U vremenu s toliko podjela u društvu i politici vjerojatno jedina stvar o čemu se može stvoriti neki konsenzus jest to da u Hrvatskoj puno toga ne štima. Posebno ako zagrebete malo u gospodarstvo, bolnu hrvatsku točku posljednjih pet godina. No, kako je istina obično negdje u sredini, tako i u našem gospodarstvu ima i vrlo svijetlih primjera. Ima tvrtki koje i u krizi iznimno uspješno posluju i rastu neviđenom brzinom. Upravo to događa se s industrijom videoigara u Hrvatskoj iako zvuči pomalo high-tech vezati Hrvatsku uz gaming industriju, jednu od najmoćnijih medijskih industrija u svijetu. Svjetsko tržište videoigara vrijedi čak 93 milijarde dolara i nastavlja rasti.
A pravi procvat gaming industrije upravo se događa u Hrvatskoj. Prema podacima Ekonomskog instituta u Zagrebu, hrvatska industrija videoigara raste 50 posto godišnje te je lani uprihodila oko 50 milijuna kuna. No vrlo se vjerojatno radi o još većem novcu jer tim istraživanjem nisu obuhvaćeni podaci za sve tvrtke koje se bave gamingom, nego je obrađeno samo 8-9 najvećih tvrtki.
Nanobit
Najveći generator prometa je Nanobit, koji je lani ostvario 24 milijuna kuna prihoda. Kompaniju su marljivo i tiho izgradili Alan Sumina i Zoran Vučinić, odnedavno poznati kao najbolji hrvatski poduzetnici godine. Ta im je nagrada donijela zaslužen medijski prostor te otkrila da su odavno napustili okvire startupa i u hrvatskim pojmovima postali srednje velika tvrtka sa 60 zaposlenih. Postalo je prestiž raditi za Nanobit, a Alan i Zoran sada su u poziciji da mogu birati najbolje talente s tržišta.
Nanobit se trudi svojim ljudima omogućiti najbolje uvjete, čemu svjedoče i novi lijepo uređeni uredi u Radničkoj, team-buildinzi, pa i zanimljivo predstavljanje svih članova tima na korporativnim web-stranicama.
– Zahvaljujući pobjedi na izboru EY Poduzetnika godine bili smo u Monte Carlu na izboru za poduzetnika svijeta. Nitko iz Hrvatske realno tamo nema šanse u konkurenciji sa svim tim ljudima iz najboljih ekonomija i neće imati još dugo. Ali Hrvatska je barem u Europi, blizu središta zbivanja, zato volim optimistično gledati i reći: ajmo nešto pokrenuti. Mi smo ovu tvrtku pokrenuli ni s čim, s nula kuna. I ne mislimo da smo statistička pogreška – kaže nam Alan Sumina, CEO Nanobita.
No, čak i u Nanobitu se ponekad trebaju pomučiti za pronalazak pravog kadra.
– Ogromna je šteta što mnogi mladi idu van, a rijetki dođu u Hrvatsku. Mi smo nedavno imali oglas da tražimo čovjeka za mobilni marketing igara. Znate koliko nam se ljudi javilo? Nitko, nula prijava! Na kraju ćemo sami podučavati nekoga, ali na to će nam otići šest mjeseci – objašnjava Sumina.
No nije Nanobit jedini obećavajući hrvatski gaming projekt. Veterani Cro Team uspješno rade još od 1993. godine, a poznati su po serijalu Serious Sam. U svibnju je pak poput prave senzacije odjeknula vijest da je hrvatski studio Lion game Lion, koji je osnovan tek prošlog ljeta, privukao investiciju iz Švedske od čak 8 milijuna dolara za razvoj igre Raid World War II. Postoji i cijeli niz novih malih timova, koji tek stasaju, ali već rade na obećavajućim projektima.
Iako je po službenim brojkama samo oko 150 ljudi zaposleno u gaming industriji, realnija je slika da se ozbiljnim poslom s videoigrama bavi više od 400 developera, dizajnera, testera...
U Hrvatskoj stasa gaming zajednica koja se sve više udružuje, educira, pomaže. Studiji se međusobno ne smatraju konkurencijom, nego si pomažu.
Bacač plamena ili banka?
Pomogla su tome i dva jaka događaja – Reboot Infogamer sajam na Zagrebačkom velesajmu, koji svake godine broji sve više posjetitelja, te Reboot, godišnja konferencija za developere.
Osnovan je i Klaster hrvatskih proizvođača računalnih igara (CGDA).
– Bavimo se globalnom promocijom igara koje nastaju u Hrvatskoj, a time i promocijom Hrvatske. Usto nastojimo u Hrvatskoj potaknuti interes za proizvodnju igara, gospodarsku djelatnost koja je orijentirana isključivo na izvoz. Želimo da ljudi shvate da igre nisu nešto neozbiljno, nego medij kao i svaki drugi, ali i da imaju i kvalitetan poslovni model. Plaće su konkurente IT tvrtkama. Ali jedna od beneficija je i to što je gaming puno dinamičniji posao. Hoćete li radije raditi neki dosadni posao za neku financijsku kuću ili ćete raditi na modelu novog bacača plamena za neku igru? Nije u šoldima sve... – poručuje Ante Vrdelja, glavni tajnik CGDA, koji u članstvu broji 15 studija koji se bave proizvodnjom igara, a među njima su i Nanobit, Croteam, Gamepires, Cateia Games, Ocean Media, Little Green man, Ironward...
