Među stvarnim i potencijalnim, opravdanim i neopravdanim gubitnicima
ovih parlamentarnih izbora, čini se da je Hrvatska narodna stranka. U
tu se kategoriju svrstala već samim tim što je osvojila trećinu manje
mandata nego na prošlim parlamentarnim izborima. Ako Sanaderu pođe za
rukom uz pristanak HSS/HSLS-a prikupiti većinu što će predsjedniku
Mesiću biti dovoljno uvjerljiva, HNS će biti ne samo potencijalni i
relativni nego totalni gubitnik.
Gubitnička aura potencirana je činjenicom što je riječ o jedinoj
stranci koja za ulazak u Vladu nije ispostavljala nikakvu financijsku
cijenu. HNS je jedina stranka koja za ulazak u koaliciju u tom smislu
nema potraživanja od mogućeg mandatara, nego je, naprotiv, u
partnerstvo u vlasti spremna unijeti kapital. U toj stranci, pokazalo
se tijekom kampanje, ima podosta ideja, vizija, projekata i provedbene
sposobnosti, što bi dobro došlo svakoj postavi vlade, pogotovu u
trenutku kad Hrvatska mora brzo odraditi pregovore s EU i što dalje
odmaknuti od sebe asocijacije na bilo kakvu financijsku ili gospodarsku
krizu.
Ostanu li u opoziciji, narodnjaci će te deficitarne proizvode vratiti u
svoje ladice, gdje će ih kroz četiri godine, kao i njihove autore,
pregaziti vrijeme. Uspije li Sanader sastaviti vlast, to je vrlo
izgledna sudbina nekih sposobnih HNS-ovaca i njihovih ideja jer HNS ne
može koalirati s HDZ-om.
Istodobno dok ima jasne razvojne ideje, stranka ima manje jasan opći
politički rezon. HNS-u je HDZ neprihvatljiv, iako će čelnici
narodnjačke stranke javno pohvaliti Sanadera zbog njegove proeuropske
politike, rješavanja odnosa s Haagom, konstruktivne politike prema
manjinama i suzbijanja primitivnog nacionalizma. Koliko se zna, to su
fundamenti HNS-ova svjetonazora i, koliko se zna, HDZ je pod
Sanaderovim vodstvom takav svjetonazor provodio u praksi. Recimo,
mičući ustaške spomenike, dajući kompenzaciju preživjeloj djeci iz
obitelji Zec, skidajući Gotovinine plakate, i tako dalje...
HNS svejedno ne može ući u suradnju s HDZ-om, jer između dviju stranaka
valjda još ima puno drugih svjetonazorskih razlika, da ne govorimo o
onim razlikama u poželjnom stilu vladanja. No istodobno, HNS može na
postizbornom ručku uspostavljati suradnju s HDSSB-om, odnosno s
Glavaševom strankom, kao da se ne zna iz koje je političke formacije
prije samo dvije godine potekla ta regionalna opcija. I kao da se ne
zna iz kojeg je HDZ-ova krila iznjedrena skupina političara okupljenih
oko Glavaša. HNS se dakle razilazi u svjetonazoru s HDZ-om, ali ne i s
HDSSB-om, strankom kojoj je na čelu osoba optužena za zločine nad
srpskim civilima.
Tri HDSSB-ova zastupnika mogla bi biti HNS-ov most prema mjestima u
Milanović-Jurčićevoj vladi, što bismo trebali prihvatiti kao
svjetonazorsku principijelnost, koja bi u konačnici, pa čak i ne
previše karikirano, mogla dovesti do toga, kako netko ovih dana reče,
da Glavaš postane tužitelj za ratne zločine, a Stipe Gabrić Jambo šef
Ureda za borbu protiv korupcije.
Predsjednik Mesić jučer je usporedio Sanaderov HDZ sa Šešeljevim
radikalima koji su također pobijedili na izborima, ali nisu dobili
vlast u Srbiji. Paralela će odjeknuti i unutar i izvan granica zemlje,
navlačeći nove upitnike, to više što je Mesić s HDZ-ovom vlašću, koju
uspoređuje sa šešeljevcima, tri i pol godine dobro surađivao. No poanta
je da u tom slučaju HNS ulazi u vlast. Dobre razvojne ideje možda neće
propasti, ali gubitnička aura će ostati. U moralnom smislu, jer se pod
svjetonazorskim razlikama i principijelnim razlozima prodavalo nešto
sasvim drugo. Kakav svjetonazor. Stvari su jasne, dapače prozirne.
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
