Štimac žestoko udario po Hajduku, a izjava o Bruni Petkoviću će odjeknuti u cijeloj Hrvatskoj

Štimac je rekao golu istinu vezano uz Split...Rijeka je još veće leglo jugoslavenstva i izmišljenog bratstva i jedinstva...Navijači su u oba ova grada pokušavali čuvati hrvatski identitet i puno više od toga...

Šta je on to pogrešno rekao?

U ratu 1991.–1995. JNA je u Splitu ostavila traumu – blokada Luke, topnički napadi, odlazak vojske – što je dodatno učvrstilo sumnjičavost prema „jugoslavenskom“ identitetu i pojačalo nacionalni naboj. Djedovi ovih navijača nisu više živi, ali su njihovi unuci, s kompeleksima da dolaze iz jugoslavenskih i srpskih obitelji danas, kroz udrugu Naša Hajduk i ljevičarsko krilo Torcide postali ozbiljan remeteći faktor o čemu Štimac i priča. Naime, 1981. u splitu je bio izuzetno veliki dio Jugoslavena, Srba i Crnogoraca, uglavnom su bili oficiri ili mlađi oficiri u Ratnoj luci Lora. Sada to dolazi na naplatu. Nemojmo zaboraviti da su očevi vođa Torcide 1984. godine, kada su bili u Srednjoj vojnopomorskoj školi u Lori redovito nakon utakmice Hajduka s Crvenom Zvezdom i Partizanom učili plivati na Rivi.

Štimac kaže da sve zlo Hajduka “dolazi iz iste radionice, ljevičarske, antikršćanske i antihrvatske, koja djeluje u Splitu” te da “truju hrvatsku mladost”. U razdoblju od 1960-e do 1980-ih: Split je doživio veliku promjenu. Zbog naglog industrijskog razvoja (Brodosplit, Jugoplastika)) i širenja JRM-a u Lori, doselilo se mnogo ljudi iz unutrašnjosti, posebice iz Dalmacije, Like, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Jugoslavenska ratna mornarica (JRM) imala je sjedište u Lori, što je Split učinilo jednim od najmilitariziranijih gradova u Jugoslaviji. Oficirski kadar dolazio je uglavnom iz „unutrašnjosti“ – Srbije i Crne Gore – jer su oni u vojsci imali najveći udio u komandnom lancu. Split je jedinstven primjer grada gdje su se demografija (doseljavanje oficira), vojska (JRM kao strano tijelo), politika (nacionalno buđenje i sukob s jugoslavenskim autoritetima) i navijačka kultura (Torcida kao kanal bunta) spojili u specifičnu mješavinu koja traje i danas. Zbog tog povijesnog nasljeđa, Torcida nije samo navijačka skupina – ona je i društveni fenomen koji reflektira duboke tenzije između lokalnog identiteta, jugoslavenskog nasljeđa i suvremenog hrvatskog društva.

Pitajte u Metkoviću za njega, pametnome dosta.

Jedva čekam nastavak objava društvenih istraživanja ovog uglednog znanstvenika, časnog poduzetnika i domoljuba, legende i miljenika publike gdje da se pojavi.