Odlazak nadbiskupa đakovačko-osječkog msgr. Marina Srakića u
Spomen-područje Jasenovac nije pompozno najavljivan. Zapravo, gotovo da
i nije najavljen, osim na specijaliziranim stranicama, poput onih
internetskih Ikinih. No i bez obzira na te činjenice, msgr. Srakiću se
mora odati višestruko priznanje.
Nadbiskupe, kapa dolje! Uspio je, naime, na fantastično profinjen način
crkveni odlazak na područje nekadašnjeg jasenovačkog logora izbiti iz
politikantskih ruku onih koji su crkveni vrh pozivali na komemoraciju i
prigovarali da nazočnost mjesnog župnika nije dovoljna. S druge strane,
pristao je pokloniti se tamošnjim žrtvama, čijim se brojem još uvijek
žestoko manipulira. Pristao je to učiniti bez obzira na to jesu li one
imenom i prezimenom, nacijom i vjerom u većem broju srpske i
pravoslavne, komunističke ili židovske, hrvatske i katoličke
provenijencije.
Crkva zbog Jasenova trpi golemu nepravdu. Neki njezini članovi koji su
se iz fratara odmetnuli u ustaške koljače nanijeli su joj milenijsku
štetu. Premda ih se ona sama još tada odrekla, fotografije krvlju
zamrljanog habita propaganda je koristila kako bi Crkvi nabila golemi
kompleks.
Da je on uistinu toliko golem, svjedoče sve ove godine neadekvatnog
crkvenog pojavljivanja u Jasenovcu. Jer, doista, sve se događalo na
župnoj razini. Pa čak i sada već tradicionalni «žalosni
petci» požeškog biskupa msgr. Antuna Škvorčevića, koji je
jasenovačku problematiku vješto uklopio s jedne strane u okvire svoje
biskupije, a s druge u inicijativu pape Ivana Pavla II. za potrebom
crkvenog kajanja i pročišćenja za povijesne grijehe.
I pazite, nadbiskup Srakić sada dolazi u tom kontekstu crkvenih
administrativnih granica, kojih se drži i biskup Škvorčević, jer je
Požeška biskupija nedavno pripala novoj Đakovačko-osječkoj
nadbiskupiji, kojoj je na čelu upravo nadbiskup Srakić. Dakako, on je i
prvi čovjek episkopata kao predsjednik Biskupske konferencije, pa taj
događaj ima posebnu težinu. Srakićev dolazak u Jasenovac tako
uspostavlja potreban balans u crkvenom odnosu prema Bleiburgu i
tamošnjim stradanjima, gdje je upravo HBK preuzeo organizaciju redovite
komemoracije.
Ondje se svake godine izmjenjuju biskupi. Hrvatski i bosanski. Bez
razlike. A možda će se tako uskoro početi izmjenjivati i u Jasenovcu.
Pa kada on preraste biskupijske i metropolijske granice, možda kod
Bogdanovićeva Cvijeta vidimo i samog kardinala Bozanića, koji je (pazi
sad!) donedavno bio metropolit s ingerencijama za Požešku biskupiju.
Ali se u Jasenovcu nije pojavljivao. Ovogodišnji travanjski kuraž
nadbiskupa Srakića očito je daleko konkretniji i nedvosmisleniji.
U POVODU
