Otkako je 1956. godine uvedena Zlatna lopta, oko 850 različitih nogometaša bilo je nominirano za najprestižniju individualnu nagradu u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Kada taj popis ograničimo isključivo na 21. stoljeće, dolazimo do brojke od otprilike 250 različitih imena.
Među njima su bili redoviti osvajači poput Cristiana Ronalda i Lionela Messija, legende poput Luke Modrića, Ronaldinha i Kake koji su Zlatnu loptu osvojili jednom, ali i mnogih drugih velikih nogometnih imena koji nisu osvajali Zlatnu loptu, ali su se redovito nalazili u društvu nominiranih, poput Thierryja Henryja, Andresa Inieste, Zlatana Ibrahimovića, Andree Pirla, Neymara i ostalih.
Zablistao u kvalifikacijama
Međutim, u tom društvu iz 21. stoljeća ponekad su bila i imena koja na prvu vjerojatno ne biste povezali s nominacijom za Zlatnu loptu. Riječ je ili o nogometašima koji su imali jednu briljantnu sezonu, a potom pali znatno ispod društva od 30 najboljih nogometaša svijeta ili o nogometašima koji su bljesnuli na Svjetskom prvenstvu, a da pritom nisu imali značajniju karijeru. Postoje i neki drugi slučajevi, ali se uglavnom radi o igračima koji su vrlo brzo nakon svoje nominacije zaboravljeni u kontekstu najviših razina profesionalnog nogometa.
Vjerojatno je najneobičniji primjer u tom društvu Younis Mahmoud. Današnji predsjednik Iračkog nogometnog saveza na popisu nominiranih nogometaša za Zlatnu loptu našao se 2007. godine. Nominaciju je zaradio zato što je na Azijskom kupu te godine vodio Irak do njihova prvog naslova u tom natjecanju kao najbolji strijelac i najbolji igrač turnira. Ovaj je napadač cijelu svoju profesionalnu karijeru proveo na Bliskom istoku, igrajući za klubove iz Iraka, Katara, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, i to mnogo prije nego što su te zemlje počele agresivno ulagati u nogomet i dovoditi renomirane zvijezde. Daleko je Mahmoudova karijera bila ne samo od društva za Zlatnu loptu, već i od bilo kakve vrste elitnog profesionalnog nogometa.
Iako je igrao profesionalan nogomet u Europi, nominacija za centarfora Emmanuela Olisadebea u izboru 2002. godine i dalje je jedna od najčudnijih u povijesti Zlatne lopte. Nigerijac koji je stigao u Poljsku igrati nogomet i dobio tamošnje državljanstvo, za reprezentaciju Poljske je 2001. godine briljirao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvu sa sedam pogodaka i tako odveo Poljake na prvi SP još od 1986. godine. Poljska je na kraju na SP-u u Južnoj Koreji i Japanu skupinu završila na posljednjem, četvrtom mjestu, a Olisadebe se ipak zbog kvalifikacija našao na popisu nominiranih, gdje je dobio više glasova nego Cafu i Steven Gerrard! To zvuči još smješnije kada shvatite da je od ozbiljnijih klubova Olisadebe proveo tek četiri dobre godine u Panathinaikosu (od 2001. do 2005.), da bi otišao u Portsmouth, gdje je bio "zakucan" na klupu. Nakon toga je lutao po ciparskim, kineskim i slabijim grčkim klubovima.
Što se tiče već spomenutog Svjetskog prvenstva 2002. godine i njegova utjecaja na Zlatnu loptu, nemoguće je izostaviti Hasana Sasa, krilnog napadača turske reprezentacije koja je na turniru iznenađujuće dospjela do bronce, svoje jedine medalje u povijesti. Krilni napadač odigrao je odličan turnir, s učinkom od dva pogotka i tri asistencije, što je nagnalo žiri iz France Footballa na nominaciju. Osim toga, Sas je imao solidnu klupsku karijeru, tijekom koje je čak 11 godina proveo u Galatasarayu (od 1998. do 2009.). Nikad nije igrao nigdje izvan turske lige niti je ikad bio među najistaknutijim igračima turske lige. Podsjeća Sasova situacija vrlo dobro na ovogodišnji nominaciju Meksikanca Juliana Quinonesa.
Sada već koračamo prema ozbiljnijim, renomiranijim imenima profesionalnog nogometa, ali koja i dalje nisu ni blizu istinskih nogometnih legendi ili elite. Donny van de Beek u 2019. godini bio je dio spektakularne momčadi Ajaxa koja je izbacila Real Madrid te došla do polufinala Lige prvaka. Nije nizozemski veznjak bio najvažniji kotačić te momčadi kao što su bili Tadić, Ziyech, De Jong ili De Ligt, ali je i dalje dobio mjesto među nominiranima, završivši na 28. mjestu u poretku. Od tada je, pak, Van de Beekova karijera doživjela slobodan pad. Transfer u Manchester United pokazao se promašajem, a Donny se nije najbolje snašao ni u svojim idućim sredinama, Evertonu, Eintrachtu te Gironi za koju i danas igra u španjolskoj drugoj ligi, doduše vrlo malo. Van de Beek je još u dobrim nogometnim godinama, 29 mu je na leđima, a činjenica da mu je procijenjena tržišna vrijednost na Transfermarktu u proteklih šest godina pala s 55 milijuna eura na trenutačno tek 1,4 milijuna eura dovoljno govori o padu njegove karijere.
