'U Osijeku je u to vrijeme vladala anarhija. Znao sam da iza ubojstva Josipa Reihl Kira stoje Šušak i Šeks i namjeravao sam uhititi Šuška, no Tudman je sazvao VONS i smijenio me\', kazao je Boljkovac. . Pokojnog ministra obrane Gojka Šuška optužio je da je naredivao rušenje spomenika, cak i cvijeta u Jasenovcu, što je general kojem je to naredeno odbio uciniti. No, rekao je da nije uhitio Šuška jer bi u to vrijeme rušenje Šuška znacilo rušenje Tudmana. . Na pitan.je da usporedi Josipa Broza Tita i Franju Tudmana rekao je: . - Tudman je želio veliku Hrvatsku do Sarajeva zato je tamo imao Abdica, a Tito je ujedinio jugoslavenske narode bez obzira na vjeru, naciju i ekonomsku moc. Tudman je Jugoslaviju razorio. Ja ga u tome nisam podržavao, dapace svadali smo se oko toga. Za puštanje ratnog zlocinca Željka Ražnatovica Arkana oputužio je tadašnji državni vrh kojem je i sam pripadao. \'Državni vrh za to je dobio milijun maraka. Ne znam tko, ali znam da je u piitanju bio milijun. I Njemci su željeli Arkana jer je za njim bila raspisana medunarodna tjeralica, ali mi smo ga prodali. Miloševic se zalagao za njegovo oslobodenje. Mislim da je Šušak igrao znacajnu ulogu u tome. . Aco Vasiljevic (bivši šef KOS-a op.a.) rekao je u HAAgu da je Šušak bio njihov odlican suradnik\', kazao je Boljkovac i na kraju dodao da je manje poznata ali jednako skandalozna odluka o puštanju Šešelja donesena u vrhu hrvatske policije jer se htjelo izbjeci sukob i pod svaku cijenu održati mir. . . . HA HA HA HA HA HA

12.03.2011. u 21:13h kamocemo24 je napisao/la: . .........Hvala ti Franjo............!!.....ha ha ha ha ha ha ha ha . . . . copy..sa stranica suda... .!!!! Markovic: Milosevic i Tudjman su priznali dogovor o podjeli BiH ______________________________________________________________ Hahahahahaha......svjedočanstvo jugoslavena Markovića. Moraora da je prisustvovao svim tim sastancima pa vjerodostojan svjedok hahahahahahahahaa

. . .............Hvala ti Franjo............!!.....ha ha ha ha ha ha ha ha .........HA HA HA HA HA . .. Šušak i društvo Mladicu dali milijune maraka Cijeli rat, od 1992. nadalje, general Ratko Mladic sastajao se s hrvatskim generalima, dogovaraoao prekide vatre, isporuke oružja i nafte i zajednicku borbu protiv Bošnjaka. Dio dnevnika Ratka Mladica objavilo je Haaško tužiteljstvo kako bi ga koristilo kao dokaz protiv Jadranka Prlica, Slobodana Praljka i ostalih celnika Herceg-Bosne kojima se sudi u Haagu. Kako prenosi Jutarnji list, Mladic je u svom dnevniku ostavio bilješke sa susreta s Praljkom, Prlicem, Antom Rosom, Milivojem Petkovicem i drugima, vecinom u madarskom Pecuhu ili Njivicama u Crnoj Gori. Mladic se 1992. na jednom od sastanaka susreo i s hrvatskim ministrom financija Jozom Martinovicem koji je tu funkciju obavljao u Vladi Franje Gregurica od kolovoza 1992. Preko Joze Martinovica išlo je financiranje Herceg-Bosne i nakon što je u kolovozu 1992. iz Vlade prešao u Privrednu banku. Uz Gojka Šuška i Hrvoja Šarinica on je bio potpisnik racuna u Austriji i clan Upravnog odbora RH Alan preko kojeg je kupovano oružje. Financijski najteži sastanak bio je onaj od 8. srpnja 1993. s Milivojem Petkovicem u Njivicama, u vrijeme sukoba Hrvata i Bošnjaka. Petkovic je do kraja srpnja 1993. bio nacelnik Glavnog stožera HVO-a, a tada ga je zamijenio Praljak. Mladic je zabilježio da je u zamjenu za oružje i \"ucinjene usluge\" položeno 1,191.246 tadašnjih njemackih maraka te dvije cisterne dizela. Dogovoreno je da Hrvati 8,092.032 marke plate u roku od tjedan dana. Sav taj novac došao je, naravno, iz Hrvatske, jer se u to vrijeme HVO financiralo direktno iz Zagreba. Prvi sastanak koji je Haško tužiteljstvo izdvojilo je onaj od 5. listopada 1992., kad se Mladic u Pecuhu našao s delegacijom Hrvatske i Herceg-Bosne. Hrvatsku je tada predstavlja Slobodan Praljak koji je tada bio pomocnik ministra obrane Gojka Šuška. Praljak od Mladica traži da srpske snage prekinu granatirati Slavonski Brod. Hrvati iz Jajca Srbima ce dati struju, a oni ce im zauzvrat pustiti vodu. Praljak (ako je vjerovati dnevnickim bilješkama) predlaže Mladicu obustavu sukoba, javlja Jutarnji. Istodobno je Praljak Mladicu objasnio i da Hrvatima nije u interesu, rat ce prestati dogovorom Hrvata i Srba, a prava opasnost su Muslimani. \"Naš cilj je Banovina iz 1939., ako to ne postignemo, nastavljamo rat\", zapisao je Mladic Praljkove rijeci. On uvjerava Mladica da je sporazum Tudmana i Izetbegovica samo formalan, donesen na inzistiranje Amerikanaca, kako bi se dodvorili islamskom svijetu. Posljednja bilješka s tog susreta su Praljkove rijeci: \"Treba iseliti Hrvate iz Vojvodine.