Machina: tečaj za 1. igru
Odlična je prigoda za početnike na ovom tržištu Machina, specijalizirana za edukaciju. Na tečajevima se može naučiti sve što vam treba da biste napravili svoju prvu igru.
– Dolaze nam svi, od samohranih majki do studenata s fakulteta, postojećih game developera i, naravno, djece i mladih. Nudimo i program inkubacije gdje motiviranim timovima ili osobama nudimo podršku kroz mentorstvo, radni prostor, resurse i networking kako bi svoje ideje ili projekte komercijalizirali. Inkubacija kao takva se ne naplaćuje, već uzimamo 20% prodaje te igre na svjetskom tržištu, a većinu tog novca uložit ćemo natrag u program inkubacije kako bi iduće generacije imale bolji start i lakši ulazak na tržište. Machina nije samo tečaj, već zajednica, većina naših polaznika ostaje u kontaktu s nama i dugoročno radimo s njima da nađu svoje mjesto u industriji. Do sada smo pomogli da 22 polaznika nađu posao, a zbog naših tečajeva nastalo je 12 projekata koji su u raznim fazama produkcije – objašnjava osnivač Machine Lovro Nola, strastveni mentor, koji kaže da procvat gaming industrije tek dolazi.
– Javnost ne percipira igre kao ozbiljan i unosan posao te većina naših game studija nema veliku želju istupati u javnost pa se za njih i ne zna da postoje. No u zadnje dvije godine naša scena malih game developera se razbuktala i pravi rast tek dolazi. Neslužbena i nepotvrđena brojka govori o 45 projekata koji su nastajanju, i to projekti koji nisu na razini ideje, već imaju prototipe i demo. Čak i da samo pola tih projekata uspije i zaradi novac, sigurno možemo govoriti o još 200-tinjak novih radnih mjesta – ocjenjuje Nola, koji uskoro namjerava ponuditi i online tečajeve.
LGM Games
– Bez ikakve sumnje hrvatska game industrija napokon raste, i to nevjerojatnom brzinom. A sve zbog nevjerojatnog pokreta i entuzijazma koji se pojavio. Mali studiji niču svakodnevno. Prije desetak godina u Hrvatskoj se broj studija mogao nabrojiti na prste jedne ruke, a danas postoje deseci. Naši developeri gotovo su potpuno samouki jer formalno obrazovanje baš i ne prati trendove, ali nevjerojatno su inspirirani i vješti u tome što rade – kaže Mario Mihoković iz studija Little Green Men Games (LGM Games), koji je s braćom Tomislavom i Danijelom osnovao tvrtku 2006. godine.
Uglavnom radimo za strano tržište i dosad smo napravili 20-ak igara
Njihov je ponos igra Starpoint Gemini 2, koja je nastavak njihove istoimene igre iz 2010. godine koja im je donijela prvi novac.
Prvu su igru radili čak četiri godine, i to gotovo bez budžeta, a njih četvero u timu moralo je raditi i redovne poslove. Igru su prodali u 35.000 primjeraka.
– Educirali smo se u slobodno vrijeme igrajući se alatima za modificiranje postojećih igara. Obožavali smo svemir, Zvjezdane staze i Dartha Vadera – prisjeća se Mario.
Binx Interactive
Jedan od posve novih studija je Binx Interactive, koji je nastao nakon što su njegovi pokretači prošli tečaj na Machini. Studio je osnovan prije samo tri mjeseca.
– Trenutačno nemamo nijednu igru produciranu do kraja, ali radimo na pet projekata istovremeno i uskoro bismo trebali imati prve igre na tržištu.
Među projektima naviše ističu “Follow the Leader”– 2D puzzle platformer u kojem igrač kontrolira Leadera i njegove Followere istovremeno kako bi rješavao zagonetke. To znači da, ako Leader skoči, Followeri isto skaču. Veliki naglasak je na narativu, jakoj priči i jedinstvenim mehanikama igre. Igra je u razvoju za PC, PS4 i XBox One – opisuje nam Bernard Bachrach iz Binxa.
– Mi smo krenuli kao dva manja tima koja su se svaki sa svoje strane iz entuzijazma počeli baviti game developmentom. Upoznali smo se u Facebook grupi i odlučili spojiti dva manja tima i krenuti u ovaj posao ozbiljno. Game development industrija u Hrvatskoj definitivno jača. Prije nekoliko godina govorilo se o manje od 100 ljudi, a sada se broj popeo na više od 400.
Usto je i gaming zajednica nesumnjivo u porastu. Ljudi konačno prestaju percipirati gaming industriju kao “igru” i vide to kao ozbiljnu priliku za posao i kreativno izražavanje – ističe Bernard, koji je svoj studio predstavio na nedavnom susretu developera u Zagrebu (ZG Game Dev meet up).
