Nakon 25 godina praćenja i vrednovanja košarkaških talenata, negdašnji hrvatski reprezentativac i košarkaš Cibone iz njezinih najslavnijih dana Danko Cvjetićanin (61) povukao se iz posla skauta NBA klubova. Radio je 12 godina za Philadelphia Sixerse, a potom 13 godina za New Jersey, odnosno Brooklyn Netse. Što ga je ponukalo da izađe iz te priče koja se poklonicima košarke čini poslom iz snova.
– Dolaskom mlađih kadrova u klub situacija se promijenila, a i posao s toliko putovanja postao mi je prenaporan. Doduše, zasmetala mi je i relativizacija ekspertize, što je meni bila najjača strana. Nije mi drago što se NBA košarka pretvorila u čistu zabavu, puno prividnih stvari, svojevrsnu iluziju s nedovoljno ekspertize. Shvatio sam da je vrijeme da ja dignem ručnu pa sam dogovorio povoljnu opciju za obje strane.
Što se, zapravo, događa s NBA biznisom?
– Profit je u Americi uvijek na prvome mjestu pa su spektakl i zabava na neki način "pogurnuli" košarku, odnosno igru u drugi plan. Stoga i negdašnje zvijezde često vode polemike o tome da današnji NBA nije blizu onoga što je bio prije. Klubovi su nestrpljivi, jako brzo ulaze u promjene, prepuni su "trejdova" i nedovoljno je sustavnosti u građenju momčadi. Oni koji uspiju u tome, ti postignu i rezultat. Izgradnja sustava je proces koji je zamijenjen "trejdovima" i brzim promjenama.
Zainteresirani samo za sebe
Stječe se dojam da je NBA liga potpuno nezainteresirana za košarku u svijetu, osim u onom dijelu vlastite koristi ili pak traganja za (ne)brušenim igračkim draguljima.
– Bojim se da bi taj sustav u jednom trenutku mogao početi nagrizati sam sebe. NBA ligu prati glas da ima najbolju analitiku pa onda imate i neke scenarije temeljene na analitici, pri čemu se zanemaruje ljudski faktor. Igrači se mijenjaju u točno određenim vremenskim intervalima, ti gubiš utakmice, a nitko ne donosi zaključak. Umjetna inteligencija i analitika imaju smisla ako ih znate koristiti, no ako ih se slijepo držiš, lako možeš otići u slijepu ulicu.
Danko je skautom postao u godini (1998.) kada je na draftu izabran Dirk Nowitzki.
– To mi je bio prvi draft, da sam sjedio s klupskom strukom i razgovarao o igračima. Meni je pomogla Kim Bohuny, iz NBA ureda, koja je na Svjetskom prvenstvu 1994. bila jako naklonjena Hrvatskoj. Njoj sam napisao pismo i ona mi je dala podršku, a nakon što sam svoj životopis pokazao Billyju Kingu, nakon mjesec dana došla mi je karta za dolazak u Sixerse. Imao sam sreće da je Billy bio košarkaš na Dukeu i da je dobro procjenjivao ljude. On bi pustio sve skaute da neometano rade svoj posao, što je danas rijetkost, a tijekom godina shvatio je da su moje procjene dobre. Čim je prešao u Netse, odmah me zvao da dođem za njim.
U kojoj mjeri se NBA u vrijeme digitalne revolucije oslanja na ljudske procjene svojih skauta?
– NBA je otišao u drugom smjeru, u kojem se mišljenje skauta manje uzima u obzir nego prije. Došlo je do navale svih tih ljudi sklonih površnoj analitici i čitanju statistika. Primjer je to kako sofisticirane moderne tehnologije mogu i zakomplicirati stvari i udaljiti košarku od njezine biti, od ljudskog faktora i trenerskog instinkta. Sve se okrenulo na tehnologiju i statistiku, protiv čega ja nemam ništa protiv ako se ne iščitava pogrešno.
Upravo je Danko, za svog radnog vijeka, bio svjedok promjene paradigme u NBA skautingu. Čini se da atletizam, a to pokazuju primjeri Jokića i Dončića, više nije presudan kao što je bio?
– Jedna od najbitnijih komponenti je karakter, koji je nemjerljiv, a upravo Jokić i Dončić imaju nevjerojatan karakter, sposobnost da se nose sa svim izazovima NBA lige. I zato su njih dvojica malo zbunila američke poglede i standarde koji se i dalje temelje na atletizmu. Njihovo geslo uvijek je bilo "play hard", divljenje eksplozivnosti i brzini, a ja sam u svojim opservacijama predlagao i "play smart", igranje pametne košarke. Upravo je europska košarka slika evolucije pametne košarke, strategija i dobrih zamisli jakih trenerskih umova.