Znači, ribniče, za tebe ni Hebrang, Tuđman ni Jurčević nisu dovoljno desni da bi ti za njih glasao. Jesu li za tebe možda i Jure i Boban bili previše lijevo orijentirani? Izgleda, ribniče, da ti nećeš imati za kog glasati sve dok se sam ne kandidiraš za predsjednika. Kumajelo, Josipović je u Hrvatskoj dobio 62 posto glasova. Ako su oni koji su za Josipovića četnici, znači li to da četnici čine 62 posto stanovništva Hrvatske?

Svi mi Hrvati znamo da ovaj kamočetnik (trenutno pod brojem 24) dobiva ciglice koje ovdje ljepi od ratnog zločinca i velikosrbina Save Štrbca. Pa što ustvari znamo o tom ratnom zločincu i njegovom Veritasu sa kojim blati Hrvatsku? + + ŠTO ZNAMO O RATNOM ZLOČINCU SAVI ŠTRBCU I NJEGOVOM VERITASU? \"Veritas\" su početkom 1993. godine, nakon prve hrvatske operacije za povrat okupiranoga teritorija na Maslenici, [fusnota 23. siječnja 1993.] u međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj, na njenom tada okupiranom i od Hrvata etnički očišćenom teritoriju u Kninu, osnovale pobunjeničke srpske vlasti. Od samoga osnutka na čelu \"Veritasa\" je Savo Štrbac, tadašnji tajnik vlade samoproglašene Republike Srpska Krajina (RSK). Za vrijeme SFRJ, Savo Štrbac je bio sudac Okružnoga suda u Zadru, poznat po svojoj bliskosti sa zapovjednicima JNA i suradnji s jugoslavenskom, komunističkom obavještajnom službom KOS. U prvim danima srpske pobune u Hrvatskoj, još 1990. godine, Savo Štrbac pridružuje se pobunjenim hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, a na samom početku velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku, u ljeto i jesen 1991. godine, Štrbac je član Ratnoga štaba hrvatske općine Benkovac. U neposrednoj blizini Štrpčevoga ratnog štaba, srpske pobunjeničke snage napale su 18. studenoga 1991. godine selo Škabrnja u zadarskom zaleđu i pobile 38 hrvatskih civila, mahom staraca. Dan poslije, kako pokazuju dokumenti \"RSK\" zaplijenjeni nakon Oluje, Savo Štrbac, bivši sudac i budući \"humanitarac\", na sastanku Ratnoga štaba nije imao što reći o tom zločinu. Istog dana kad je zasjedao Štab, srpska milicija ubila je sedam Hrvata u selu Nadin kraj Zadra. Prema zaplijenjenim dokumentima, tajnik Štrbac bio je u vladi \"RSK\" zadužen za \"raspodjelu ratnoga plijena\". Organizirano pljačkanje hrvatske imovine čiji su vlasnici ubijeni ili protjerani, nije dakle bilo popratni ratni eksces, već dio politike \"Vlade RSK\", dio njihovog ratnog plana. Tajnik Štrbac pripremao je dnevni red sjednica te vlade, vodio razmjene zarobljenika, a dodatni mu je zadatak bio \"registrirati srpsku opštinu Zadar\". Cijelo vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i okupacije njenog teritorija, sekretar Štrbac bio je zapravo siva eminencija pobunjeničke vlade u Kninu. Kao sugovornik zapadnih medija, više je puta iz Knina poručivao kako krajinski Srbi nikad neće priznati hrvatske granice. \" Ne dolazi u obzir da se RSK vrati u okvire hrvatske države. Naš je krajnji cilj unija sa Srbima u Bosni i Republici Srbiji\" rekao je za France Presse, 6. ožujka 1995. godine. U to vrijeme, njegova \"vlada\", baš kao ni srpske vlasti u BiH i Srbiji, ne priznaje niti jednu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN, koja se odnosila na rat na prostoru bivše Jugoslavije. Šef Veritasa Savo Štrbac pod istragom Tvrdnje Save Štrpca da je Stjepan Mesić pogodan kandidat za Haag otvorile su ponovnu istragu o glavnom opskrbljivaču haaškog tužiteljstva materijalima protiv Hrvata, koji ne posustaje u negativnoj propagandi hrvatskih političara i javnih osoba Savo Štrbac, osim što je tužitelj Hrvata u Haagu, on je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju OvčaraSavo Štrbac, osim što je tužitelj Hrvata u Haagu, on je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju OvčaraSavo Štrbac, voditelj “Veritasa”, skupio je sve glavne dokaze na osnovi kojih je Haag podigao sve optužnice protiv Hrvata. Uz to što je tužitelj Hrvata, Štrbac je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju Ovčara, koji se trenutačno vodi u Beogradu. Predsjednik “Veritasa” nedavno se javno obrušio i na predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića i optužio ga da bi i on trebao ići u Haag kao optuženik zbog toga što je srušio Jugoslaviju. Nakon tih izjava hrvatske su vlasti ponovo otvorile istragu o njegovu djelovanju u Hrvatskoj. Štrbac smatra da je Mesić odgovoran za rušenje bivše SFRJ koju na pravi način, po njemu, nije uspjela nadomjestiti ni jedna nastala država Štrbac je u Krajini 1991. postao načelnik za obavještajne poslove pri \'ratnom štabu teritorijalne obrane Benkovac\' jer je imao staž rezervnog oficira.Srpska vlada i radikalna emigracija obilato financiraju Veritas, koje Štrbac naziva donatorima, iako ne navodi tko su financijeri Kako doznaje Nacional, istraga je samo potvrdila da je riječ o sumnjivoj osobi, dvojbenog karaktera i motiva, koji ne preže da upotrijebi sva sredstva kako bi što više Hrvata završilo iza rešetaka. No, zbog straha od Haaškog