Da se približi Suncu i uhvati što više njegova sjaja, stara je čovjekova ideja, ako ne pradavna, onda barem jednostoljetna, od ozbiljnijeg razvoja energetike. I sad se ponovno vraća u "modu", barem ako je suditi po ideji švedskog inženjera Pera Lindstranda, kojemu je na um pala zamisao o izradi dimnjaka na napuhavanje, koji bi hvatao Sunčevu energiju. Treba to i "izgraditi", jer ovaj bi "solarni" toranj bio visok čak 1000 metara, tj. cijeli kilometar, navodi The Engineer.
Lindstrand nije neznalica, bavi se balonima, pa je i sa znamenitim i bogatim Richardom Bransonom već balonom na vrući zrak preletio Pacifik (1991. su prevalili 7671 kilometar od Japana do Kanade), a sad se stavio u službu Britanaca, ne bi li se približili Suncu i lakše ga i više iskorištavali. On vjeruje kako bi toranj, koji koristi Suncem grijani zrak koji pokreće turbine, mogao osigurati alternativu postojećim fotonaponskim stanicama u udaljenim područjima, gdje je održavanje solarnih ploča i energetskih postrojenja otežano.
Ovaj se znalac u projekt uključio nakon posjeta opservatoriju ALMA u čileanskoj pustinji Atacami (to je i najveći nebeski opservatorij na planetu, op.a.), koji traži "zelenije" rješenje kao zamjenu za svoje benzinske i dizelske generatore, nepodnošljive za okoliš.
- Problem je što je u tom dijelu svijeta pijesak vrlo sitan i vrlo brzo bi mogao začepiti solarne panele, a to onda treba puno čistiti, što je zahtjevno u područjima s malo vode - objašnjava Lindstrand, željan, dakle, komercijalizirati 110 godina staru ideju o solarnoj uzdižućoj tehnologiji. I vjeruje da bi upravo napuhavajuće strukture, poput balona, za to bile bolje od betona, metala, ili stakla.
- Prednost objekata na napuhavanje je što se daju izraditi, izrezati izravno na stolu, ne postoje metalne komponente koje bi trebalo šarafiti i variti - jezgrovit je Šveđanin.
Da bi uopće mogao generirati dovoljno energije za golemi opservatorij u Atacami, ovaj bi okomiti "balon" dakle morao biti visok jedan kilometar, i s nadstrešnicom promjera 7 kilometara, na kojoj bi se zrak grijao do pogona turbine. Treba li reći da bi bio jeftin? U usporedbi sa sličnom betonskom tvorevinom, koja bi koštala 750 milijuna dolara, ova zračna došao bi oko 12 milijuna.
Zračni dimnjak imao bi elektranu snage od 130 MW i mogao bi godišnje proizvesti do 281 gigavatsat električne energije, procjenjuju Lindstrandovi kolege, koji već rade na 3,5-metarskom prototipu.
No, na papiru sve izgleda lako, ali izazov je naći dovoljno čvrst i izdržljiv materijal koji bi podržao visoki tlak i napetosti na nadstrešnici u temelju, te toliko fleksibilan da preusmjeri nalete vjetra, ali i s kemijskim svojstvima koje bi mu dale izdržljivost nakon dugotrajnog izlaganja ultraljubičastom Sunčevu zračenju.
- Treba izabrati pravi materijal, ali to je već ekonomsko pitanje - smatraju inženjeri.
Inače, još u 80-ima bilo je pokušaja upotrebe solarne dižuće tehnologije - Španjolci su napravili prototip koji je energiju crpio osam godina, ali je potom zahrđao. Kinezi su 2010. počeli s radom zračni dimnjak snage 200 kilovata, a u Arizoni je australska tvrtka EnviroMission naumila izgraditi toranj od 200 megavata, kakav je predložila i na slici i videu.
