U posljednja dva dana, iz Europskog parlament čak dvije ohrabrujuće
poruke! Ona prva, namijenjena primarno europskoj javnosti, govori da
učlanjenje Hrvatske u Uniju neće predstavljati nikakav financijski
teret za zemlje članice i njene porezne obveznike. Ako su Rumunjska i
Bugarska priključenjem Uniji snizile njen prosječni BDP po stanovniku
za pet posto, Hrvatska će kao manja, ali bogatija, europski prosjek
oboriti za samo 0,6 posto.
Druga je poruka, da bi Europski parlament mogao dati svoj pristanak na
članstvo Hrvatske u EU 2009. godine. Domaća javnost već je
“preparirana” tom godinom kao godinom mogućeg
ulaska u EU, pa rezolucija Europskog parlamenta pomaže u prvom redu
hrvatskom državnom vodstvu i premijeru koji je najavljivao da bi
Hrvatska mogla sudjelovati u europskim parlamentarnim izborima 2009.
Iako se zaboravlja da ratifikacija ugovora o ulasku Hrvatske u EU može
potrajati godinu i pol, rezolucija Europskog prlamenta nova je doza
ohrabrenja kojom će profitirati u prvom redu vladajuća struktura. Ekipa
što je sve karte bacila na približavanje EU i koja je
proeuropsku politiku doista vodila “bez fige u
džepu”, bila je ranjiva na svaki neuspjeh u Bruxellesu. Kad
su Slovenci uspjeli izbaciti arbitražu oko graničnog spora iz službenog
dokumenta, Sanader se morao potruditi da bi neutralizirao
moguću štetu na domaćem terenu i javnosti objasnio kako
Europski parlament nije presudna adresa za odluku o arbitraži.
Injekcija ohrabrenja nije međutim nikakav razlog za euforiju, jer nakon
skoro godinu i pol pregovaračkog iskustva, jasno je da se ni bitka za
članstvo ne dobiva u Strasbourgu. Pitanje je međutim i s kim bi
vladajući tu eventualnu euforiju mogli podijeliti. Iako okupljena u
Savezu za Europu, opozicija teško da se može iskreno
veseliti vijestima što idu prvenstveno na konto vladajućih.
Javnost je pak u pogledu europskih tema indiferentna. Proeuropska
politika vladajuće ekipe i parlamentarnih stranaka nije se uhvatila u
građanstvu. To, međutim, kao da više intrigira
ljude u Bruxellesu nego vlast na Markovom trgu.
Tek svaki peti građanin nada se da bi mu ulazak Hrvatske u EU mogao
donijeti povećanje prihoda. Svaki treći međutim drži da će se povećati
nezaposlenost, a da će radna mjesta biti još nesigurnija
nego sada. Više od polovice građana vjeruje da će učlanjenje
donijeti rast cijena robe i poskupljenje zdravstva... Mjereći uzroke i
razmjere odbojnosti prema EU, domaći istraživači došli su do
toga da postoje “meki” i
“tvrdi”, elitni i popularni euroskeptici, oni koji
se ne slažu s detaljima i oni koji potpuno odbacuju ideju. Dio javnosti
kroz nepovjerenje prema EU zapravo iskazuju nepovjerenje prema domaćoj
političkoj eliti, a dio se protivi Uniji jer se o njoj jednostavno
premalo zna. Bilo krivnjom političara, bilo zbog činjenice da u
medijskm žutilu za europske teme nema interesa.
No bez obzira na sva ta objašnjenja, poanta je ista. Javnost
ne dijeli entuzijazam političke elite oko EU. Nakon izglasavanja
Rezolucije u Strasbourgu, skoro bi se moglo reći da je i Europa u toj
stvari gorljivija od hrvatskih građana, jer dokument je izglasan s tako
uvjerljivom većinom da glasovi nisu ni prebrajani. Da se referendum o
ulasku u EU održava sada, Hrvatska bi vjerojatno ostala izvan Unije.
Ali referendum bi mogao biti aktualan već 2009. godine. Nakon
trogodišnjeg trenda neraspoloženosti za ulazak u EU, dvije
godine nisu dugi rok za preokretanje stava javnosti. Ako Vlada sada
pušta da stvari idu kako idu, nakon izbora si to
više neće moći priuštiti. Bez obzira na to tko će
biti na vlasti.
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