suda i Carle Del Ponte, nitko se iz službenih hrvatskih organa ne usudi javno reći što zna o krajnje sumnjivom djelovanju Save Štrpca. Sa saznanjima o rezultatima istrage hrvatskih organa posjetili smo Štrpca u njegovu uredu u Beogradu. U razgovoru s njim uvjerili smo se da nema bitnih pomaka u odnosu na propagandnu retoriku lansiranu potkraj 80-ih iz okruženja Slobodana Miloševića. Savo Štrbac, “sekretar” samoproglašenih vlada pobunjenih Srba u Hrvatskoj, koje su u Kninu u prvoj polovici 90-ih vodili, najprije Đorđe Bjegović, zatim Borislav Mikelić, te u Haagu optuženi Milan Babić, napustio je Hrvatsku 1995. nakon “Oluje” i otišao u Beograd, kamo je preselio i svoj “Veritas”, glavnog opskrbljivača haaškog tužiteljstva materijalima za podizanje optužnica u Hrvatskoj. Sve je podredio nastojanju da dokaže kako je Domovinski rat u osnovi bio “zločinački pothvat”, što mu je na kraju, uspjelo ugraditi u haašku optužnicu protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Štrbac, kako nam je sam rekao, najveći napor i dalje ulaže u osporavanje činjenice da je rat u Hrvatskoj bio logičan i neizbježan odgovor službenog Zagreba na agresivnu politiku glavnog haaškog optuženika Slobodana Miloševića, koji je početkom 90-ih započeo projekt stvaranja Velike Srbije. I pred Nacionalovim novinarima Štrbac nije krio da bi u Haag rado pospremio i predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića, jer ga i dalje smatra “odgovornim za rušenje bivše SFRJ, koju na pravi način nije uspjela nadomjestiti ni jedna od poslije nastalih država.” Miloševiću ne želi presuđivati, “jer je proces pred Haaškim sudom još u tijeku”, a ne može previdjeti ni to da mu je upravo Milošević sredinom 90-ih pružio gostoprimstvo kad se povlačio iz Knina. Istraga hrvatskih organa pokazuje da srpska vlada i radikalni dio srpske emigracije obilato financiraju Veritas, što Štrbac u razgovoru eufemistički naziva “donacijama”, ne želeći nam precizno odgovoriti tko su ti “donatori”. Tko financira Štrpca, vidljivo je i po tome što je “Veritas” danas smješten u jednoj od zgrada srpske vlade u Dečanskoj ulici 8 u središtu Beograda, blizu poznatog hotela “Moskva” i Terazija. Nedaleko je i zgrada Skupštine Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Na Štrpčevoj listi pozitivnih likova u politici, kako je sam potvrdio, još nema Milorada Pupovca: “Pupovac ne može predstavljati Srbe u Hrvatskoj. To sam u javnom duelu na RTS-u otvoreno rekao i Pupovcu, jer većina Srba iz Hrvatske više ne živi ondje, nego je morala otići.” Ništa povoljnije nisu bile ni njegove ocjene o Žarku Puhovskom, predsjedniku Hrvatskog helsinškog odbora: “Ni Puhovski nije autentični predstavnik nevladina sektora u Hrvatskoj kad je riječ o Srbima. To može biti samo ‘Veritas’, koji ozbiljno istražuje njihova stradanja u ratu.” Unatoč svim pozitivnim ocjenama iz međunarodnog nevladina sektora Hrvatskom helsinškom odboru, Štrbac njegov rad i dalje smatra nevjerodostojnim. Ni to što su prema toj udruzi vrlo sumnjičave snage desnog političkog opredjeljenja u Hrvatskoj Štrpcu ništa ne znači. Štrbac, koji je do kraja listopada 1990. bio sudac Okružnog suda u Zadru, gdje je radio na kaznenim pitanjima, te je, po prirodi posla, presuđivao i ljudima optuženim zbog nacionalizma ili izvrgavanja poruzi državnih simbola, poput Titove slike, državnog grba ili zastave, sa svojom udrugom pretencioznog naziva “Veritas”, što na latinskom znači istina, u studenom 1994. postao je jedan od glavnih suradnika haaškog tužiteljstva. Štrbac je rođen 1949. u Benkovcu, Pravni je fakultet završio u Zagrebu i gotovo cijeli život proveo u Hrvatskoj, a danas živi i radi u Beogradu. Postao je suradnik istražnog tima 2 haaškog tužiteljstva, koji se bavi isključivo istragama zločina nad Srbima. Kao čovjek koji ima državljanstvo Srbije i Crne Gore, ali i Bosne i Hercegovine, gdje je u Banjoj Luci osnovao područni ured “Veritasa”, od samoga svog pojavljivanja na političkoj sceni obnašao je istodobno više dužnosti. U isto je vrijeme bio i “sekretar vlade” u Kninu, i predsjednik kninske komisije za razmjenu, a od 1993. postao je i voditelj nevladine udruge “Veritas” ulazeći tako i u nevladin sektor. Sve je te dužnosti preuzeo nakon što je potkraj 1990. zatražio razrješenje s dužnosti suca i prešao u odvjetnike otvarajući ured u Korenici, tvrdeći da ga zanimaju isključivo humanitarna pitanja. Od početka Domovinskog rada u Hrvatskoj počeo je prikupljati dokumentaciju o zločinima nad Srbima, što se pretvorilo u predani rad na kompromitaciji hrvatske politike neovisno o tome tko je na vlasti. Ostalo je nepoznato javnosti da je nakon prelaska na okupirano područje postao i načelnik za obavještajne poslove pri “Ratnom štabu teritorijalne obrane općine Benkovac”, jer je iza sebe imao staž rezervnog oficira, obavještajca s činom kapetana JNA. Hrvatski su organi otkrili i rekonstruirali i njegovo djelovanje za vrijeme rata. U dokumentu piše: ”Štrpčev je angažman otkriven na osnovi uvida u njegove osobne