Pine Studio
– Zagreb gamedev meetup stvarno je odlična prilika da se mi malobrojni game developeri u Hrvatskoj upoznamo, razmjenjujemo iskustva, predstavljamo svoje i upoznajemo se s drugim projektima. Studiji se međusobno podupiru i ne bih rekao da se gledaju kao konkurencija – kaže Boris Barbi, 3D artist i suosnivač Pine studija, malog projekta iz Samobora koji postoji nešto više od tri godine.
– Uglavnom radimo za strano tržište i dosad smo napravili 20-ak igara. Nakon velikog RPG projekta “Perishing Sun” počeli smo raditi male avanture, uglavnom za mobilne uređaje. Među svojim projektima istaknuli bismo FPS igru na kojoj sada radimo – Seum. Seum je platformer iz prvog lica u paklu. Igra traži od igrača veliku brzinu i preciznost te ciljamo na “hardcore” igrače. U Hrvatskoj je, nažalost, teško preživjeti od bilo kojeg posla, pa tako i od razvoja igara. Mi imamo sreću da radimo za strane kompanije i za sada uspijevamo ostati neovisni. Naravno da je otežavajuća okolnost i to što neki kvalitetni kadrovi odlaze u inozemstvo, ali zasad se snalazimo – ističe Boris.
Razgovarali smo i s Karlom Eldićem iz novog projekta Fearem, koji je nedavno dobio zeleno svjetlo na Steamu, najvećoj online trgovini videoigara.
Fearem
– Trenutačno radimo na projektu zvanom Daemonical. Daemonical je asimetrična multiplayer horor-igra u kojoj se pet igrača nalazi u šumi te u trenutku kad padne noć jedan od njih postane opsjednut demonom. Ostatku igrača cilj je preživjeti noć, dok je demonov cilj pobiti ih sve. Igra je ciljana za PC tržište budući da smatramo da je na njemu nešto lakše uspjeti s kvalitetnim proizvodom nego na zasićenom mobilnom tržištu – opisuje Karlo.
Iako samo dvojica programiraju igru, i to prvu pod brendom Fearem, riječ je o iskusnom kadru.
– Na igri radimo nas dvojica programera, koji smo istovremeno osnivači studija, no surađujemo s još osam ljudi raštrkanih po svijetu, koji izrađuju 3D modele, bave se zvukom, glazbom, animacijama i UI dizajnom. Daemonical je naša prva igra što se Fearema tiče, no obojica smo radila na puno igara prije toga. Osobno imam 50-ak igara i interaktivnih projekata iza sebe, koji kolektivno broje 40-ak milijuna igrača, no budući da je ovo najambiciozniji projekt dosad, odlučili smo osnovati novi brend.
I Fearem se zalaže za podjelu iskustva i jačanje gaming zajednice
– Za nas kao novi studio vrlo je bitno da možemo nazvati ekipu iz, primjerice, Cro Teama i pitati ih za mišljenje o našem projektu te smo također uvijek spremni savjetima pomoći manje iskusnim developerima – zaključuje Karlo Eldić.
Kako se probiti
Kao što je startup biznis s jedne strane poput lutrije te realno u uspješan biznis model preraste samo manji postotak, slično je i s produkcijom videoigara. Obično samo dio portfelja donosi veću zaradu pa se ne može očekivati da će svaka igra biti hit. Puno toga ovisi i o marketingu. Recimo, Nanobit mjesečno uloži čak milijun kuna u marketing svojih igara, od toga čak 750.000 kuna u Facebook. Nanobit je producirao 15-16 igrica, a zaradu im donosi 7-8, što je zapravo odličan postotak.
– Sada je teže kao pojedinac nešto napraviti i probiti se. To mi se sada čini problematičnijim. Ali i dalje je najvažnije imati dobru ideju. Tada je puno veća šansa da će se nešto probiti. A s tehničke strane najviše treba paziti na portabilnost za druge platforme. Jer u protivnom ste ograničeni – savjetuje Matko Juribašić, developer iz Nanobita. Iz klastera CGDA nadaju se da će i država više pomagati industriji videoigara.
– Bilo bi dobro kada bi se i u Hrvatskoj vodila briga o ovoj industriji slično kao i u nekim drugim zemljama Europske unije poput Poljske ili Češke. A naročito bi bilo dobro da Hrvatska prepozna zamah i potencijal ove izvozne industrije i uključi je u gospodarske perspektive. Treba reći da je HGK prepoznao inicijativu CGDA i protekle godine financirao prvi nacionalni nastup Hrvatske na Gamescomu u Kölnu, najvećem svjetskom sajmu videoigara. I ove godine HGK stoji uz hrvatske proizvođače igara, a pregovaramo i s HAMAG-om o nastupu na pariškom Game Connectionu – istaknuo je Ante Vrdelja.
U svakom slučaju, videoigre u Hrvatskoj bujaju, možda čak i u garaži ili stanu do vas.
zar nema nešto korisnije za napravit od video igrica koje ne koriste nego više zaglupljuju djecu i odrasle