Najnovije NASA-ino istraživanje pokazalo je kako se povećanjem akumulacije oborina (najviše snijega) na Antarktici, koje je započelo prije oko 10.000 godina, stvara dovoljna količina leda da se može nadoknaditi njegov gubitak na ledenjacima, koji se događa zbog globalnog zagrijavanja. Ovo je vrlo zanimljiv nalaz iz više razloga.
Prvi je što se njime obara mišljenje, potkrijepljeno drugim istraživanjima, kako Antarktika kontinuirano gubi i led i tlo.
Granica vječnog leda
Ta nova analiza pokazala je, međutim, kako je Antarktika zapravo dobila 112 milijardi tona leda između 1992. i 2001. godine te još 82 milijarde između 2003. i 2008.
Konkretno, tumači NASA-in znanstvenik Jay Zwally, koji je vodio istraživanje, novi rezultati zapravo ne odstupaju od drugih, u kojima se ističe kako Antarktika gubi led na svojem poluotoku te otočnom području Thwaites te Pine, već je riječ o tome da taloženje leda u unutrašnjosti zapadne Antarktike te na njenu istoku nadilazi gubitke na drugim područjima. Količina leda utvrđuje se mjerenjem promjena u visini površine s pomoću satelitskih visinomjera.
Zašto dolazi do ovog fenomena, upitali smo doc. dr. Krešu Pandžića iz Državnog hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu.
– Činjenica je da površina leda na Antarktici stagnira ili blago raste. Znanstvenici vjeruju da je to posljedica promjene atmosferskih strujanja u posljednja tri desetljeća, to jest slabljenja prevladavajućih vjetrova koji okružuju Antarktiku. Porast ledene površine mogao bi biti i posljedica promjene oceanskih strujanja kao i gomilanja hladnije vode na površini južnih oceana zbog povećanja količine oborina te topljenja rubnih kopnenih ledenjaka.
Općenito, većina je leda na Antarktici na višoj nadmorskoj visini pa je topljenje tog leda malo vjerojatno, osim u rubnim područjima. Slično kao što se događa na Grenlandu. Kako je rekao Milutin Milanković, poklonik astronomske teorije smjene ledenih i međuledenih doba: "Grenland svojom visinom prkosi Sunčevim zrakama."
Granica "vječnog" leda u blizini polova tek je nekoliko stotina metara, za razliku od umjerenih geografskih širina gdje je granica "vječnog" leda između dvije i tri tisuće metara nadmorske visine te se postupno snižava prema polovima, kaže Pandžić.
Na tragu tog objašnjenja i sam Zwally ističe kako je, prema postojećim, pojedinačnim trendovima, potrebno tek nekoliko desetljeća da se njihov predznak promijeni. Ako led na poluotoku Antarktike i dijelovima zapadne Antarktike nastavi nestajati tempom kao u protekla dva desetljeća, tada će ti gubici sustići dobitke na drugim područjima Antarktika, a to će se dogoditi za 20 ili 30 godina. Dobitak na ledu između 1992. i 2008. ostaje konstantnih 200 milijardi tona, dok se gubici povećavaju za 65 milijardi tona svake godine. Zwally ne vjeruje da će biti dovoljno oborina da bi se te ledene gubitke pokrilo.
Do sada se vjerovalo kako je porast leda na Antarktici rezultat povećanja oborina tijekom posljednjih desetljeća, no najnovija su NASA-ina mjerenja pokazala kako je snijega, koji u najvećoj mjeri doprinosi formiranju leda, zapravo svake godine sve manje. Ili preciznije rečeno: njegova se količina od 1979. smanjuje za 11 milijardi tona godišnje. Stoga je zaključeno da se povećavanje količine leda događa znatno dulje, već 10.000 godina, te da je taj proces počeo potkraj zadnjeg ledenog doba kada je zrak postao topliji te donosio više vlage nad Antarktikom. Na taj se način udvostručila količina snijega koja je padala po naslagama leda. Njegova se debljina povećava za 1,7 centimetara godišnje. To sporo debljanje odgovorno je za višak leda koji ublažava porast razine mora.
Dobra je tako vijest, ističu u NASA-i, da Antarktika ne pridonosi povećanju visine razine mora, nego je smanjuje za 0,23 milimetra godišnje. No, kako se sada pokazalo da tih 0,27 milimetara povećanja ne otpada na Antarktiku, onda se mora naći drugi razlog tog povećanja, za koji se do sada nije znalo.
Da bi cijela ta ledena konfuzija bila još misterioznija, recimo da su godine 2012. i 2014. bile za Antarktiku rekordne po količini leda otkako traje satelitsko mjerenje, koje je počelo prije 37 godina. Ove se godine količina tamošnjeg leda smanjila u odnosu na prošlu prvi put u posljednje četiri godine.
No, to se pripisuje El Niñu, atmosfersko-oceanskoj pojavi. Tako je ovogodišnja količina leda istodobno 22. najniža i 16. najviša u povijesti. K tome, NASA bilježi kako je u prvoj polovici godine led na Antarktici iznadprosječno rastao, da bi onda stagnirao i počeo padati ispod prosjeka u drugoj polovici te se počeo „oporavljati" u listopadu. I za to je kriv El Niño, koji grije površinske vode istočnog ekvatorijalnog Pacifika. On uzrokuje viši tlak, temperature zraka i vode na površini u Amundsenovu, Bellinghausenovu i Weddellovu moru zapadne Antarktika, što onda utječe na raspodjelu leda koji se nalazi u tim vodama.
Ledenjaci na Grenlandu
No, povećanje na Antarktici nije ni približno dovoljno da bi se nadoknadili gubici na drugim mjestima na Zemlji. Na Grenlandu se 2012. godine odvojio ledenjak Zachariae Isstrom, a sada je njegovo raspadanje ubrzano, također je objavila NASA. Posljedice raspadanja tog golemog ledenjaka osjećat će se desetljećima jer na njega otpada oko pet posto grenlandskog leda. Da se otopi odmah, taj bi ledenjak oslobodio takve količine vode da bi se razina mora podignula 46 centimetara. Trenutačno gubi pet milijardi tona godišnje, a taj led završava u vodama sjevernog Atlantskog oceana. Zajedno sa Zachariae Isstromom topi se i Nioghalvfjerdsfjorden, iako sporije s obzirom na to da je naslonjen na brdo.
Na ta dva ledenjak otpada 12 posto grenlandskog leda koji bi, da se otope sada, povećali razinu mora za 99 centimetara. Njihovo je raspadanje izravna posljedica globalnog zagrijavanja.
>>Topljenje leda na Antarktici moglo bi dovesti do nesagledivih posljedica
Uglavnom znanstvenici nemaju pojma zakaj se led povećava na južnom zemaljskom polu al zato pouzdano znaju kak je topljenje na onom sjevernom posljedica globalnog zatopljenja ?!