Pričajući o zbrci u sudačkoj organizaciji, Tomas je kazao:
- Nije bilo ugodno ni lijepo sve što je izišlo na vidjelo. Sigurno je utjecalo na opću percepciju o našem nogometu. Možda je ta komunikacija među njima i razumljiva jer su pod velikim stresom. Nije im lako, veliki je to pritisak. Ovo kolo su odradili dobar posao... - počeo je Tomas.
Problem sudačkog povjerenja je stalan otkako je hrvatske lige, no suci griješe i na puno ozbiljnijim razinama. Nedavno je Liverpool uložio prigovor da je zakinut kod tri odluke VAR-a. Doživljavamo li mi sve to možda malo preintenzivno?
- To su tenzije normalne u situacijama kada se klubovi bore za naslov. Svi oni žele optimalne uvjete. Nije lagano sucima donijeti odluke i među sucima je teško u kratkom vremenu reagirati. Morali bi manje griješiti.
Puno su ovim tenzijama doprinijeli i sudački kriteriji koji su, najblaže rečeno, zbunjujući?
- Svake godine se mijenjaju pravila. Ne zna se kada je otvorena ili zatvorena ruka, je li intenzitet pravi, a na isječcima je teško procijeniti takve stvari.
Zato tu ima prostora za manipulaciju ili za nesporazum?
- Tako je.
Dugoročno bismo ovakvom interpretacijom problema mogli imati ozbiljne probleme?
- Sigurno, jer nam Uefa i Fifa neće tolerirati previše skandala ni repova. Suci moraju biti fokusirani.
Za uspostavljanje normalnog stanja, trebat će nam i doprinos klubova koji na neke stvari moraju gledati s distance, bez emocija?
- Apsolutno. Svi klubovi žele profitirati u borbi za naslov i onda se javlja pritisak na suce.
Možda je ova situacije dobra da se malo suci izbruse pod pritiskom kako bismo bili zastupljeniji u europskim natjecanjima?
- Nekoliko sam puta razgovarao s poznatim turskim sucem Cüneytom Çakirom. Kaže mi da mu je puno veći pritisak suditi utakmice turskog prvenstva, nego one u Ligi prvaka Barceloni ili Manchester Cityju.
Lakše mu je jer ga u Turskoj nakon svake utakmice vjerojatno specijalci prate sa stadiona?
- Vjerojatno - smije se Tomas.
Prokomentirao je derbi Osijeka i Dinama.
- Vidio sam dobar Osijek. Dinamo je puno izgubio ovim remijem, a Osijek je mogao i uvjerljivije pobijediti. Nogomet je bio dobar, a drago mi je da Osijek igra na ovoj razini.
Kako tumačite Dinamove oscilacije i što ne štima i igri maksimirske momčadi?
- Dinamo se u zadnjim utakmicama diže. No, daleko je to od razine kakvu očekujemo. Iscrpili su se u Europi i momčad se samo osvježava između utakmica i nema previše vremena za neke nove taktičke varijante. No, Dinamo ima širinu i dobre igrače. Istrpe li pritisak nakon utakmice protiv PAOK-om, ostat će u borbi do kraja.
No, turbulencije oko kluba sigurno utječu na pritisak u momčadi?
- Sigurno te medijske priče utječu na igrače, priča se o smjenama, neizvjesnoj financijskoj budućnosti. Važno se koncentrirati na ono što se događa na terenu.
Ima li ova momčad Dinama neki skriveni potencijal, možda opciju igranja s dva napadača?
- Dinamo je napravio momčad za igru u sustavu 4-2-3-1. S opcijom Baturine kao čistom desetkom i igri preko krila. Uspijevala je ta varijanta uvođenja viška igrača u napadu, a kada bi se igralo s dvije špice, možda bi se izgubila idealna pozicija za Martina Baturinu. Vidjeli smo i protiv Osijeka, kada je stavljen na krilo, da je bio manje opasan.
A u tom bi se slučaju morala pronaći drugačija uloga Hoxhi i Kaneku?
- Naravno, oni najbolje funkcioniraju u ovoj formaciji.
U zadnje dvije utakmice čini se kao da je Baturina napravio određeni zaokret u pristupu igru. Nešto se dogodilo jer izgleda razigranije, slobodnije, traži dubinu...
- On je jedan od najvećih talenata. Takvim igračima treba pomoći kada padne, a to je normalna pojava kod igračkog sazrijevanja. On će se razviti u vrhunskog igrača za Ligu petice, poseban je igrač.
Važno je ne prepustiti slučaju njegov igrački razvoj?
- To ne ovisi samo o njemu, već i o okolnostima u kojima sazrijeva. Igra li momčad dobro, on će biti još bolji.
Otegotna okolnost mu je bila odlazak Luke Ivanušeca nakon čega mu je stavljen preveliki teret izazova za kojeg ga nisu pripremili?
- Stavite li preveliki teret mladom igraču, neće imati kontinuitet. Takvi usponi i padovi su onda normalna pojava. Važno je da sustav bude u službi razvoja mladih igrača.
Imamo li prave mehanizme, da ne kažem strategiju, razvoja mladih igrača? Odnosno, izuzmemo li Lokomotivu, ne postoji pravi razvojni koncept koji bi mogao dati dugoročne rezultate?
- Ne znam bih li se s ti složio. U mom Osijeku imamo Bukvića, Omerovića, Živkovića, Prekodravca... Potrebno je određeno vrijeme za njihov razvoj. Pitanje je određenja kluba. Lokomotiva nema stres niti pritisak i daju šansu mladim igračima. Uvijek je stvar balansa razvoja i rezultata jer moramo računati s plasmanima u Europu kako bismo zaradili novac.
No, je li alternativa upravo još veći fokus na stvaranje mladih igrača, posebice zbog neizvjesnosti hoćemo li rezultatima i uspjeti doći do prijeko potrebnog novca u Europi?
- Treba samo napraviti odličan balans. Nisu ni u Lokomotivi sve mladi igrači, ima i starijih uz koje su naslonjeni. Uvijek se mora isforsirati najmanje dvojicu mladih igrača.
Lokomotiva s budžetom od četiri milijuna eura ravnopravno igra s Dinamom, Hajdukom, Rijekom, Osijekom... Je li to pokazatelj hrvatskim klubovima?
- Možda bi hrvatski klubovi trebali smanjiti budžete, jer je ta priča možda malo i prenategnuta. Primjerice, moldavski Sheriff je s budžetom od šest milijuna eura izborio plasman u Ligu prvaka, pobijedili su madridski Real, a kasnije transferima i sa sedam bodova u skupini, zaradili 30 milijuna eura. Godinu poslije u Europskoj ligi zaradili su petnaestak milijuna eura.
Tko ima najveće šanse za naslov?
- Po do sada viđenom, 40 posto Rijeka, a po 30 Hajduk i Dinamo.
Na svjetskom prvenstvu u Kataru utakmice namještene previše očito Argentina i francuska