U ranim poslijepodnevnim satima prošlog petka u Banskim dvorima oko
Sanadera se susreću predsjednik HSS-a Friščić, šefica HSLS-a Adlešić i
vođa HSP-a Đapić. Svatko je od njih, kažu, došao svojim poslom. Friščić
je htio Sanadera na otvaranju gimnazije, Adlešićeva se gomba s
opremanjem četiriju novih škola, Đapić je zdvajao zbog gubitka vlasti u
Osijeku. Tri različite sudbine, tvrdi se, gotovo su se slučajno u istom
trenutku zatekle u zgradi Vlade, no posve je razumljivo što je iz te
četverolisne koincidencije nastala vijest da je pao dogovor o
poslijeizbornoj koaliciji.
Pojedini sudionici tog sastanka kunu se da to nije istina i da o idućim
izborima nije bilo ni govora. No da je dogovor doista pao, ne bih
očekivala da to bude objelodanjeno. Naime, ni HSS-u ni HSLS-u nije u
interesu da se prije izbora izričito opredjeljuju iako ih se smatra
bližima HDZ-u nego SDP-u.
Sanader bi tu vijest čuvao da zaštiti buduće koalicijske partnere.
Jedina strana koja je mogla imati interes za objavljivanje vijesti o
koaliciji bio bi HSP s obzirom na specifičnu situaciju u Osijeku – iako
je i pravašima pragmatičnije do izlaska na izbore biti nasuprot, a ne
uz vlast.
No kao što imaju motiva za javno negiranje, sve strane imaju motiva i
za tihi rad na eventualnoj budućoj koaliciji. Pravaši, koji još nikad
nisu bili u vlasti na državnoj razini, ni sad neće imati priliku u
kombinaciji sa SDP-om. HSLS je, doduše u drugim okolnostima, takvu
koaliciju sa socijaldemokratima jednom već napustio. Seljaci još nisu
preboljeli to što je SDP za trajanja njihove koalicije novac ubacivao u
poljoprivredne kombinate umjesto u obiteljska gospodarstva. Za terenske
pripreme eventualne buduće koalicije puno motiva ima i HDZ.
Okupljanje potencijalnih koalicijskih partnera mogao bi biti jedan od
aduta vladajućih, uz pomoć kojeg će pokušati nadoknaditi razliku u
popularnosti prema SDP-u. Socijaldemokrati već pola godine prema svim
dosad objavljenim anketama dobivaju najviše glasova što je, tri mjeseca
uoči izbora, za hadezeovce već prilično frustrirajuće.
Sanaderovu uzoru, irskom premijeru Bertiju Ahernu, pošlo je za rukom u
mjesec dana pred izbore preokrenuti redoslijed na rang-listi stranačke
popularnosti, no pitanje je može li to uspjeti HDZ-u s obzirom na to da
prednost SDP-a nije tijesna, nego komotna i uvjerljiva. Sanader doduše
s Ahernom dijeli još jednu osobinu. Ni na njega se, kao ni na Aherna,
ne lijepe posljedice stranačkih skandala, pa su njegova irskog kolegu
zbog toga nazvali teflon-premijer.
Usprkos aferi sa satovima ili ovog ljeta s Kimom, Sanader je za javnost
i dalje najpoželjniji premijer iako HDZ više ne kotira kao
najpopularnija stranka.
No i hrvatskoj inačici teflon-političara za uspjeh na izborima treba
uspjeh cijele stranke. Jačanje koalicijskog kapaciteta uz motiviranje
vlastitih birača jedan je od načina da se HDZ pokuša vratiti na vrh
popularnosti.
No letvica je još prilično visoko iako je SDP u kolovozu, nakon
neuspješne invazije na desno biračko polje, nešto izgubio od prijašnje
podrške. Socijaldemokrati su i dalje na snažnom valu želje za
promjenama i još su zaštićeni od kritičkog pristupa. Što dolazi s
njihove strane, još se tretira kao novum na političkoj sceni.
Pa čak i onda kad kandidat za premijera Jurčić najavi da će Vlada
stručni posao prepuštati agencijama i institutima, a sebi zadržati samo
političke odluke iako je taj trend angažiranja vanjskih stručnjaka
započeo još za Matešine vlade, nastavljen za Račanove, sve do
Sanaderove, koja je zadnju takvu agenciju osnovala prije desetak dana.
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
