Mirovinska je reforma jedno od najvećih blagodati koje su garniture iz Banskih dvora prije 15 godina darovale malom hrvatskom čovjeku! Drugi stup osobito je velika sreća svakom od stotinjak radnika koji su umirovljeni unatrag godinu dana: hvaljena i slavljena štednja svakom je tom umirovljeniku podarila od 30 do 150 kuna mirovine.
Bez toga bi teško preživjeli. Zbog pet godina kapitalizirane štednje država im je gotovo poništila 25 ili 30 godina uplata u stup generacijske solidarnosti, pa se sad, hvala Bogu, ne moraju premišljati koliki dodatak za tzv. nove umirovljenike dobivaju. Jer ne dobivaju ni kune. Jedna umirovljenica, da nije štedjela u II. stupu, imala bi mirovinu od 3350 kuna, ovako prima sasvim dostatnih 2311.
I ne treba joj više. To se da zaključiti iz očitovanja Ministarstva gospodarstva u kojem se kaže da "nema potrebe za poduzimanjem posebnih mjera zaštite" jer su radnici u dobi od 40 do 50 godina u trenutku osnivanja II. stupa dragovoljno odabrali kapitaliziranu štednju. Tako im treba.
Čak se navodi da je na internetskim stranicama tadašnje Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja postojao kalkulator kojim se moglo provjeriti je li ulazak u II. stup povoljno rješenje. Zaboravili su, međutim, spomenuti da je tada u Hrvatskoj pristup internetu imalo samo 20 posto stanovnika, uglavnom mlađih od 40 godina kojima spomenuti kalkulator za izračun isplativosti ulaska u II. mirovinski stup nije trebao.
Da su svi korisnici II. stupa, koji su dragovoljno uplaćivali, ušteđene iznose oročili u bilo koju banku u Hrvatskoj, mjesečni iznos kamata bio bi im veći od mirovine koju danas primaju. Barem 50 posto! A glavnica bi ostala netaknuta.