Ide li potraga za talentima sada u smjeru traženja novih Jokića i Dončića?
– Amerikanci vole reći da treba prevrnuti svaki kamen da bi se pronašao novi igrački dragulj. No gotovo je nemoguće da neki klinac koji ima između 14 i 18 godina ne bude primijećen. Jedini primjer je možda Antetokounmpo, jer nije igrao u nekom od jačih grčkih klubova, a nije imao ni putovnicu. Eto, on je možda bio relativno skriveni talent. Dojma sam da se sada manje uzima u obzir skautska procjena jer postoje videozapisi i statistički podaci. No ono što ti podaci ne kazuju jest takozvani intel, a tu su svi mogući detalji vezani za mladog igrača, kakvih je osobina i karaktera, kakav mu je obiteljski "background"... To je nešto što vam video ne može kazati.
Koliko je Danku bilo važno saznati informacije iz obiteljske pozadine?
– Uvijek sam volio pogledati igrača više od jednog puta kako bih došao do saznanja koliko je stabilan i karakterno snažan i dolazi li iz stabilne obitelji. Tome se deklarativno pridaje puno pozornosti, a onda se dogodi da se uzme igrač krcat problemima.
Kao čovjek koji doista zna prepoznati talente, a njih je u košarci sve manje jer klince s razvijenom motorikom sada privlače drugi loptački sportovi, dobro je čuti da je Danko odlučio pokrenuti ljetni košarkaški kamp.
– Bila mi je želja da taj naš kamp u istarskom Novigradu bude drukčiji, poseban. Da to bude koncept u koji će biti ugrađeno sve moje iskustvo koje sam ja kao skaut viđao po drugim kampovima. To je kombinacija košarke, zabave i edukacije. Prve godine imali smo 45 polaznika, a ove očekujemo 80-90 polaznika koji imaju između 13 i 17 godina.
Zubac je moj broj jedan
U nadi da će kroz taj kamp proći i budući kandidati za košarkaša godine, pogledajmo kako je Danko poredao svoje nominacije za najboljeg u 2024.
– Broj jedan je Zubac, koji pokazuje kontinuiran napredak. Jako se prilagodio NBA načinu života i igre i prihvatili su ga suigrači, treneri i navijači, a u NBA ligi veliku ulogu igra i socijalizacija. Kao klasičnom centru, njemu nije bilo lako naći svoje mjesto jer za to moraš imati i trenera koji podržava takve igrače, kod kojih postoji opasnost da budu nadigrani zbog brzine i skočnosti. No Ivica se jako dobro s time nosi.
Broj dva je naš lanjski laureat.
– Mario Hezonja valjda je najatletskiji hrvatski košarkaš u povijesti. Po tijelu, skočnosti i agilnosti, on je NBA igrač. I dalje ima svoje bubice, no ipak je stekao rutinu, a kada ga krene, jako ga je teško čuvati.
Na trećem mjestu je igrač koji se našao u žrvnju okolnosti vezanih za trenere u čije je ruke dopao.
– Meni je priča Darija Šarića nevjerojatna, kao da je filmska. Kada je tek došao u NBA, bio je najozbiljniji kandidat za novaka sezone, a kada je razmijenjen u drugu momčad, tu je krenuo njegov pad. To je momak koji je potpuno posvećen košarci, dao je sve da uspije. Proživljavam s njim sve te trenutke kada ne igra, slab sam na njega. Premda znam i njegove mane, on zaslužuje više nego što dobiva u NBA ligi.
Preostale bodove dobili su Luka Božić i Miro Bilan.
– Božić je svojevrsni fenomen, atipičan igrač koji treba imati pravog trenera i pravu ulogu, što je i imao kod trenera Jusupa, koji sa svim igračkim i financijskim problemima sa Zadrom radi sjajan posao. Bilan je svojedobno bio kandidat za drugu rundu, ali na koncu se nametnuo u europskoj klupskoj košarci. To je također igrač koji na terenu pokazuje karakter, osobinu koja je statistički nemjerljiva, ali igrački vrlo važna – zaključio je Cvjetićanin.
Danko, legendo. A ča veliš za stanje u rvaškoj košarci?