Tin Srbić, mladi 20-godišnji vježbač zagrebačkog Sokola, osvojio je zlatnu medalju u vježbi na preči na Svjetskom prvenstvu koje je sinoć završeno u Montrealu. Zlatna medalja je povijesni uspjeh hrvatske gimnastike jer do sada u ovom sportu nismo imali svjetsko ni olimpijsko zlato. Imali smo Europsko, također na preči, u režiji Marija Možnika.
- Bilo je to nevjerojatan finale. Još uvijek ne znam što se točno događa. Još nisam svjestan što sam ostvario. Morat ću prespavati i onda ću tek shvatiti kakav sam podvig napravio - prvo je što je rekao Tin Srbić.
Nisam gledao semafor
Odmah u debitantskom nastupu osvojiti zlatnu medalju je velika stvar. A Srbić je zablistao već u kvalifikacijama kada je imao treći rezultat. Govorio je uoči finala da samo treba ponoviti vježbu kakvu je izveo u kvalifikacijama i da se onda može nadati postolju.
- Osjećao sam se jako dobro uoči finala. Nisam bio opterećen, nisam imao tremu. Nastupao sam predzadnji, sedmi u finalu i nisam uopće gledao kako su vježbali oni ispred mene. Koncentrirao sam se samo na svoju vježbu. Kada sam došao na podij prvi put sam pogledao prema semaforu, ali samo da vidim da li je Japanac Hidetaka Miyaschi dobio ocjenu. Krajičkom oka vidio sam koja je trenutno vodeća ocjena. Bilo je to 14.233 Nizozemca Epke Zonderlanda koji je i prije finala slovio za prvog favorita - priča Srbić.
Što se tada događalo u vašoj glavi?
- Pomislio sam: ‘Isuse, ako dobro izvedem svoju vježbu mogu nadmašiti tu ocjenu’... Pokušao sam se smiriti i rekao sam u sebi: ‘Pokušaj samo napraviti ono što radiš tisuću puta na treninzima...’ I tako je bilo. Kada sam doskočio molio sam se da dobijem ocjenu barem za broncu. Na kraju sam dobio još bolju ocjenu nego u kvalifikacijama i bio sam prvi. Što reći, presretan sam i još ne vjerujem da sam svjetski prvak - istaknuo je Srbić.
Novi svjetski prvak član je Sokola od 2000. godine, a trener mu je Lucijan Krce, nekadašnji sjajni vježbač. Na svakom od osam posljednjih turnira Svjetskog kupa, Srbić je izborio finale, ali i osvojio čak šest medalja.
- S četiri godine tata me doveo u gimnastičku dvoranu. Poznavao je jednog trenera pa je pitao može li me dovesti. Prve dvije godine trenirao sam u podrumu, u maloj dvorani Sokola. To je bila više igra nego ozbiljno treniranje. Onda su rekli treneri da imam potencijal pa su me prebacili u glavnu dvoranu, u prizemlje. U početku sam vježbao višeboj, a posljednje četiri godine intenzivnije vježbam na preči – istaknuo je Tin.
Najteža termodinamika
Zanimljivo je kako u Zagrebu trenutačno ima tri odlična prečaša – Možnik, Kovačević i Srbić, a treniraju ih tri različita trenera.
- Zanimanje za preču kod nas mlađih potaknuo je Možnik svojim sjajnim nastupima. Mene je u početku trenirao Ratko, a od 11. godine sam kod Lucijana.
Tin je također na drugog godini fakulteta Strojarstva i brodogradnje.
- Kada vam netko kaže da je to težak fakultet, onda mu možete sto posto vjerovati. Za sada dobro usklađujem treninge i učenje. Ma, bitno je da sam položio najteži ispit na fakultetu – termodinamiku. Učio sam za ispit od listopada prošle godine. Knjiga ima 400 stranica. Nije problem naučiti napamet sve iz knjige već je problem sve to razumjeti. Kada završim fakultet bit ću inženjer industrijskog menadžmenta. No, i kad završim fakultet mislim se ozbiljno baviti gimnastikom – istaknuo je.
uz Bozju pomoc sve je moguce