Zagrebački nogometni menadžer Milan Martinović, inače ekspert za češki nogomet budući da već godinama poslovno surađuje tamošnjim klubovima, pričajući naširoko o Viktoriji Plzeň, prisjetio se i jednoga transfera koji je u redove Dinamova suparnika realizirao još 1997. godine. I to iz – suhopoljske Mladosti 127!
– Da, prije 22 godine odveo sam i jednoga hrvatskog nogometaša u Viktoriju, Dejana Drenovca. Bio je iznimno cijenjen u Češkoj – kazao nam je Martinović.
>> Pogledajte kave plaće imaju najbolji nogometaši
Naravno, tragom ovoga podatka potražili smo i samoga Drenovca, danas 47-godišnjega trenera u pomlatku NK Bjelovar, a nekada igrača Segeste i Mladosti 127., s ukupno 57 nastupa u Hrvatskoj ligi.
– Osim u Češkoj, igrao sam i u izraelskom Hapoelu Ra’anani i meksičkom Tigresu Juarez. No, ne samo da sam bio član Viktorije Plzeň nego sam u generaciji Zorana Mamića, Peternaca... tri godine bio i u Dinamu. Kao juniore, tadašnji trener Skoblar priključio nas je prvoj momčadi – počeo je svoju priču Drenovac.
Kako ste reagirali kada ste 1997. dobili ponudu iz Češke?
– Bio sam skeptičan. Znate kako mi na sve gledamo pomalo podcjenjivački, pa su i meni govorili “što ćeš u Češkoj...”, a kada sam tamo došao, bio sam impresioniran. Pa češki stadioni bili su “svemirski brodovi” u usporedbi s našima, svi su klubovi već tada imali kampove i umjetnu travu, a mi u Hrvatskoj o tome nismo mogli ni sanjati – nastavlja Drenovac.
Ispali iz lige u zadnjem kolu
U prvoj sezoni s Viktorijom zauzeo je 13. mjesto, a u sljedećoj, nažalost, izgubio status prvoligaša.
– Na žalost, u utakmici posljednjeg kola nisam mogao nastupiti zbog ozljede, a igrali smo protiv Jabloneca. I dogodio nam se nevjerojatan peh; naš igrač Petr Hlavsa zapucao je dva jedanaesterca! Da sam mogao igrati, ja bih ih izvodio, a ovako smo baš iz jedanaesterca primili gol za 0:1 i ispali iz lige. A mene je sudbina nakon toga odvela baš u redove tog suparnika Jabloneca.
Kakav ste odnos imali s navijačima u Plzeňu?
– Česi su veseljaci, otvoreni, srdačni, a oduvijek su simpatizirali nogometaše s ovih prostora zbog našega temperamenta i srčanosti. Tada su nas zvali “Jugoši”. Moji nadimci u Češkoj bili su Dejanus i Fantom telocvičny (fitnesa), skandirali su mi, znali su me zaustavljati na ulici, pozdravljati. Baš sam se ugodno osjećao u Plzeňu. Tada je naš stadion, kako smo znali reći “komunistički”, imao kapacitet 30.000 mjesta; imao je sjedeću zapadnu tribinu te svuda okolo betonsko stajanje. Nikada nije bio pun, ali su navijači znali stvoriti ugodno ozračje – dodaje Drenovac.
Jeste li poslije završetka karijere ikada bili u Plzeňu?
– Na žalost, nisam. Žao mi je što nisam svjedočio nekima od Viktorijinih nastupa u Ligi prvaka, jer bilo je zaista spektakularnih utakmica i vrhunskih rezultata. Sada se spremam, zajedno s društvom iz Bjelovara, na uzvrat Dinama i Viktorije u Zagrebu. Ipak sam igrao za oba kluba i bit će mi gušt pogledati taj sraz – zaključio je Dejan Drenovac.
Blagostanje u blagajni
Milan Martinović, sugovornik s početka priče, nazvat će Viktoriju Plzeň srednjoeuropskim nogometnim fenomenom. Kako je grad od 170 tisuća stanovnika i jednim sasvim osrednjim nogometnim klubom tijekom godina izrastao u respektabilnog građanina Europe, s tri grupne faze Lige prvaka te s čak pet prezimljavanja u europskim natjecanjima od 2011. godine?
– Za sve je zaslužan njihov vlasnik Tomas Paclik, čovjek koji je doktorirao financije u Americi, te koji je u klub prvo došao kao financijski savjetnik. Kada je uvidio potencijale kluba, odlučio je kupiti klub i postao je većinski vlasnik. Od tada je počeo Viktorijin preporod; klub je sjajno organizacijski posložen, a ključan potez bio je 2008. godine dovođenje za trenera Pavela Vrbe, tada asistenta slovačkoga izbornika – kaže Martinović.
I ne samo da je Viktoria s njim osvojila tri naslova prvaka (Vrba je od 2013. do 2017. “uzeo pauzu” u Plzeňu i vodio reprezentaciju Češke i ruski Anži, nap.a.) nego je i klub doveden u takvo financijsko blagostanje da uopće ne mora prodavati igrače. Tako Dinamo čeka gotovo pa ista momčad Viktorije koja je prije godinu dana u šesnaestini finala Europske lige izbacila Partizan.
– Prošloga ljeta imali su ponudu Bordeauxa od 6,5 milijuna eura za svoga centarfora Krmenčika i glatko su je odbili, što igrač baš nije bio dobro primio. Njemu su nedugo nakon toga popucali križni ligamenti i još je u procesu oporavka. Zanimljivo, iako ne igra, ove zime Ivan Leko htio ga je dovesti u Brugge za tri milijuna eura, no i ta je ponuda odbijena. Jednostavno, oni nemaju potrebu za prodajom igrača, pa i u tome leži tajna njihove rezultatske stabilnosti – zaključio je Martinović.
>> Pogledajte tko su najskuplje plaćeni hrvatski sportaši
