Česta praksa tijekom nogometnih utakmica jest da igrači za vrijeme prekida, poput ukazivanja pomoći drugom igraču ili prije produžetaka ako do njih dođe, odu popiti vodu uz teren. Mnogi su navijači primijetili kako nogometaši tekućinu zapravo ne popiju već ju ispljunu nakon nekoliko sekundi. Razlog je što u bocama zapravo nije voda, već tekućina s ugljikohidratima koja im daje dodatnu energiju.
Kroz godine se pokazalo da u sportovima u kojima je najvažnija izdržljivost igrači ostvaruju bolje rezultate ako za vrijeme natjecanja ili treninga isperu usta tekućinom koja sadrži otopinu ugljikohidrata. Stvar je u tome što receptori u ustima šalju signal centru za ugodu u mozgu. Mozak zatim percipira da slijedi unos energije te se mišići aktiviraju i umanjuje se umor.
Zdravko Mamić otkrio da mu je dijagnosticiran rak: 'Mnogi su me već prežalili...'Sportski nutricionist i psiholog Asker Jeukendrup za New York Times je izjavio kako se radi o varanju mozga. On je sa svojim kolegama sa sveučilišta u Birminghamu 2004. otkrio kako su biciklisti koji su usta ispirali usta otopinom ugljikohidrata završili etapu od 40 kilometara punu minutu brže.
Jedan nutricionist koji je radio u engleskoj Premier ligi objasnio je kako ispiranje usta nogometašima pomaže pri izbjegavanju grčeva i osjećaja težine u želucu. Razlog zašto ju 'grgljaju' u ustima i potom ispljunu jest što gutanje te tekućine može ozbiljno nadražiti želudac.
Preporuča se da se tekućina grglja u ustima desetak sekundi kako bi se aktivirali svi receptori, a potom ju ispljunuti. Jedno istraživanje pak pokazuje kako ispiranje usta ugljikohidratima pomaže pri fizičkim aktivnostima u sljedećih 30 minuta do sat vremena. Kako nogometne utakmice traju između 90 minuta i dva sata, kažu da bi bilo bolje ipak popiti tekućinu nakon ispiranja usta.