bilješke iz ratnog razdoblja. Tako je 9. svibnja 1991. ‘komandant štaba TO Benkovac’ Zoran Lakić pozvao Štrpca da se angažira u tamošnjoj TO, a 4. listopada 1991. sudjeluje u formiranju ‘ratnog štaba Benkovac’. Već 5. listopada iste godine sudjeluje na njegovom zasjedanju kao zamjenik zapovjednika, dok je dan kasnije imenovan za ‘predsjednika ratnog vojnog suda’. Već 7. listopada iste godine sudjeluje i na sjednici ‘ratnog štaba općine Benkovac kao predstavnik štaba TO’, a dvije godine poslije, 29. siječnja 1993., stavlja u funkciju policiju, vojne sudove i tužilaštvo, te radi u štabu na koordiniranju raznih aktivnosti u civilnom sektoru općine. Nešto kasnije postaje član, a ubrzo i predsjednik komisije za razmjenu ratnih zarobljenika čiji je rad u to vrijeme koordinirao načelnik sigurnosti pri zapovjedništvu Kninskog korpusa Zdravko Tolimir.” Ukratko, iako Štrbac uvjerava javnost da je sve njegovo dosadašnje djelovanje bilo isključivo humanitarno, nerijetko mašući i zahvalnicama iz Haaga, očito je da je bio uključen i u sumnjive vojne aktivnosti i sudjelovao u kreiranju političke podrške pobunjenim Srbima u Hrvatskoj. Samo pokretanje “Veritasa” proizišlo je iz tadašnje nemoći srpske politike da uvjeri međunarodnu javnost u opravdanost svoje politike. Štrbac je osnovao “Veritas” 1993. neposredno nakon akcija Maslenica i Medački džep. Kako sam često ističe, “tada je skoro poludio zbog izvještavanja o ratu u Hrvatskoj kako na HTV-u, tako i u izvještajima velikih svjetskih televizijskim kompanija do kojih su se veoma teško pribijale informacije iz Knina. Tada su mi predstavnici međunarodne zajednice savjetovali da osnujem nevladinu organizaciju koja bi bila ozbiljnije shvaćena u međunarodnoj javnosti.” Tako je, prema njegovim vlastitim riječima, sve ono što nije moglo ići preko “vladinih” institucija nepriznate države počeo raditi preko “Veritasa” kao nevladine udruge preko koje je počeo plasirati sve ono što je i sam radio u “vladi”. Štrbac je u to vrijeme uspostavio dobre odnose sa šeficom civilne uprave UNPROFOR-a u Kninu Heather Felsinger, a uspješno je surađivao i s predstavnicom Helsinki Watcha Ivonom Nižić, koja je od njega u svibnju 1993. preuzela niz diskutabilnih podataka o stradanjima Srba na kninskom području. Primjerice, s njegova popisa više od 2000 poginulih srpskih civila nedvojbeno je utvrđeno da je 67 osoba živo, a za 31 je utvrđeno da su život izgubile izvan ratnih sukoba. Jedan od karakterističnih događaja vezanih za Štrpčeve aktivnosti iz tog razdoblja bio je vezan za slučaj iz lipnja 1994. Tada je Štrbac izvijestio članove Međunarodne komisije da se na otoku Oboljanu kod Šibenika nalazi koncentracijski logor u kojem je zatočeno oko 500 Srba. A u to su vrijeme na otoku Oboljanu bile izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, većinom Bošnjaci, što je i utvrdio Međunarodni Crveni križ i komisija UN-a. Ništa manje nije bio indikativan sudski postupak protiv Mihajla Hrastova kojeg je optužnica teretila za ubojstvo 14 zarobljenih rezervista JNA na koranskom mostu. Upravo se Štrbac bio potrudio osigurati novac svjedoku optužbe Svetozaru Šarcu za troškove puta u Karlovac, gdje ovaj, međutim, u Mihajlu Hrastovu, kojeg je osobno poznavao, nije prepoznao ubojicu s koranskog mosta. Još nije rasvijetljena ni uloga Save Štrpca u pogibiji zatočenog Josipa Marinovića sredinom 1992. Štrbac je tada zajedno s odvjetnikom Radomirom Kužetom iz kninskog zatvora izveo pretučenog Marinovića da bi ga 10 kilometara dalje ostavili na cesti da se sam snalazi. Marinović je nekoliko dana poslije pronađen mrtav uz neku ogradu. U svakom slučaju, prema rezultatima hrvatske istrage, Štrpcu nisu bila nepoznata zlostavljanja u kninskom zatvoru na koja se nikada nije ni osvrnuo. Nakon svih dosadašnjih aktivnosti, nije isključeno da se Štrbac uskoro otvoreno i aktivno prebaci u pravi politički sektor. Izvjesno je da spada među zastupnike teze da plan Z-4, koji je uoči “Oluje” 1995. odbio prihvatiti Mile Martić, nije mrtav. Po njemu, “njega su tada prihvatili EU, UN, SAD i Rusija, pa ga sada samo treba reaktivirati.” U svakom slučaju, čini se da će se Štrbac danas pokušati vratiti u Hrvatsku preko politike te biti nositelj ideje već zaboravljenog plana Z-4 koji želi provesti u djelo i nedavno osnovana tzv. “Vlada Republike Srpske Krajine u izbjeglištvu”. Dio podataka koje je dosad ponudio Međunarodnom kaznenom sudu Savo Štrbac i njegov “Veritas”, predočavajući svoje popise poginulih, pokazao se netočnim. Nakon što je bilo otkriveno da su neke od osoba iz optužnice protiv Ante Gotovine žive, i sam je Štrbac o tome izvijestio Carlu Del Ponte. Među imenima ubijenih pojavila su se i imena dviju živih žena, Bosiljke i Mirjane Berić, pa je i sam Štrbac odlučio tim povodom pisati glavnoj tužiteljici Carli Del Ponte. Žurno je reagirao izvijestivši je da je učinila “dvije velike greške”, ali je njihova imena brzo nadomjestio dvama novim ? Miloša Ćosića i Jandrije Šare, obojice podrijetlom iz općine Knin.

