Ovih toplih srpanjskih dana po mirnoj plavo-zelenoj "uljanoj" površini Ramskog jezera, planinskog bisera, koji se stopio s okolnim šumovitim brdima kao da je tu oduvijek, jedan snažni momak, pravi div, vješto upravlja žutim čamcem i "reže" kilometre, veslajući svom snagom.
Kao da ga netko progoni, a on pokušava negdje pobjeći. Momak je Damir Marin, hrvatski veslački reprezentativac. A progonitelj nije virtualan, stvaran je. To je Srećko Šuk, hrvatski veslački izbornik i Damirov trener, koji nema ni trunke milosti ni žala zbog prolivenih potoka znoja svoga pulena:
- Milosti i ne može biti, ako se želi uspjeh. A Damir želi, vrijedan je kao težak, uporan kao Sizif. Njega samo ozljeda može zaustaviti, ništa više. Je, bilo je i ozljeda kod njega. Njega ove godine nitko nije uspio pobijediti, valjda i neće - kaže Šuk, "fetivi" Zagrepčanin s Trnja:
- Ovdje su uvjeti za rad odlični, bolji od onih na Jarunu. Eto,i ja sam se uspio adaptirati među Hercegovce. Nije mi to teško, već sam na njih navikao. Puno ih je moje Trnje - kaže Šuk, koji je ovdje bio više puta s hrvatskim reprezentativcima i reprezentativkama, Marselom i Karlom Milošević, te braćom Martinom i Valentom Sinkovićem i drugima.
Ovdje nema krokodila
Šuku se ovdje jako dopalo, pa je nagovorio kolege iz australske veslačke reprezentacije da s drugog kraja svijeta dođu na pripreme na Ramsko jezero. Došli su lani, oduševili se i doći će opet:
- Kako neće. Voda je čista, nije prehladna, klima je idealna, vjetrovi povoljni... Eto, kad vjetar puše na sjevernoj strani jezera, na južnoj je bonaca i obrnuto, pa se uvijek može trenirati - kaže Filip Šimunović, trener Veslačkog kluba Rama.
- Uz sve, ovdje nema krokodila, šalio se netko od domaćina...
Damir o nastupu na skorim Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru govori s oprezom, ali njegov trener i svi koji ga znaju tvrde kako mu je cilj čvrst kao stijena – zlato i samo zlato!
- Vidjet ćemo. Nije to obično natjecanje, to su Olimpijske igre. Puno je jakih. Je, dugo me nitko nije pobijedio, ali posebice su jaki Novozelanđani. Najviše moram pripaziti na Čeha Ondreja Syneka, on je favorit. No, s njim imam odnos pobjeda i poraza 4:2, ako to nešto znači... Imam dvije zlatne medalje na svjetskim, dvije na europskim prvenstvima, te srebrnu na OI u Londonu 2012. godine, u četvercu s braćom Martinom i Valentom Sinković, te Davidom Šainom...
Damir je imao težak životni put. S tri je godine s roditeljima izbjegao iz rodnog Vukovara u Njemačku, pa u Austriju. 1995. godine vratili su se u Zagreb, a 2000. godine počeo je trenirati veslanje u VK Zagreb, kasnije prešao u Trešnjevku:
- Trening je temelj svega. Ovdje sam na Šćitu na pripremama tri tjedna. Treniram 24 sata dnevno! Ma, to se samo šalim, ali razmišljam o veslanju stalno, pa i u snu. Naporno radim 4 – 6 sati dnevno, ali nisam stroj. I u ovom su sportu ima ozljeda. I mene su mučile, zato sam sad "prizemljen" i uz pomoć trenera nastojim svaki mišić optimalno opteretiti, kaže Damir.
Slasna fratarska premija
Damir Martin i trener Srećko Šuk već 25. srpnja lete za Rio:
- Treba nam malo vremena do natjecanja za prilagodbu. Šteta samo što dolje neće biti šćitske fratarske kuhinje. U Riu se moramo prilagoditi na tamošnju prehranu - požalio je Damir:
- Nego, vratit ćemo se mi ovdje, jer fratri su obećali slasnu premiju. Osvojim li zlato, okrenut će tri janjca na ražnju! Srebro će premirati s dvoje janjaca, broncu jednim. Obećali su i premiju koju baš i ne želim. Dakle, plasman u finale donosi mi porciju piletine uvezene s Dalekoga istoka, pristigle ovdje u kontejnerima nakon šest mjeseci plovidbe brodom...
VK Rama jedini je veslački klub u BiH. Opremljeni smo jako dobro uz pomoć prijatelja iz VK Vrlika, Hrvatskoga veslačkog saveza, općine Prozor Rama i financijskoj pomoći iz EU preko IPA fondova od oko 700.000 eura za gradnju veslačkog centra. Imamo hangar, čamce za veslanje, tri prilazna pontona, sustav za obilježavanje natjecateljskih staza...
Krajem kolovoza ćemo organizirati međunarodnu veslačku regatu, rekao nam je Filip Šimunović, trener u Veslačkom klubu Rama.
