Prije nekoliko dana u red osvajača odličja srebrnom medaljom uvrstio se biatlonac Jakov Fak. Prije osam godina u Vancouveru Jakov je, kako mi to volimo reći, Hrvatsku iznenadio broncom na utrci sprinta, a sada je pod velikim pritiskom javnosti za Sloveniju doskijao do srebra.
Viđali smo se po Selu posljednjih dana, bio je miran, ne previše zadovoljan rezultatima s prve dvije utrke, ali opušten i fokusiran, siguran u to da na ovim Igrama može pružiti više.
Njegov uspjeh još je veći kada se uzme u obzir da se dugo borio s bolešću i da mu je ovo povratnička sezona. Na žalost, ozljede i bolesti za sportaše su najgore što im se može dogoditi, a kako se i sama sa sličnim borim cijele ove sezone, vidjeti da je moguće vratiti se na višu razinu i nakon loše sezone, meni je dodatni motiv za napredovanje.
Uglavnom se susrećemo u restoranu, ručamo zajedno, popričamo o svemu što se događalo tijekom sezone. Na kraju ispada da smo mi u zimskim sportovima najviše povezani baš sa Slovencima.
Cijele godine treniramo skupa, provodimo vrijeme na istim lokacijama i pomažemo jedni drugima, tako da nas se ovdje najčešće može vidjeti kako se družimo jedni s drugima. Iako stalno čujemo i čitamo o problemima između Hrvatske i Slovenije, među nama sportašima to se ne osjeti. Mi se, naravno, često šalimo na sve to što se događa.
Jakov je dugo bio dio našeg tima, rado se sjeti svojih prvih Olimpijskih igara, ali se u slovenskom timu osjeća kao doma i potpuno se uklopio. Na žalost, nisam ga imala priliku sresti nakon što je osvojio medalju, ali jedva čekam vidjeti ga, čuti njegove dojmove i čestitati mu. Primiti bilo kakav savjet od takvog sportaša za mene je neprocjenjivo.
Malo čudno koliko medijske pozornosti pridodaje V. L. osvajaču brončane medalje jedne strane zemlje u jednom sasvim sporednom sportu osim ako ne želi malo stvorit razdora u našem olimpijskom odboru ?