.. . ...MUCI i UCI.......dotepla sirotinjo...!! . ......krivousti zlocinac i titov miljenik je svjesno žrtvovao vukovar po naputku genšera koji mu prije vukovarske tragedije, a na njegove žalopojke odgovorio da u hrvatskoj nije postignuta \"kvota krvi\" da bi se zapadnjacki zlocinci zainteresirali, ... krivousti zlocinac nije davao niti obavještajne podatke braniteljima vukovara, nego ih je zavlacio pricama i cekao da iskrvare, . . .. kad je vidio da je dedakovic spasio glavu zatocio ga je i dao manolicu da ga veže za radijator i batina, ... prognanike je raspršio po cijeloj hrvatskoj da se ne bi organizirali i uvalio im placipizdu vlaisavljevicku da im maže i oci lije lažne krokodilske suze ... dio branitelja je \"zaposlio\" u državnoj mafiji kod petraca, .. .

. .............Svi mi Hrvati znamo...................HA HA HA HA HA HA ... . . .govor SRANJE mmmmmm,kkkkkkk,ggggggg pucanstvo mmmmm gggggg sta mu niste neku antenu ugradili,imao je smetnje na relaciji mozak-usta mmmmkkkkkggggggggggnnnnn . .

Umjesto lazi da je Tudjman djelio BiH ovo su cinjenice: \"Činjenica je da su Hrvati u BiH glasovali na referendumu ZA samostalnost BiH zahvaljujući predsjedniku Tuđmanu i Gojku Šušku. Činjenica je da je Hrvatska među prvima priznala BiH, možda satat dva iza SAD-a. Činjenica je da je Hrvatska prva otvorila veleposlanstvo u još blokiranom Sarajevu i da je to veleposlanstvo otvorio sam predsjednik Tuđman kao prvi strani predsjednik u službenom posjetu BiH. Građani Sarajeva su ga s oduševljenjem pozrdavljali dok je šetao gradom. Snimila je to i sarajevska televizija, bila je \"probijena blokada Sarajeva\". Zar i tamo postoji cenzura pa današnjim naraštajima ne pokazuju oduševljenje raje predsjednikom Tuđmanom. Činjenica je da je Hrvatska primila najveći broj izbjeglica (iz BiH pored svojih iz Hrvatske) u svijetu po glavi stanovnika. Činjenica je da se je u Hrvatskoj organiziralo školstvo za Muslimansku djecu iz BiH. Činjenica je da se u Hrvatskoj osnovale i uvježbavale neke oružane postrojbe A BiH, Činjenica je da je ta A BiH naoružavana uz pomoć Hrvatske ili preko Hrvatske. Činjenica je da su se ranjenici Muslimani liječili u hrvatskim bolnicama, čak i u vrijeme Muslimansko-hrvatskog sukoba. Činjenica je da je Hrvatska slala humanitranu pomoć u BiH čak i u vrijeme dok su muđahedini radili pokolje nad Hrvatima, Činjenica je da je Tuđman dva puta odbio Izetbegovićevu ponudu da se zap. Hercegovina izdvoji iz BiH (svjedci H.Silajđić i M.Granić). Činjenica je da su Hrvati prvi pružili otpor srpskoj agresiji, bili su naoružani iz Hrvatske, dok su neki naivno/zlonamjerno govorili \"to nije naš rat\", Činjenica je da su nakon Splitskog sporazuma hrvatske snage oslobodile cijelu zap. Hercegovinu, Činjenica je da su hrvatske snage nakon Oluje spriječile još jedan genocid nad Muslimanima u Bihaću. Činjenica je da su neki državljani RH u tom oslobađanju BiH poginuli, a neki postali invalidi, Činjenica je da je Hrvatska nakon Oluje naoružala 5. korpus A BiH i nahranila izgladnjele ljude u Bihačkoj krajini, Čnjenica je da su hrvatske snage na čelu s generalom Gotovinom sudjelovale u oslobađanju okupiranih područja BiH do 20-tak km od B.LUke i tako završile rat Ima još puno činjenica koje tu nisu navedene, zbog kojih bi vlast u BiH, da je poštena i iskrena, ustanovila praznik DAN BiH-ZAHVALNOSTI HRVATSKOJ.

. ...........Svi mi Hrvati znamo...................HA HA HA HA HA HA ... . ..pogledao sam na Google Tudmanovu biografiju . .Tamo samo piše da je završio Višu vojnu akademiju 1955-1957,a o tako važnoj svari, doktoratu ni rijeci... . Baš sam see razocarao ,pa on u stvari nema titulu doktora. - Znaci lagao je,zato i ima takve sljedbenuke - ------------------------------.Tko laže taj i krade----------------------------------- .