Mladi veznjak koji je "eksplodirao" u svojim počecima, a onda kasnije više nije dosegnuo te visine. To se može reći za još jedno zaboravljeno ime koje se našlo među nominiranima za Zlatnu loptu – Yoanna Gourcuffa. Francuski ofenzivni veznjak nominiran je 2009. godine, nakon što je kao 23-godišnjak vodio Bordeaux do naslova prvaka u francuskoj ligi te osvojio nagradu za najboljeg igrača prvenstva. Gourcuff je gotovo savršen primjer nogometaša čija je reputacija postala veća od njegove karijere. Jedna sezona u Bordeauxu toliko je napuhala njegov mit da se danas gotovo morate podsjećati da iza nje ne stoji desetljeće dominacije, nego karijera puna prekida i padova. Nakon Bordeauxa, Gourcuff je nosio dresove Lyona, Rennesa i Dijona, no više se nikad nije ni približio razini izvedbe iz sezone 2008./2009., većinom igrajući između 10 i 15 utakmica po sezoni, i to vrlo slabo.
A jedna nominacija gotovo i nema veze s nogometom. Simon Kjaer, 37-godišnji stoper koji se prošle godine umirovio od igranja profesionalnog nogometa, našao se na listi nominiranih 2021. godine. Iako je Danska na Europskom prvenstvu te godine dospjela do polufinala turnira, razlog Kjaerova uvrštavanja nije se odnosio na kvalitetu njegovih igara. Danski stoper nominaciju je zaslužio zbog svoje reakcije, kada je Christian Eriksen doživio srčani udar tijekom utakmice grupne faze protiv Finske. Kjaer je bio među prvima koji su dotrčali do Eriksena nakon što se srušio. Odmah je reagirao kako bi osigurao da Eriksen ne proguta jezik i postavio ga u pravilan položaj, čime mu je donekle otvorio dišne puteve prije dolaska liječnika. Kako bi zaštitio privatnost i dostojanstvo svog suigrača dok su ga liječnici oživljavali, Kjaer je organizirao ostale danske reprezentativce da naprave krug oko Eriksena, zaklonivši ga od kamera i šokirane publike. Nema sumnje, Kjaer je bio heroj u tim trenucima, no to ne bi trebalo imati veze s metrikama koje su strogo vezane za kvalitetu nogometne izvedbe. Kjaer je imao kvalitetnu karijeru, igravši za Milan, Romu, Atalantu, Sevillu, Wolfsburg, Lille, Fenerbahče, Palermo i Midtjylland, no nikad nije bio u ešalonu od 30-40 najboljih stopera svijeta, a kamoli igrača ukupno.
Nema Pedrija i Kimmicha
Ovih šest primjera nisu jedini. Za Zlatnu su loptu u 21. stoljeću bili nominirani i igrači poput Erica Carrierea, Andrea Onane, Jurija Žirkova, Sebastiena Hallera, Pape Boube Diopa, Artema Dovbijka, Asamoaha Gyana, Christophera Nkunkua, Ebea Sanda, Damiana Tommasija, Mahamadoua Diarre, Randala Kola Muanija, Nihata Kahvecija i Vicentea. Za ove se igrače jednostavno ne može reći da su istinska nogometna elita nego su samo imali bljeskove na velikim turnirima, jednu odličnu sezonu ili su pak bili članovi uspješnih momčadi. Naravno, nisu jednako sporne nominacije Mahmouda i Olisadebea kao one Nkunkua ili Dovbijka, koji su bili najbolji strijelci u ligama petice u sezonama kad su nominirani, ali u širem kontekstu usporedbe s najboljima ni jedni ni drugi ne pronalaze svoje mjesto među elitom, posebice ako u obzir uzmemo karijerni kontinuitet.
O tome koliko su ova imena "nenadani gosti" na popisu nominacija za Zlatnu loptu možda najbolje govori popis igrača koji nikad nisu nominirani za Zlatnu loptu u 21. stoljeću: Vincent Kompany, Javier Zanetti, Ashley Cole, Diego Milito, Guti, Gary Neville, Pedro, Santi Cazorla, Claudio Marchisio, Patrice Evra, Victor Valdes i još brojni drugi. Kao što ove sezone imamo primjer nominiranog Juliana Quinonesa, a elitni veznjaci poput Pedrija i Joshue Kimmicha nisu na popisu. Zlatna lopta stoga teško može biti potpuno vjerodostojan pokazatelj stvarne kvalitete i statusa pojedinih nogometaša.
Otvori KEKS Pay
