Njegovi desetodnevni dojmovi o domovini njegovih roditelja bili su toliko snažni da je Stipi Miočiću teško pao odlazak kući, u Cleveland. Večer prije puta za SAD, na piću na zagrebačkoj špici, jadao nam se:
– Ne želim otići odavde. Prekrasna zemlja krasnih ljudi i žena. Sve što sam vidio za svog prvog posjeta Hrvatskoj puno je više no što sam očekivao. Gledao sam ja fotografije, slušao očeve i mamine priče, no vidjevši sve iz prve ruke ostao sam bez daha. Posebice me je fascinirala planina koja se izdiže iznad mora.
Hrvatice nezainteresirane
Je li ga to i neka Hrvatica ostavila bez daha i oborila s nogu?
– Vaše su djevojke prekrasne. Htio sam popričati s pokojom, no ovaj put nisu bile odveć zainteresirane.
Njegov je "problem" očito bio u tome što se nije ponašao razmetljivo, što si nije napisao na čelu "ja sam jedan od najboljih UFC boraca" ili pak što se nije vozikao u kakvom ferrariju. No, ako postane svjetski prvak, a od toga ga dijele samo dvije pobjede, sljedeće ljeto bi na Jadranu mogao biti okružen ljepoticama poput kakvog šeika.
S druge strane, muških mu poklonika nije nedostajalo.
– Primili su me navijači KK Zadar "Tornado", ali i u HNK Hajduk. Pokazali su mi stadion i poklonili majicu koju nažalost ne mogu unositi u kavez jer imam svoje sponzorske obveze prema tvrtki Bad Boy s kojom radim na tome da mi na gaćicama nacrtaju kockice. Izlascima se, kaže, ovaj puta puno niti bavio. Više se družio s članovima obitelji, i u Cetingradu i u okolici Zadra, pa nije stigao niti do Zrća.
– Čuo sam puno o toj plaži na Pagu i već radim planove za sljedeće ljeto.
Jedan od njegovih planova, zasad više u rangu želja, jest i nastupiti u Hrvatskoj.
– Sada to još više želim no prije. Osjećam da bih imao veliku potporu.
No, čini se da samo jedan čovjek može dovesti UFC u Hrvatsku.
– Sto posto sam uvjeren da Orsat Zovko to može. On već priča s UFC–om i na primjeru K–1 Grand Prixa i Gloryja pokazao je da može zadovoljiti i najviše standarde.
U tom slučaju, za njega bi iz prvog reda navijao i njegov idol iz početnih dana njegove karijere Mirko Filipović.
– Bio mi je veliki gušt upoznati borca kojeg gledam cijelu karijeru. Svidio mi se u trenu, veliki je šaljivac, bilo je puno smijeha. Osim toga, pričali smo puno i o načinu treniranja, o borbama, a pričao mi je i o Dos Santosu s kojim se on borio, a koji i meni stoji na putu. Zapravo, ja sam te večeri na terasi njegove obiteljske kuće više slušao, a on je pričao.
Osjećam se kao budući prvak
Ono što njih dvojicu povezuje jest i ljubav prema psima. Cro Cop ih ima četiri, a Stipe talijanskog mastifa Prima koji se načekao da ga vidi. Baš aš kao i njegovi kolege s posla, vatrogasci iz clevelandskih predgrađa Oakwood i Valley View.
Još jednom nam je ponovio da se tog posla ne namjerava ostaviti niti ako postane svjetski prvak.
- Na poslu su neki od mojih najboljih prijatelja i sjajna smo klapa.
Kad stigne poziv za intervenciju vatrogasaca, koja vrsta posla njega dopadne?
- Ovisno o tome kakva je smjena i kakav je raspored dužnosti. Ako sam među starijima onda znam biti u kolima, medicinski zbrinjavam unesrećene, ako sam pak među mlađima onda sam u zgradi, u dimu i paleži. Mi vam moramo biti osposobljeni i za jedno i za drugo, ja sam završio i posebnu medicinsku školu za to.
Još malo teškog rada i Stipe će biti osposobljen i za svjetskog prvaka. Osjeća li se on kao budući prvak?
- Da, svakako. Ja se osjećam kao netko tko može biti prvak i zato se i ubijam na treninzima - zaključio je Stipe.
Sretno Stipe!!!!