. . ............Umjesto lazi da je Tudjman djelio BiH ovo su cinjenice:.....ha ha ha ha ha . ..SLOBODAN MILOŠEVIC i Franjo Tudman su mi osobno potvrdili da su na sastanku u Karadordevu u ožujku 1991. dogovorili podjelu BiH izmedu Srbijeje i Hrvatske, izjavio je u cetvrtak Ante Markovic kao svjedok optužbe na sudenju Miloševicu pred Haškim sudom (ICTY). \"Imao sam informaciju o tome o cemu se razgovaralo u Karadordevu. Miloševic i Tudman dogovorili su da izvrše podjelu BiH izmedu Srbije i Hrvatske a dogovorili su moju smjenu jer sam im smetao\", rekao je Markovic, posljednji predsjednik vlade bivše SFRJ. Rekao je da se nakon toga sastao s Miloševicem, tada predsjednikom Srbije, u Beogradu i pokojnim hrvatskim predsjednikom Tudmanom u Zagrebu, i da im je otvoreno kazao da zna za njihov dogovor. \"Jedan i drugi su mi potvrdili da su se dogovorili oko podjele BiH. Miloševic je priznao odmah dok je Tudmanu trebalo nešto više vremena\", rekao je Markovic odgovarajuci na pitanja glavnog tužitelja Geoffreya Nicea. I pokojni hrvatski predsjednik i optuženi Miloševic, po njegovim su rijecima smatrali da je BiH umjetna tvorevina a Bošnjaci izmišljena nacija jer se po Tudmanu radilo o \"islamiziranim katolicima\" a po Miloševicu \"islamiziranim pravoslavcima\". Takoder su smatrali da podjela BiH nece izazvati rat, jer su u toj zemlji u vecini Srbi i Hrvati a za Bošnjake su predvidjeli enklavu. Ocekivali su podršku Europe jer ona ne želi muslimansku državu, a Tudman mu je rekao da ce se povijest ponoviti i \"Bosna šaptom pasti\", rekao je svjedok. Markovic je rekao da je obojicu celnika upozorio kako ce to dovesti do rata, žrtava, izbjeglica i \"palestinizacije\" BiH i da ce biti \"krvi do koljena\" te najavio da ce se boriti protiv toga. Sa svojim je saznanjima nešto kasnije upoznao i pokojnog bošnjackog celnika Aliju Izetbegovica, koji mu je stavio na raspolaganje snimke presretnutih razgovora Miloševica i Radovana Karadžica o naoružavanju bosanskih Srba preko JNA, u okviru tzv. plana RAM. Markovic je te cinjenice iznio na vladi ali je slovenski admiral Stane Brovet tvrdio da JNA nema ništa s tim, rekao je. U sudnici je emitirana jedna od tih snimaka na kojima je svjedok prepoznao glasove Miloševica i Karadžica. Miloševic u lipnju 91. nareduje Karadžicu da \"mobilizira banjalucku grupaciju\" i krene na Kupres, te se javi generalu JNA Uzelcu za oružje i helikoptere. Ante Markovic, koji je bio predsjednik vlade SFRJ od ožujka 1989. do ostavke u prosincu 1991., rekao je da u haškoj sudnici po prvi put nakon 12 godina iznosi svoja stajališta o tim zbivanjima. Govorio je o formiranju svoje vlade, programu stabilizacije i ekonomskih i politickih reformi koje su vodile uvodenju višestranackog sustava. Objasnio je protivljenje Miloševica i Srbije tim reformama koje su brzo dale uspjeha, inflacija je svedena na nulu, devizne rezerve su porasle na 11 milijardi dolara, vanjski dug je smanjen s 21 na 12 milijardi dolara. Miloševic je konstantno opstruirao vladu i reforme, rekao je Markovic, navodeci primjer masovnog povecanja placa u Srbiji, upada Narodne banke Srbije u platni sustav kada je \"opljackano\" 2,5 milijarde dolara. Markovic je govorio i o sudbini Ivana Stambolica, koji je nestao 1999. nakon što je njemu u telefonskom razgovoru rekao da se mora politicki reaktivirati nakon bombardiranja NATO-a. Markovic nastavlja svjedociti na sudenju Miloševicu. . .

Hvala ti Franjo za državu Hrvatsku. Evo kako završili izdajice: ♪♫♪♫ TRAKTORIJADA ♪♫♪♫ Što se ono iz Krajine kreće ; Da l\' su zvijeri ili ljudske glave ? Na leđa su uprtili vreće - To su Srbi, djeca Svetog Savee ! :-) Ljuti vuci čuju se sa brda , Crna vrana sa krilima mlati , Obletava iznad srpskog krda ; \"Bjež \'mo ,braćo - dolaze Hrvati !\" Trče Srbi, k\'o šepava kuja, Svud je metež, panika i vika. Odnijela ih hrvatska Oluja, Bježi Rade i s njim deda Zika. Četir\' ljeta lagali su Srbi Četir\' ljeta radili su sranje Svaki pali motor i traktorče Za Beograd - prepali se Franje !

. . ......NIJE MI JASNO.....TKO NAKON OVOG MOZE PJEVATI:::.....I VESELITI SE...!!. ...nepotrebno je spomenuti....VELICATI IZDAJICU.........to samo moze netko...tko MRZI HRVATSKU....!!! . .Vukovar, žrtva Tudmanova licemjerja Dogovor u ožujku 1991. presudno je utjecao na cijeli tok rata u Hrvatskoj. U njemumu se skriva politicki odgovor na pitanje zašto se Tudman punih pet godina ponašao kao teški strašljivac, koji je – na dužnosti predsjednika i vrhovnoga komandanta – sprecavao formiranje vojske i primjenu plana obrane. Zbivanja u Hrvatskoj za njega su bila periferna epizoda u odnosu na dezintegralisticku “epopeju” koja ce uslijediti u Bosni. Ginu ljudi, padaju sela i gradovi, ali sve ce se to ispraviti kad u Bosni proradi srpsko-hrvatska koalicija. . Osim toga – kako je uocio i Markovic – Tudman je velicinom žrtve kupovao politicke bodove u inozemstvu, i nije mu odgovarala bilo kakva jaca demonstracija hrvatske obrambene sposobnosti. Na bombardiranju Dubrovnika i Vukovara stjecao je politicke simpatije koje su na kraju kulminirale priznanjem. . Kao licemjer bez premca, Tudman je plakao nad Vukovarom i u isto vrijeme sprecavao njegovo vojno oslobadanje. Hrvatske prethodnice došle su u listopadu 1991. do Marinaca i mogle su se vec dovikivati sa snagama u gradu, ali Tudman je umjesto ocekivane naredbe “Završite operaciju i