Nenad Bjelica od četvrtka je Dinamov junak! Trener koji je u svibnju stigao u Maksimir u tih nekoliko mjeseci napravio je ono što njegovi brojni prethodnici nisu. I kao igrač bio je sjajan, osvojio je svoje Osječane koji su mu napravili mural kao jednoj od pet najvećih legendi kluba. Nažalost, njegova lika više nema na tom zidu jer dijelu navijača Osijeka nije “sjelo” to što je došao u Dinamo.
No, Bjelica bi sada mogao dobiti nekakav mural u Zagrebu, ali sigurno je i da ga ni većina Osječana nikada neće zaboraviti. Jer, kad se vratio u Osijek 1999. godine, napravio je sjajne stvari.
– S Bjelicom sam imao dobar, vrlo korektan odnos, on je bio vođa momčadi koja je ostvarila najbolji rezultat u povijesti Osijeka. Uostalom, bio je najbolji igrač naše lige (u izboru Večernjeg lista, nap. a.), mogao sam ja biti najbolji trener da se to tada biralo kao što se radi danas – prisjetio se tadašnji Osijekov i Bjeličin trener Stanko Mršić.
Da, bila je to sjajna generacija koja je bila jesenski prvak, koja je u Kupu Uefa preskočila danski Brondby i bečki Rapid, na korak od europskog proljeća zaustavila ju je praška Slavija.
Mršić: Izabrao je prave igrače
Bila je to generacija u kojoj su, uz Bjelicu, bili Balić, Beljan, Vuica, Neretljak, Prišć, Beširević, Ergović, Brkić, Bjelica, Mitu i Turković, R. Grnja, Jukić, Gašpar i Balatinac...
– Nisam Bjelicu vidio kao trenera, nego više kao menadžera, a zapravo to i radi. Staložen je momak koji se potvrđuje kao trener. No, mora se priznati da ima i sreće da je bio u pravim klubovima koji imaju dobre uprave, klubovima koji imaju novca i mirno se može posvetiti svojem poslu. U Dinamu je izabrao dobre, radne igrače i to je jamac za uspjeh. Drago mi je da je Dinamo nakon gotovo pola stoljeća uspio proći u europsko proljeće, u jednu novu nogometnu sferu, vidjet ćemo dokle će dogurati – rekao nam je Stanko Mršić.
>> Pogledajte i reakcije dinamovaca dan nakon Spartaka
A kakav je kao klinac bio Nenad Bjelica, najbolje može posvjedočiti Igor Cvitanović, njih su dvojica provela djetinjstvo zajedno, ne samo u nogometnom klubu.
– Haha, pa živjeli smo blizu, na oko 150 metara. Pokraj moje zgrade bilo je košarkaško igralište i po cijele smo dane bili na njemu i igrali nogomet, tri protiv tri, četiri protiv četiri, ali igrali smo i košarku, “amerikanca”. Ma sigurno smo bili dnevno dva, tri sata na tom igralištu. Bila su to druga vremena, dođeš iz škole, na brzinu napišeš zadaću i odmah van s loptom. Danas na igralištima i livadama nema nikoga, imaju nekakve druge prioritete. Nama je nakon škole, pa i kad smo već trenirali, samo bilo još otići na igralište – rekao nam je Igor Cvitanović, ali nije želio otkriti tko je na igralištu bio bolji u košarci, ali jest kakav je Bjelica bio karakterno:
– Ma i kao klinac bio je super, uvijek je bio pravi, iskreni prijatelj.
Njegov prijatelj sada je postao velika zvijezda, napravio je s Dinamom ono što bojni treneri prije njega nisu uspjeli.
– Znao sam kakav je Nenad karakter i da će izabrati igrače kakve on želi imati u momčadi. Pazio je da to budu kvalitetni igrači, ali prije svega karakterni, igrači koji će odgovorno raditi svoj posao, koji će biti odani onome što rade.
No, velika je stvar što je dobio mogućnost birati dobar dio igrača, to mu je sigurno prednost.
– Sigurno je lakše kada trener može birati igrače koje želi, a ne imati samo ono što je naslijedio – dodaje Cvitanović.
I Bjelica je uspio skinuti to takozvano prokletstvo koje je trajalo blizu pola stoljeća, uspio je Dinamo odvesti u europsko proljeće.
Napokon se sve poklopilo
– Puno je to godina čekanja, pogotovu s obzirom na to da je u Dinamu bilo odličnih generacija, sjajnih igrača. Bilo je trenutaka kada se taj prolazak zaslužio, a nije se dogodio, bilo je dosta peha, nesreće, uvijek bi se dogodio razni splet okolnosti i tako su se nanizale te brojne godine. Bilo je i prije dobrih stvari, ali sada se poklopilo sve što se trebalo poklopiti. I sada zasluženo treba slaviti Bjelicu i ove igrače Dinama, napravili su veliku stvar – rekao nam je bivši najbolji strijelac u dvije sezone HNL-a, igrač koji je s Dinamom osvojio četiri naslova prvaka i tri kupa.
Sada se samo možemo nadati da ovoj lijepoj priči nije kraj, da će Bjelica, kao što je rekao, tek na proljeće s plavima igrati povijesne utakmice. Očito ga igrači prate u takvim razmišljanjima jer i od njih smo čuli – sada idemo do kraja. A pokazali su da im treba vjerovati.
>> Pogledajte i atmosferu s maksimirskog stadiona