udite u Vukovar!”, izdao naredbu koja je sudionike proboja dovela na rub apatije: “Povlacite se!” Tudmanov pakt s Miloševicem Hrvatsku vojsku zamijenio je nekakav humanitarni konvoj, Srbi su se konsolidirali, Vukovar je ubrzo pao a Tudman i njegova vlada demokratskog jedinstva promatrali bez rijeci kako se nad Hrvatima na Ovcari provodi genocid, racunajuci da ce priznanje hrvatske nezavisnosti sve te cinjenice potisnuti u kolektivni zaborav. . One se, medutim, poput kletve periodicki vracaju u kolektivno sjecanje i provociraju pitanja o svrsishodnosti jedne dramaticne politike uzmaka. Bi li Hrvatsku priznali i da Vukovar nije pao? Vrlo vjerojatno. . Politicko priznanje manje je cin milosti, a više proizvod potvrdene sposobnosti za opstanak. Da se Hrvatska nije obranila u mjeri u kojoj je to ucinila unatoc Tudmanu, priznanje ne bi dobila nikada. Kao ziheraš fasciniran Miloševicem, Tudman je, medutim – u stilu zagorskoga Kutuzova – zakljucio da je beskrajno žrtvovanje ljudi i gradova najkomotniji put prema njegovome historijskome trijumfu. . Svoju obitelj i svoju klijentelu financijski je zbrinuo za vijeke vjekova, zabarikadirao se na Pantovcaku i dalekovidno pustio druge da na terenu padaju za njegove ciljeve. . U Markovicevim dvjema tvrdnjama – da je Tudman s Miloševicem dogovorio podjelu Bosne, i da su mu politicki odgovarali napadi na Dubrovnik i Vukovar – sublimirana je cijela jedna psihologija kvaziobrane koju je nacija preko hadezeovske propagande prinudno usvajala kao velicanstveni proizvod Tudmanove genijalnosti, analogno Titovu rušenju mosta na Neretvi. . U tom kontekstu jasno je da je bilo kakav pakt s Miloševicem mogla 1991. godine sklopiti samo osoba koja pati od sindroma moralne oligofrenije (moral insanity*). Teoriju da je Tudman 1991. “spasio Hrvatsku” paktirajuci s Miloševicem na racun Bosne, i da se o tome paktiranju danas mora šutjeti iz viših nacionalnih razloga, razvijaju isti nacionalni profili koji tvrde da je Pavelic 1941. “spasio Hrvatsku” uvodeci je u savez s Hitlerom. Prema takvim shvacanjima, za Hrvatsku u prijelomnim trenucima nema drugoga puta osim kaskanja za fašistickim ideologijama. . Sastanak u Karadordevu Tudman je doista doživio kao spasonosnu avanturu. Impresioniran Miloševicevim ubilackim instinktima, pokušavao se ubrzano pozicionirati kao njegov dugorocni saveznik, vjerujuci da ce se time – uz taktiku neodupiranja – ograniciti intenzitet agresije Srba i JNA na Hrvatsku. Miloševic je Tudmanovu benevolentnost eksploatirao na svoj tipicno cinican nacin: bez obzira na dogovor o suradnji u Bosni, u Hrvatskoj je proizveo pustoš. .. Tudmanovci-15.000 izdanih vukovaraca nece pasti u zaborav! .

Kumajelo, nemoj tako đonom na ribnika. On misli da piše poeziju a ti njemu da je to spam :).

O PODJELI BiH Činjenica je da je BiH podjeljena i to na dva dijela. Jedan se zove \"republika srpska\", drugi se zove \"federacija BiH\". U prvom stoluju Srbi a Hrvata ima samo u promilima. U drugom stoluju Muslimani koji Hrvatee obespravljuju, getoiziraju, majoriziraju, ponižavažu i svode na nacionalnu manjinu. Dakle, BiH je praktički podjeljena između Srba i Muslimana, što i ne treba čuditi ako se zna da su se Milošević i Izetbegović sastali 22. siječnja 1991. u Beogradu, pa se onda nakon toga 2. kolovoza 1991. između Srba i Muslimana potpisao takozvani \"historijski sporazum\", zatim su tu dva dokumenta iz rujna 1993. prvi kojeg su potpisali Alija Izetbegović, Radovan Karadžić, Slobodan Milošević i Momir Bulatović o tome da \"dve republike imaju pravo izlaza na more\", a sve je finalizirano sporazumom Izetbegović-Krajišnik od 16. rujna 1993. kad je Izetbegović dopustio i ozakonio srpsku paradržavu na tlu BiH. A Mesić nešto govori o Tuđmanu, i to istom onom Tuđmanu koji je bio ne čelu hrvatskog naroda koji je jedini u prvom valu srpske agresije na BiH u travnju 1992. godine branio BiH, i istom onom narodu i onoj vojsci koja je zaustavila pokolj u Bihaću i oslobodila najveći dio BiH.

Nakon Tuđmana hrvatskom politikom upravljaju inozemne obavještajne službe. Po smrti predsjednika Tuđmana sve moguće strane službe otpočele su operacije kojima je cilj bio dovesti na bitna mjesta ljude sklone \'suradnji\'. Na čelu svih njih bile su SAD i Velika Britanija.. Ovaj dvojac ili ako ih obično zovu \'dva brata\' ozbiljno su prionuli poslu ... U to vrijeme američki veleposlanik u Hrvatskoj bio je William Montgomery. Sjedinjenim Američkim Državama zadaća izabiranja među hrvatskim političarima, u potrazi za najboljim kandidatom tj onim koji im ne će praviti poteškoće prevelikom samostalnošću, nije bio osobit problem. Montgomery je početkom 2000 imao susrete s osam ljudi iz samog vrha HDZ-a (Valentić, Granić, Hebrang, Sanader te još četvoricom) i postavio im sasvim jasna pitanja: Jeste li spremni udaljiti se od hrvatske dijaspore? Jeste li spremni napustiti Hrvate u Bosni? Jeste li spremni koalirati sa strankom hrvatskih Srba? Na ova pitanja gotovo svi su ispitanici odgovarali niječno. Nikica Valentić je, sjeća se jedan suvremenik, rekao veleposlaniku Montgomeryju \'da mu ne pada na pamet visjeti naglavačke sa svjetiljke na Jelačićevom trgu\' što je ovaj doživio kao dobru šalu. Od svih \'anketiranih\' političara samo se jedan jedini složio sa svim pitanjima-sugestijama................ Sanader. Nakon ovoga, potpora američke politike i službi Ivi Sanaderu do samih stranačkih izbora postala je neupitna i svakodnevna. Poplava SMS poruka pred same izbore je prema riječima upućenih također koordinirana američkim sredstvima komunikacija. U predvečerje izbora Sanader je s Božom Biškupićem bio u posjetu tzv ne-vladinoj organizaciji International Republican Institute (za kojeg čak i na Wikipediji piše da ga financira američka vlada!) kada je dobio konačni \'briefing\' glede neposredne budućnosti. U mandatu ove institucije je \'interpretacija slobode u svijetu\' a što se pod time misli možda najbolje govore hrvatska stvarnost u kojoj ovaj isti Biškupić, ali sada s položaja ministra, novcem hrvatskih poreznih obveznika tiska velikosrpsku promidžbu. Kad se dođe do ovakvih informacija postaje jasno gotovo sve što se u Hrvatskoj dogodilo u proteklom desetljeću. Cjelokupna politika HDZ-a tj. Ive Sanadera svodi se na klijentelizam najvišeg ranga: radi što se od tebe očekuje i dobit ćeš sve što želiš. Što se od njega očekivalo Sanader je odlično pokazao. Uključivanje Srba u hrvatsku politiku bez obzira na što je tko od njih radio 1990-1995 i najnovije; stvaranje vijeća srpskih općina u Slavoniji, sve je to izravna posljedica Sanaderova dogovora s Montgomerryjem i američke potpore bez obzira na sve. To onda objašnjava i Sanaderovu beskrajnu nadutost i sigurnost jer je znao da dok Washington bude zadovoljan, sva njegova taština imat će prostora za bujanje. Na kraju, nemajući mjere zaglavio je ne snalazeći se više u tome kojeg služiti cara. Je li u pitanju Hypo banka i ogroman tajni račun na koji su naišle obavještajne služne Njemačke (za kojeg se pokazalo da je Sanaderov) u istragama puteva novca kojim se financiraju teroristi ili je pak Njemačkoj dojadilo raditi s čovjekom koji se nije mogao odlučiti sjedi li mu gazda u Berlinu ili u Washingtonu tek poznato je: Sanader je nestao po nalogu Angele Merkel. Nema dakle dvojbe u jednome: svi tajanstveni obrati HDZ-ove politike posljedica su Sanaderova častohleplja i apsolutnog nedostatka bilo kakvih moralnih vrijednosti koji su došli do izražaja kroz provođenje stranih interesa. Sanader je zapravo bio američki čovjek poput srednjeameričkih generala, guatemalskih pukovnika i slične faune koja je i danas neizbježni dio američke vanjske politike i diplomacije. Hrvati u BiH i Hrvati u svijetu svi su oni pali kao žrtve američkih interesa na Balkanu. Sjećamo li se svi večeri nakon izbora kad se 2003 HDZ varaćao na vlast i kad smo naivno očekivali kako postoji barem mala mogućnost za savez između HDZ-a i HSP-a? Kakve li neopisive naivnosti... Oni koji misle kako je cijelo prvo desetljeće XXI stoljeća prošlo u ozračju posve nehrvatske politike koju je provodila vlada, i više su nego u pravu. Manjak vjerodostojnosti i potpuni manjak logike u provođenju politika, čiji su okvir navedena Montgomerryjeva pitanja, nadoknađivao se viškom prijeteće drskosti Ive Sanadera. I još kratka obavijest o Stipi Mesiću: Šest mjeseci pred predsjedničke izbore u Zagrebu se usidrila američka ne vladina organizacija National Endowment for Democracy (kontrolirana i financirana po Sorosu). Šest mjeseci radilo se na manipulaciji izborima i to na sličan način kao i u slučaju izbora predsjednika HDZ-a. Jedina razlika bila je u pitanju koje se postavljalo mogućim \'američkim\' kandidatima a koje je glasilo: \"Jeste li se spremni javno odreći politike Franje Tuđmana\"? U ovom je obliku postavljeno Mati Graniću koji je odgovorio niječno. Nakon Vesne Pusić s kojom je NED počeo akciju (no koja se pokazala previše odbojna velikoj većini javnosti) do Mate Granića koji nije bio voljan \'surađivati\' NED je konačno, mjesec dana pred same izbore, počeo akciju u korist Stjepana Mesića. Sve nakon toga je povijest. 02.02.2011. u 04:35h ribnik je napisao/la: Kakva glupost kriviti Tuđmana za slanje hrvatskih generala u Haag. Takvo nešto samo glupani i neznalice mogu tvrditi. Situaciju treba promatrati van tog uskogrudnog kvadrata. Kao prvo, Tuđman je pokazao i dokazao svoju ljubav prema Hrvatskoj. Zar bi jedan poput njega, koji je živio i disao za Hrvatsku, slao generale koji su branili Hrvatsku u Haag? Kao drugo, i u tom grmu leži zec, Tuđman je stalno bio pod pritiskom Međunarodne Zajednice, točnije......Velike Britanije i Francuske......koje nisu bile naklonjena Hrvatskoj. Dapače, oni su radili sve da Tuđmana spriječe u ostvarivanju sna hrvatskog naroda....... u uspostavi Hrvatske države. To što se Tuđmanu zamjera da je bio supotpisnik ICTY treba shvatiti činjenicom da je Tuđman morao pokazivati kako radi sve u skladu sa međunarodnim pravilima, jer pritisak na njega je bio sveobuhvatan. Pa i tukcu bi trebalo biti jasno sa kolikom naklonošću su Velika Britanija i Francuska bile sklone prema Miloševiću. Dale su mu sve na pladnju da pokori Hrvatsku, uključujući i sramoti embargo na oružje kako bi Hrvati ostali goloruki. Tuđman se je borio na dva fronta,,,,, protiv velikosrpske agresije u Hrvatskoj i protiv Međunarodne Zajednice. Uspio je pobjediti oboje, ali nažalost ova druga fronta ......pokvarena Međunarodna Zajednica...... još uvijek djeluje i u miru želi postići ono što se nije postiglo ratom. Zahvaljujući beskičmenjacima koji danas vode Hrvatsku, u toj novoj fronti leži velika opasnost za Hrvatsku. SLAVA PRVOM PREDSJEDNIKU DEMOKRATSKE DRŽAVE HRVATSKE ..... FRANJI TUĐMANU!!!!!!!!!!!!!!!!